Uvijek sam naivno mislila da je prednost čim više znati i moći. Znam promijeniti plinsku bocu, provjeriti ulje na autu. Gumu još nisam mijenjala ali znam proceduru. Sama točim benzin na pumpi i ide mi na živce kad me pitaju trebam li pomoć. Sama operem auto u onim self service praonicama. Mijenjam halogene žaruljice po kući (u onim okruglim lampicama što su u zidu), Jednom sam samo dala ključeve auta nekome da mi parkira (i osjećala se totalno bijedno i nesposobno). Sama farbam stan, ogradu, kosu....samo muškarce ne znam farbati, a to bi mi bilo još najkorisnije od svega navedenog.

S mobitelima, klimama, raznim daljinskim upravljačima, satelitskim antenama, video i dvd playerima, stereo uređajima, mp3 playerima sam na ti. Sama sam instalirala Max Tv, sama sam priključila kompjuter i printer i modem kad smo se selile.

Ah, čudna mi čuda, reći će mnogi od vas, pa nije to nuklearna fizika. Što se ova Wind tu kurči.... Nije mi bila namjera hvaliti se. Samo glasno razmišljam. Naime, već dulje vrijeme pitam se što to samnom ne valja kad dobri i normalni muškarci ne samo da me izbjegavaju u širokom luku nego me uopće niti ne primjećuju. A i onih nenormalnih je sve manje. Pustimo sad fizički izgled. Znam da nisam atraktivna ljepotica, ali brate mili, nisam ni zadnji gabor. I deblje i ružnije od mene našle su kvalitetne muškarce, a bogme ima ih i koji su i oku prilično ugodni.

Baš sam neki dan od tome pričala s prijateljem (e da samo s jednim, u zadnje vrijeme gnjavim koga god stignem, počet će me i poznanici izbjegavati) I kaže on meni ovako:"Čuj Wind, stvar je prilično jednostavna. Tvoj najveći problem je u tome što ne znaš umiljato treptati okicama, mazno mijaukati i izigravati bespomoćnu žrtvu.Ne, ti moraš odmah pokazati da si jaka, emancipirana, sposobna... Jeba te led, reci mi samo koliko puta si ti otišla po tipa svojim autom kad si imala spoj umjesto da je obrnuto?!"

Jebeš mu mater, čovjek je pogodio skroz na skroz. Promatram malo situaciju oko sebe. Imam tu jednu kolegicu koju muškarci naprosto o-b-o-ž-a-v-a-j-u. Ok, žena je ljepuškasta, pazi na svoj izgled, dva do tri puta tjedno ide na fitness, uvijek je našminkana i namontirana na štikle, ali mislim da je glavni štos u tome što je sva mazna i treptava, mala gugutava i hihotava stidnljiva djevojčica krhkog stasa. Koji mužjak ne bi poželio maziti je i paziti do kraja života.

Muškarci joj obavljaju sve - od točenja benzina do parkiranja auta (iako je odlična vozačica i u stanju je sasvim solidno i sama sparkirati auto). Kompjuteri, mobiteli, tehnika... sve su to njoj španska sela. Ali glupa nije. Naprotiv, vrlo je inteligentna žena. Jednostavno, te je stvari ne zanimaju i zašto bi je zanimale kad uvijek priskoči neki vitez da je spasi. Za razliku od mene koja moram odmah pokazati i dokazati da sve mogu sama, da ne ovisim o muškoj pomoći i da sam jednaka i ravnopravna i bla bla bla....
I zar nije mudrije dozvoliti tipu na pumpi da ti natočni benzin nego izlaziti iz auta, otključati spremnik, natočiti gorivo, zaključati spremnik, otići do blagajne....Jebe se njoj živo hoće li on pomisliti "vidi, ova nije u stanju ni benzin sama natočiti". Nju ne jebe taj prokleti ovnovski ponos ne-daj-bože-da-ispadnem-inferiornija. Uostalom, tip će i onako biti presretan što je mogao ispasti galantna faca pred dobrom mačkom.

Sad ćete mi reći - pa tko tebi brani da trepćeš okicama i glumiš bespomoćnu djevu? Što si ljubomorna na jadnu ženu. Kao prvo, nisam ljubomorna, a kao drugo branim sama sebi jer jednostavno ne mogu i ne želim biti takva. Priznajem, probala sam. I glupo sam se osjećala. Živa je istina da pali i da bi tako bilo jednostavnije ali to onda ne bi bila JA. Samo se pitam vole li zaista muškarci više takve žene? I zašto. Jer vole biti zaštitnici? Jer se osjećaju superiornije?

Ako je tako onda sam najebala i osuđena na vječitu samoću. Jer ja zaista ne želim biti jedna od onih koje nemaju pojma koliko iznose režije i gdje se plaćaju računi i što je to internet bankarstvo. Ne želim se dovesti u situaciju da moram zvati susjeda ili majstora kad mi nestane plina ili pregori žarulja. Što ako mi pukne guma u nekoj pripizdini gdje nema signala za mobitel da mogu pozvati frenda/dečka/HAK? Što ako mi izbaci osigurač od struje a ja baš sušim kosu i moram za pol sata na posao? Tko će mi ubiti pauka ili škorpiona prije nego što mi kćer padne u nesvjest (a ni meni baš nije svejedno)? Zašto da dozvolim da me mehaničar vuče za nos izmišljenim kvarovima i dijelovima zato što mu ja to svojim neznanjem dozvoljavam?

Možda se radi o nekakvoj kozmičkoj ravnoteži pa male "bespomoćne" lutkice moraju sresti muškarce koji će brižno paziti na njih i sukladno tome one druge su osuđene na muškarce koji ne znaju ni žarulju promijeniti i nemaju auto pa se po njih mora doći na spoj da ne bi išli busom jer, bože mili, i takvi su zaslužili da imaju nekoga.
Ma neka imaju nekoga, nemam ništa protiv, ali zar baš moraju naletjeti na - mene?

Pretpostavljam da ću dobiti najviše ženskih komentara, ali mene više zanima što misle muškarci. Hajde dečki, priznajte, kakve žene više volite?