Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

Draš DrNda Regol

sori, umoran sam, batt low... pa kanim nadalje ovdje biti tiho! neću brisati dosadašnje tragove svoga virtualnog života, neka ih, dragi su mi (baš kao i s fotozinom)! inbox je i dalje aktivan (koliko ga morem bedinat, za nekolko dragih ljudi svakak) - dostupan budem i na drnda42@gmail.com!...
još samo jedno: molim vas, budite vjerni sebi i kad duboko oćutite da trebate nešto učiniti - učinite to! život jest iluzija, ali opipljiva, borba za učenje i skupljanje iskustava - igra (često neugodna i naizgled nepravedna) koju ne moramo ali *trebamo* prihvatiti i u njoj su-*djelovati*, inače smo se uzalud rodili, nismo se ni trebali spuštat u tu iluziju!... (moj cover-photo i dalje itekako vrijedi! uostalom, to je tak već tisućama godina!...)
ajd, dobrujte!... <3
"...
Nakon te spoznaje počeh primjećivati i druge detalje, npr. da su pacijenti u toj sobi i muškarci i žene! Činjenica da je gotovo polovina njih, neovisno o spolu, bila sasvim razgolićena, tek djelomice prekrivena bijelom plahtom, nije me nimalo sablaznila ni pobudila neugodu (i sâm bijah jedan od takvih). S obzirom da bijah dugogodišnji naturist, golo ljudsko tijelo mi je bilo sasvim prirodna pojava, ništa oko čega treba komplicirati, a pogotovo ne u ovakvim okolnostima. Tu već nakon proboravljenih dan-dva gotovo svatko zaboravi na stid ako ga je prije i ćutio/la! Tj. revidira ga, redefinira: tjelesni stid se pokazuje sasvim neprirodnim, besmislenim, kad shvatite (na temelju vlastita iskustva - ne nekog učenja izvana) da je tijelo tek krhka (istodobno i čvrsta) prolazna ljuštura, nebitno kojeg spola i trenutne dobi... Ali onaj duhovni, smisleni, sržni stid... taj zavibrira čitavim bićem ako se čovjek previše opusti, preda, ne učini ništa kako bi se izvukao iz neprilike, pomogao sebi ili bližnjemu, ali i dopustio da mu pomognu, istodobno lašteći svoju zahvalnost; prestao vrebati, stvarati i *iskorištavati* prilike za takva djela; cvikao i kočio se od straha poput ježa dok prelazi cestu; apriorno podcijenio svoje sposobnosti... Taj se stid svakako probudi u svakom čovjeku kad-tad, najglasniji bude u sličnim životnim *stani-pani* situacijama (ne nužno vezanim za naprsnuće tjelesnog integriteta) i čovjek budne iznenada istodobno i prisiljen usporiti svoje užurbano (prečesto, nažalost, i *površno*) življenje-zbog-preživljavanja i ponukan promotriti oko sebe *svojim očima*, sagledati gdje/kad se nalazi u trenutno odigravanom životu i to često pod svjetlom vrlo kratko otvorenog životnog prozorčića. I shodno svom novom uvidu – *reagirati* (svaka iskrena pozitivna reakcija je vid borbe - borbe *za*, ne borbe *protiv*)!... (jedna tvrtka, neću je ovdje reklamirati, ima po mom skromnom mišljenju najjači slogan svih vremena, koji nadilazi svoju početnu prizemnu komercijalnu svrhu: 'Just Do It!' 'Jednostavno učini to!' – sve je time rečeno, nema dalje!)
Tužno je što mnogi propuštaju oćutjeti taj stid, ili pak priznati njegovo prisustvo. Jer to je jedinstvena prilika za učenje, napredak, rad na sebi, duhovno tesanje svoga životnog stava - okosnice bivanja/opstanka na ovoj razini vječne igre...
- eee, micek, tu sam te čekal! neko nauči iz primjera, a neko budne tim primjerom, pa uči na vlastitoj koži! e pa - uči, micek, uči!... a moreš i pustit se pa jojojkat i cendrat - biraj! (hihi - oš bit uzdignutačela il postat prezren-na-svijetu, sužanj koga mori jad, haaa?...)
... "
napomena: 16 godina intenzivnog 'just do it' nosi neminovno i određeni zamor materijala!...

21.09.2016. u 20:40 | 0 Komentara | Print | # | ^

Zvjezdica broj 20

vIDEO zVJEZDICA
IMPRESUM

NASLOV PUBLIKACIJE: ZVJEZDICA

GLASILO IZDAJE:
UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM LOCO-MOTO SLAVONSKI BROD
UREDNIK :VANJA KRNIĆ

ADRESA UREDNIŠTVA: Naselje Andrija Hebrang 7/18, 35000 SLAVONSKI BROD

GRAFIČKO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: IRENA VUKOJA

UREDNIŠTVO: GORDANA MIŠKOVIĆ, VLADIMIR JURAS, DANIJELA ULJATOVSKI

REDAKCIJA: SENKA BABAČEK, DORA BAŠIĆ, MARINA BIONDA, DUNJA ŠIMUNOVIĆ, MARIZELA VUKOVIĆ,
KARLO PLEHANDŽIĆ, SAŠA KUSANIĆ, GORDANA MIŠKOVIĆ

NAKLADA TISKANOG IZDANJA: (neznamo taj podatak)

ŽIRO RAČUN UDRUGE:
IBAN
HR60 2340 0091 1000 1406 9

TELEFON: 035/451-809
TELEFAX: 035/454-041

E-mail udruge:
udruga.loco.moto@gmail.com

18.09.2016. u 15:20 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Lipanj 2019 (2)
Veljača 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 41 u godinu. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze mi je liječio tuberkolozni meningitis( z otišao u susjedni Oman, ako mi se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Do sad su bila dva medicinska vještačenje kojim je utvrđena liječnička pogreška i devet drugih vještačenja.Trenutno ćekam završtak sudskog postupka...

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo