Potaknuta postom Denisa Avdagića odlučila sam napisati post o (ne)kulturi držanja kućnih ljubimaca. Nitko ne voli da mu ljubimac piša i sere po stanu. I zato se pse izvodi van. A i da bi se malo prošetali i razgibali. A neki bogme i da bi vidjeli i što je još važnije - bili viđeni. Pa upakiraju i sebe i psa u skupu dizajnersku obleku, uzicu u ruke i piči.



Kao što već i vrapci na grani znaju, Opatija ima krasnu šetnicu uz more zvanu Lungo mare. Jedino pametno što je gradska vlast u zadnje vrijeme napravila u Opatiji je to da je postavila na šetnici nekoliko limenih sandučića sa crnim plastičnim vrećicama koje služe za skupljanje psećih drekeca za svojim ljubimcima.

Reakcija svekolikog pučanstva na tu hvale vrijednu akciju bila je slijedeća:
1. prvom prilikom pijani mulci počupali su vrećice iz sandučića i pobacali ih po čitavom šetalištu.
2. ono malo vrećica što je ostalo pobrali su po svoj prilici penzići jer njima treba sve što je besplatno. Ne vjerujem da su to učinili vlasnici pasa jer još nisam primjetila da je netko osim mene (molim spontani aplauz) počistio za svojim psom.

Inače, Lungo Mare više nalikuje bojnom polju prepunom nagaznih mina nego
šetalištu (dopizdio mi je novokomponirani izraz - šetnica). Tako da više vremena potrošiš gledajući u pod i izbjegavajući govna nego što se diviš moru i krajoliku. Postoji navodno nekakav komunalni redar koji patrolira šetalištem i naplaćuje kazne, ali on bi morao kao prvo uhvatiti počinitelja na (zlo)djelu i onda legitimirati zločinca i naplatiti mu kaznu. Ha, ha, ha! Dobar vic! Mi Hrvati se ne bojimo ni policije, a kamo li nekog bijednog redarčića.

Osim sandučića s vrećicama možemo se pohvaliti i prvim javnim WC-om za pse. Doduše, nije to ništa spektakularno. U sredini jedne zelene površine zabijen je jedan drveni stup i oko njega posut pijesak. Nekako mi se čini da u tom "WC-u" niti jedan jedini pas nije obavio nuždu. Evo, moja beštija prva. Deset puta sam je vodila tamo ali ništa.



Vjerovatno će zvučati neuvjerljivo i seratorski, ali ja zaista UVIJEK pokupim za svojom ljubimicom. Od prvog dana. I boli me živo racku smije li mi se netko ili ne. Ne pokupiti za svojim psom mi je isto kao i baciti usranu dječju pelenu nasred ulice.

Zadnji put kad smo bili na trimanju moja Bonnie se onako tipično terijerski iz dišpeta popišala. Bez razmišljanja izvukla sam iz torbe papirnate maramice s namjerom da obrišem pod koliko mogu a istovremeno sam se ispričavala i bilo mi je neugodno za popizdit. Žena mi je rekla: "vi ste jedna od rijetkih koja je bila spremna počistiti za svojim psom. Većini ljudi niti ne bude neugodno. Neki čak niti ne primjete da im se pas uneredio. Doduše, ja kao grumerica shvaćam to kao dio svog posla, ali bilo bi kulturno barem se ispričati."

A počistiti za svojim psom zaista nije nikakav problem. Dovoljna je plastična vrećica. Bilo kakva. Npr. one za zamrzavanje hrane. Navučete vrećicu na ruku, pokupite govance i jednostavno izvrnete vrećicu. I naravno, bacite je u prvi koš za smeće (za one kojima baš sve treba nacrtati). Jedno pakiranje tih vrećica košta svega par kuna. A možda i vaš grad ima sandučiće sa "psećim" vrećicama pa se ne morate bacati u velik trošak (jebem vas škrte i ne izvlačite mi se sad na recesiju).




u Opatiji je psima zabranjen pristup na plaže.Sve redom. Na tabeli piše da je kazna 1000.00 kuna. Mišljenja su podijeljena. Većina odobrava taj potez. Pa kažu - neće meni psi pišati i srati tamo gdje se kupam. Sasvim sam sigurna da se niti jedan pas nikad nije olakšao u moru, a ljudi - svi redom. Sad mi samo recite da se nitko od vas nikad nije popišao dok se kupao..... kako da ne.... Ipak, podržavam tu odluku. Ne vole svi ljudi životinje, većina ih se boji, nekima se i gade, a ima ih bogme i alergičnih. Ili npr. hajde ti zabrani psu da se otrese kad izađe iz mora. Ali dajte onda gradski oci (očusi) odredite jednu plažu koja će biti "dog friendly" i na kojoj će biti dozvoljen pristup psima. Barem Opatija ima plaža i plažica koliko voliš. Uostalom, ako neki hoteli bez problema primaju pse onda mora postojati plaža na kojoj će se smjeti kupati. Jer ako vlasnik uredno plati smještaj i hranu svom ljubimcu a isti se nigdje ne smije pojaviti na plaži što da radi s njim, da ga zaključa u sobu?



ista stvar je i sa zelenim površinama. Po zakonu pas na javnom mjestu mora biti na povodniku, a ako je veći mora imati i brnjicu. A gdje će se onda ti brižni psi istrčati, molit ću lijepo?! Doduše, neki vlasnici jednostavno puste svoje beštije s povodnika pa nek trče kuda hoće i rade što hoće. U centru glavnog opatijskog parka (za poznavatelje Opatije - odmah pokraj kamelija)
na velikoj livadi uvijek su se igrala djeca. Uključujući i moju malenkost. Onda su livadu zaposjele gospođe sa psima. Ne mogu a da ne ukažem na određenu sličnost u ponašanju nekad majki a danas vlasnica pasa. i jedne i druge zasjednu na klupu i tračaju a djeca (tj. danas psi) po livadi jurcaju i rade što hoće. Hvala bogu, i parkova Opatiji ne manjka. Kladim se da i pojedini opatijci ne znaju za neke. Pa dajte odredite neku livadicu gdje će se psi moći igrati i družiti i istrčati.



I za kraj da otkrijem toplu vodu - pas nije igračka, nije statusni simbol, nije zgodan dodatak outfitu. Imati psa potpuno je jednako kao imati malo dijete. Mi smo našem psu i roditelj i skrbnik i bog i batina i za njega odgovaramo i pred zakonom. Kako će se vaš pas ponašati ovisi ponajprije o vama.