Penzići su čuđenje u svijetu

04 ožujak 2010

Opatijski ex gradonačelnik zabrijao je na to da od Opatije napravi drugi Monte Carlo. Sve je moralo biti fensi pa je običnim pučkim trgovinama duž glavne ulice zapičio takvu astronomsku najamninu da su se svi redom pozatvarali. Jer što će Opatiji drogerija, i onako nam se previše mladih drogira, zar ne? Ne, ne, glavnu ulicu našeg bisera Jadrana trebaju krasiti isključivo zlatarne, butici, dućani sa preskupim cipelama i slične pizdarije. Kakve crne željezarije, drogerije ili trgovine bijelom tehnikom?! Parfumerija može, ali mora biti mala i imati mali izbor,a velike cijene. Kockarnice i kladionice imamo na svakom koraku. Samo nemamo kino. Uostalom,tko treba kino kad samo deset kilometara dalje u Rijeci imamo veliki, krasni Cinestar.

Rezultat te njegove fiks ideje su zatvoreni, napušteni prostori koji zjape prazni i nagrđuju grad. Ali, to je već neka druga priča. Što je u stvari tema ovog posta....
Prvo nismo imali godinama jednu dobru trgovinu tipa DM-a (u kojoj se može birati između više od dvije vrste šampona i koja ima cijene i asortiman za svačiji ukus i mogućnosti), a sad smo u roku od mjesec dana odjednom dobili dvije, i to na samo par stotina metara udaljenosti. Prvo se umjesto butika Enrico Coveri otvorio Kozmo, a danas je umjesto restorana Korzo otvorila vrata Bipa. Nisam imala pojma da je Bipa u sklopu Bille, kao što je Kozmo očito u sklopu Konzuma.

A kad god se otvori neki dućan penzićima je praznik. Ma ne mora biti ni dućan, bitno je da se bilo što otvori, glavno da se nešto događa i da oni mogu njuškati. Čitava Opatija ukrašena je rozim balonima, čak su polijepili po pločnicima strelice koje pokazuju u kojem smjeru je Bipa. Odmah rano ujujtro čim su otvoriili vrata penzići su nahrupili. I svi redom kupuju. I puna je Opatija penzića s ružičastim vrećicama i balonima. Kad se treba gurati po dućanima i čekati u redovima onda nemaju tlak, ne bole ih kosti, mogu stajati i hodati satima, mogu vući gradom gomilu vrećica.

A ja se pitam -odakle im odjednom lova? Prvo dođu k meni u poslovnicu i nikad dosta popusta, sve im je skupo, pa što ja mislim, pa znam li da su penzioneri, zašto moraju platiti deset kuna za izradu iskaznice (nema veze što će se besplatno čitave godine vozikati po čitav dan Opatijom i okolicom), zašto svake godine ponovo deset kuna... to je pljačka.... Poslije toga odu u Bipu i pokupuju sve živo, a onda odu u banku i oročavaju štednju i upisuju kamate. A tu je onda i placa....

Šteta što ja neću biti takav penzić.... Kao prvo, imam osjećaj da neću penziju ni dočekati nego ću ravno iz firme dva metra pod zemlju. Ako je i dočekam nekim čudom ili ću kopati po smeću u potrazi za plastičnim bocama i ostacima hrane, ili ću završiti u nekoj ludnici. Što i nije tako loše, tamo barem imaš stan i hranu.

I zato penzići moji dragi, ne kukajte i ne naričite, vi ste posljednja od zlatne generacije penzića koja se mogla i kućiti i imati ušteđevinu. Uživajte u besplatnom gradskom prijevozu i hodočastite po novootvorenim prostorima. Samo mene pustite na miru i ne dolazite mi plakati i naricati dok su vam ruke krcate vrećica. Žao mi je, ali mene uopće nije briga kolike su vam penzije jer pretpostavljam da nisu puno manje od moje plaće, a vjerujem da se i vama jebe živo kolika je meni plaća.

Da se razumijemo i da me sad neki ne napadnu, nisam takav debil da trpam sve penziće u isti koš. Ovo se odnosi samo na one poput moje bivše svekrve koji od jutra do sutra plaču i nariču i čovjek bi rekao da su kruha gladni a onda drugi dan odluče stepenište obložiti mramorom.

Druga kategorija dokonih su domaćice s malom djecom. Upravo mi ispričala jedna gospođa kako je osim penzića Bipa puna majki s malom djecom u kolicima koja jadna plaču i vrište jer im je dosadno i vruće im je u toj gužvi. Koju pičku materinu vučeš malo dijete u tu ludnicu, pa zar je jači poriv za trošenjem od majčinskog instinkta?! Kaže gospođa da je jedno dijete stalno iz kolica rušilo artikle po policama. Majka bi samo mrtva-hladna tu i tamo reda radi promrmljala "nemoj" i dalje bi se prepustila prekopavanju po stalažama. Uostalom, tu su prodavačice da slažu, neće valjda ona.

Nikad u životu nisam ušla u neki dućan na dan otvorenja. Bogme neću ni u tu Bipu.

Update: Najprodavaniji artikal u Opatiji jučer bio je wc papir. Rijetko koga se moglo vidjeti na ulicama da nema barem jedan paket u svakoj ruci. Iz toga bi svatko normalan mogao zaključiti da su opatijci veliki - seronje. Odlična reklama za turizam.

I još jedna važna obavijest. Daje se na znanje da je Wind na izričit zahtjev svojih fanova dozvolila anonimno komentiranje. Navali narode, dajte si oduška.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.