Mi, zaposleni u našoj maloj firmi Konzalting i financije d.o.o. crnčimo i teglimo kao magarci dvanaest mjeseci godišnje. Mislim, zaozbiljno! Bez godišnjih odmora, osim tri dana u svibnju ili rujnu – zaboravite na more preko ljeta – bez plaćenih prekovremenih, bez pauze za jelo. Sendiče nosimo od kuće, zamotane u masni debeli papir, da parizer ne pusti na grafikone i tabele. Ukratko, radimo ko Crnci i Kinezi zajedno, za naše bolje ‘sutra’ i obećanu božićnicu od 400 kuna (pola u bonovima za hranu u gazdinom špeceraju na ćošku). Ipak, ne gunđamo, ne žalimo se, ne pišemo anonimno sindikalnoj povjerenici (dobro, Ivan je pisao jednom, ali ga je gazda brzo otkrio i izbacio kao tehnološki višak).
Kažem, složna smo i sretna firma, pa zato plaća i prije petnaestog u mjesecu kapne (u 2 dijela). Ponosno kažem da skoro tri tisuće kuna većina nas dobije za pišljivih 26 radnih dana u mjesecu. Divota!
Ali, kako se Božić približava, nestrpljivi smo. Naročito mi, stari radnici. Većina nas s djecom već je unaprijed tih 400 kuna božićnice i potrošila, a lova i bon nikako da sjednu. Nije stvar do obračunarki, nije, vjerujte! One su marljivo na rastere sve to već unijele i proknjižile, a na jedinom (gazdinom) PC-u i gazda u nekom programu “Word” imena naša otipkao velikim, debelim i sretnim slovima.
Ali od božićnice još ništa.
Čistačica Smilja, kao najhrabrija u našoj firmi, jučer se direkt i gazdi obratila, te ga pitala onako, uglavu, da šta je to s novcima.
I gazda veli – virus! Da mu računalni crv srušio tu bazu podataka i taj virus u PC-ju mu pojeo našu listu, imena, iznose, sve. Još dodaje, da su programi za zaštitu od tih bjelosvjetskih virusa jako skupi, a naša je firma mala i štedljiva. Ti se programi prodaju za više od 2 kompjutera, a da on povećanje od 100% sredstava za informatiku ne može uplanirati za 2005. Nama je jedan PC ipak dovoljan!
Gazda još misli, da je nepoznat netko, ali domaći, možda taj virus donio od kuće, sa stočnog sajma ili bogzna odakle i da bi trebalo provest internu istragu u firmi.
Meni je, recimo, jako sumnjiv onaj Garinča iz Valpova. Da, onaj, što je lud za nogometom i svako svjetsko prvenstvo sluša na malom tranzistoru s dugačkom štap-antenom. Mislim, i ja volim utakmice, ali taj Garinča je posebno zaluđen. Obožava Brazilce i kaže da će mu se prvo dijete zvat Pele. Koji užas! Garinča je i inače sumnjiv tip. Nikad ne daje po deset kuna, kao svi ostali, kad je nekom rođendan, a pojede pola kolača na proslavi. Mrzovoljan je i stalno prigovara, da smo jedina firma koja prima plaću u dva dijela, dva mjeseca unatrag. To sigurno laže! Ja sam u novinama čitao, da ljudi rade i po godinu-dvije bez plaće. Ipak nama gazda redovno uplaćuje, čak i penzijsko.
Taj Garinča još mrzi pjevanje božičnih pjesama, koje nam je gazda genijalno predložio još od početka rata. Mislim da nema toga, tko ne osjeti božićni duh i blaženstvo, kad na Božić svi radnici naše firme izađu na dvorište, zagrle se i pjevaju ’Tiha noć, sveta noć’. Mene uvijek prođu trnci! Nekad sam danima ko zaleđen i sav u nekom zanosu.
A evo i zašto je Garinča ove godine osumnjičen za taj virus. On, naime, jedini u našoj firmi, jako šmrca i kiše! To mora imat veze s tim virusom, jer obična prehlada i kašalj je potpuno drugačija. Valjda znam, jer je imam skoro svakog Božića.
I tako nam ove godine izgleda neće Božić-Bata pokucat na vrata!
Prokleti kompjuter, prokleti virus!
23-12-2004 10:42
Prokleti Garinča, koji nam je ukrao Božić!
|
