Žena u kasnim tridesetima ili ranim četrdesetima koja nije udata na našim euro-balkanskim prostorima naziva se "starom curom" ili još ljepše "usidjelicom". Očito da nešto s njom nije u redu jer da jest imala bi kako spada i muža i mladunčad. Ili je jalova ili je malo opičena u glavu. A možda i oboje.
U novom broju Cosma (da, pa što - ima i gorih stvari od čitanja Cosma u mojim godinama) tvrde da je sve više žena koje su izabrale da budu single. Nazivaju ih "freemales". Što bi u doslovnom prijevodu glasilo - slobodne od muškaraca. Da bi neka žena bila freemale osnovni preduvjet je da duže vrijeme nije bila u ozbiljnijoj vezi (u članku su čak toliko radikalni da spominju i desetak pa i dvadesetak godinica).Dakle, to je žena koja je svjesno odlučila da neće ulaziti u vezu, dakle to je njen odabir a ne nemogućnost da si pronađe adekvatnog mužjaka.
Ja nisam freemale jer sam bila 15 godina u braku i imam mladunče. I vrlo rado bih bila u ozbiljnijoj vezi. A možda i ne bi.... Nisam baš sigurna.
Problem je u tome što ja nemam blage veze želim li biti slobodna ili u vezi. Jedno i drugo ima prednosti i mana. Obično idealiziramo ono što nemamo. A ja sam probala i brak i slobodu. I došla sam do zaključka da definitivno nisam materijal za bračnu zajednicu. E sad, ja nisam imala normalan brak tako da ipak ne mogu biti posve objektivna i realna. Sloboda mi strahovito godi, a opet, s druge strane ipak se ponekad osjećam usamljeno. I to sve češće.
Moja naj frendica S. kaže da je najbolje staviti sve na papir. U dvije kolone - "dobre strane" i "loše strane". Pa onda nekako lakše odlučiš što je za tebe bolje.
Neka pričaju što god hoće, ali žene u braku se ipak mogu osloniti na svoje muževe u mnogim situacijama i neke zadatke i obaveze prepustiti njima. Od onih na izgled beznačajnih poput ubijanja pauka zbog kojeg šesnaestogodišnjakinja (koja može gledati najkrvaviji horor) ne želi ući u sobu pa sve do mijenjanja plinske boce, svađe s bezobraznim majstorima, mijenjaja ulja u automobilu....
Ok, nije nuklearna fizika promijeniti plinsku bocu ili gumu na autu, ali puno je lakše uvaliti to mužu.
Osim toga, na ženu bez muža okolina drugačije gleda. Na poslu je više tlače, razni majstori i mehaničari gledaju da je oderu bez milosti pa onda izmišljaju nepostojeće kvarove i nepostojeće auto dijelove. Muškarci misle da je ona javno dobro i da samo čeka da je oni zaskoče. I što se tu pravi neko nevinašce kad joj kurac iz očiju viri.
Rastavljena žena.... to je već nešto drugačije. Ona je barem imala muža. Naravno, to što ga više nema ipak je njena krivica. Da je bila bolja žena ne bi on bio probisvjet/pijanac/nasilnik. Treba i njega jadnika razumjeti.
Udovica... udovice imaju dužno poštovanje okoline jedino u slučaju da se do kraja života ne izvlače iz crnine i ako se zavjetuju na totalni celibat. Ako više nikad ne nađu nikoga - nije ni čudo, jadnika je prije vremena strpala pod zemlju. Ako nađu nekoga pa makar i dvadeset godina nakon što je muž otegnuo papke naći će se neka sitna duša koja će reći - a još se jadnik nije ni ohladio.
I gdje ja u tome svemu vidim sebe? Otkad sam se rastala prije malo više od dvije godine obnovila sam sva svoja stara prijateljstva i ostvarila nekoliko novih. Živim život punim plućima jer mogu otići gdje god poželim i ostati koliko god hoću bez da nekome polažem račune. Mogu potrošiti novce koje sam JA zaradila onako kako JA hoću. Istina i bog, crkavica je, ali je moja crkavica. I ne moram se opravdavati zašto sam kupila najskuplje uloške i što će mi još jedan par cipela. Sad će u prosincu zaredati fešte. Mi u firmi imat ćemo dvije. Jednu oficijelnu na nivou čitavog poduzeća i jednu internu. Nitko mi neće držati predavanja zašto želim ići na obje fešte kad se zna da će nas večera koštati najmanje 150 kunića po glavi i znam li ja koliko je to novaca. I kad ću ići, s kim ću ići, do koliko ću ostati, hoću li nešto piti, sigurno ću plesati s nekim kolegom i zna se što se po tim feštama radi.....Nitko mi neće gledati na sat i štopati koliko mi je vremena trebalo da se vratim kući i u kakvom sam se stanju vratila.
Priznajem, još uvijek se nisam u potpunosti navikla spavati sama. I često pomislim kako bi bilo lijepo da se opet mogu stisnuti uz muško tijelo. A da ne govorimo o tome koliko mi nedostaje čvrst muški zagrljaj.....
Seks.... lako je za seks. Toga se može naći na tone. Nije problem završiti u krevetu s nekim. Problem ga je tamo i zadržati Tj. ostvariti vezu. . Kakva veza bi meni bila po guštu? Jesam li uopće spremna na vezu? Veza znači kompromis i odricanje i prilagodbu. Polaganje računa. Određeni gubitak slobode. A ja svoju još niti iz daleka nisam izguštirala.