18-05-2004 10:24
Sinoć sam na teveu opet gledao Prota. Naša je odjelna sestra, inteligentna i obrazovana, koja gleda puno filmova, jutros prepričavala film. Bila je fascinirana koliko Kevin Spacey liči na Prota. Pljunuti on, uzbuđeno potvrđuje. Veli, kako su joj dragi filmovi i priče o inteligentnim luđacima, od Jacka Nicholsona u ‘Letu iznad kukavičjeg gnijezda’, pa sve do Hanibala Lectera. Slušao sam je sa zanimanjem, zapanjen činjenicom da istina, koju bi i dijete spoznalo isti tren, inteligentnim ljudima izmiče. Naime, sestra zaista vjeruje, da je gledala film o čovjeku poludjelom nakon obiteljske tragedije, koji utočište traži u fantaziji i drugim svjetovima. Možda je njoj ili psihijatru u filmu, odličnom Jeffu Bridgesu, to racionalno i logično objašnjenje. Nama, koji smo upoznali Prota, smiješni su i tragični takvi ‘argumenti’. To, naime, pokazuje, da ljudi i kod zdravih očiju i solidne inteligencije - ništa ne vide, niti razumiju.
Moj posljednji bijeg iz tobože normalnog okruženja, kojeg su moja obitelj i liječnici nazvali živčanim slomom, zbio se prije desetak godina. Jednoga sam dana klijentima naše brokerske kuće odlučio priznati, da ih svjesno varamo, prodajući im bezvrijedne papire. Okrenuo sam stotinjak brojeva, razložno objasnio zašto je štetno ulagati zadnji novčić ušteđevine u NASDAQ ili neku drugu izmišljotinu, te lijepo savjetovao da sve rasprodaju i bježe što dalje od burzi. Ne bi oni mene strpali u ludnicu samo zbog toga. Ne! Navodno im je najviše zasmetalo, što sam sve tikete trgovanja, zaključnice i certifikate o vlasništvu pobacao s prozora našeg ureda na tridesetom katu. Koja glupost! Pa, papire je najlakše zamijeniti. Ja nisam nasilan tip, ali kad su me htjeli svezati malo sam podivljao, istina je. Uostalom, da sam lud, kao što tvrde, imao bih nadljudsku snagu - vele da pravim luđacima skoči nivo adrenalina toliko, da mogu pobacati sve bolničare kao od šale. Ja sam morao uložiti popriličan napor da samo jednog skinem s vrata. Istina, nezgodno je pao, tih nesretnih trideset katova niže, ali sam si je kriv.
Da se vratim na Prota. Pouzdano znam, iz prve ruke, da si je nadjenuo ime, kojim su ga zvali još u vremena stare Troje i nezgode s Helenom. Točnije, zvali su ga Proteus, a kako mu se letjelica srušila u more, uplašeni domoroci proglasili su ga bogom mora. Iako se nije pretvarao u životinje i slične gluposti, s razlogom su mu pripisivali sposobnosti metamorfoze - često je mijenjao tijela i izgled. Naime, on nije oduvijek izgledao dobroćudno kao Kevin Spacey. Dobro, u povjerenju, među nama i sub rosa, Spacey JEST Prot, ali to nitko živ ne bi povjerovao. Zato se uspješno i šverca u Hiollywoodu godinama. Uostalom, sve te vanzemaljske face kao Schwarzenegger, Stallone i slični daleko su sumnjiviji kao alieni, tako da Kevin prolazi nezapaženo. Ali, da se vratim na temu.
Prot je, naime, u našu ustanovu došao prije mene. Bio je tobože na promatranju, jer su ljubaznost, dječja radoznalost, iskreno pomaganje drugima ili natprosječna inteligencija oduvijek u našem društvu predstavljali iskakanje iz društvenih normi ponašanja - dakle, svojevrsnog ludila. Protu su pronašli previše dobrih ljudskih osobina, da bi to bilo prihvatljivo, normalno.
U filmu od sinoć je više-manje sve prikazano realno, kako se i zbilo. Jedino nije istina da je Prot odveo onu bakicu. U stvari, odveo je našeg odjelnog psihijatra. Odonda u našoj maloj zajednici vlada rasulo - nitko ne priča ni sa kim, tablete se više ne dijele, nego prodaju, ljudi ne planiraju oporavak i vraćanje obiteljima. Nekako smo ostali zarobljeni u vremenu, iščekujući Protov povratak.
Recimo, u filmu su krivo prikazali da nam je Prot pomagao prilagoditi se normama društva, kako se od nas zahtijevalo. Upravo obrnuto! Prot je na genijalni način obrazlagao suštinu stvari liječnicima i sestrama. Najbolji rezultat toga bio je odluka našeg odjelnog liječnika da s Protom otputuje prema zvijezdama. Ostalom je osoblju toliko poljuljao povjerenje u njihov sustav vrijednosti, da je poslije Prota, recimo, uvedeno pravilo obaveznog držanja kućnih ljubimaca po sobama. Ja, na primjer, imam nekoliko mačaka, a gospođa Robinson s trećeg kata redovito dovodi svojeg mačora na odjelne zabave za životinje i vlasnike. Ministarstvo je zdravstva konačno prihvatilo našu peticiju da se članovi obitelji paralelno, ambulantno liječe sa nama, njihovim izopćenim rođacima, očevima, majkama, sestrama. To je otpočetka bila Protova ideja. Ima toga još, ali za sada ne smijemo preradikalno nastupiti. Prot kaže, da ljudski um začas pobjegne u fugu. Ne znam točno što bi to značilo, u rječniku stoji da je fuga bijeg. Ali, kako nečiji um može ‘pobjeći’?
Ili, recimo, otkad je Prot otišao, svi u našem malom kolektivu, njemu u čast, banane jedemo na isti način – zajedno s korom. To je on u filmu jako dobro prikazao, glumio je kao da ne glumi (samo ja znam da nije glumio). Meni je kora fuj i bljak, ali sjetim se Protovih riječi, da ću jednog dana shvatiti zašto. Zato jedem poslušno, gutam neukusne zalogaje, energično žvačem i hrskam. Jedina je istina, na kraju, da poslije toliko kore imam redovitiju prbavu, da više cijenim sredinu banane, kad jednom dođem do nje, da sam naučio čekati i dočekati taj trenutak kad dođe slatka nagrada iznutra. Možda vam se to čini premalim postignućem za nekog, tko je poznavao Prota. Ja čvrsto vjerujem, da će se neka otkrića, otkrovenja, neke istine, pojaviti same od sebe, kad jednom svi zaradimo Protovo povjerenje i on nas ponovno posjeti.
Ili možda, ako se kotač evolucije, koji je on tako nestrpljivo ubrzao na našem malenom planetu, opet pokrene unatrag. U tom će se slučaju Prot, siguran sam, opet pojaviti među nama.
Ja taj dan nestrpljivo iščekujem.
|
