Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
Osobama s invaliditetom direktno se poručuje da se „drže“ socijalne naknade i neka ne prihvaćaju zaposlenje
“Parkirni znak sa slikom kolica ne znači da je mjesto rezervirano za invalide. Zapravo je to znak upozorenja, da mjesto pripada Chucku Norrisu i da ćete ubrzo postati invalid ukoliko tu parkirate.”
Moram priznati da mi sam taj znak nije jasan. Zašto invalidska kolica na znaku?Imamo posebno označena mjesta da pakiramo svoja vozila ili/ ti kolica. Malo je apsurdan sam znak, ako parkiramo svoja kolica. ,Mnogima nažalost invalidska kolica trebaju. Unatoć tome znaku pojedinci i dalje parkiraju, ali od Chucka ni traga
Od dodatnih prava iz vlastite invalidnosti, konzumiram jedino taj znak prava pristupačnosti za osobe s invaliditetom.Imao sam sreće ponovo sam prohodao, tako da mi hvala Bogu ne trebaju više invalidska kolica. Nemam ni auto, ali imam vozački, nemam ni stan , ali živim u stanu, nemam para kao i svi , ali preživljavam. Mući ime jedino kako da nešto postignem kao OSI osoba.
Osobi koja bi npr. ostvarila honorar u iznosu od 800,00 kn mjesečno osobna invalidnina bi se umanjila te iznosila samo 450,00 kn. Ovakvim uređenjem ovog prava, osobama s invaliditetom direktno se poručuje da se „drže“ socijalne naknade i neka ne prihvaćaju zaposlenje. Ukoliko ostvare neku zaradu od vlastitog rada ili stipendiju za troškove školovanja, sve izdatke koji proizlaze iz invaliditeta morat će podmirivati sami, znači sve eventualne troškove koje imaju kako bi se uključili u život zajednice: došli na posao, nabavili pomagalo, platili pomoć u kući, studirali i sl. Kao što je od predstavnika Ministarstva rečeno na jednoj od rasprava o budućem Zakonu o socijalnoj skrbi: „Ako osoba s invaliditetom radi, znači da ona nije osoba s teškim invaliditetom?!“ Ako se osoba s invaliditetom samo i pokuša aktivirati – gubi pravo na naknadu po osnovi invaliditeta! Dok s jedne strane sustav zapošljavanja razvija mjere aktivne politike zapošljavanja osoba s invaliditetom, sve više se razvijaju sustavi podrške zapošljavanju, s druge strane sustav socijalne skrbi tako uređenim odredbama ne podržava stjecanje niti najmanjeg prihoda osobe s invaliditetom, ali podržava stav da ako je netko osoba s invaliditetom onda je potpuno nemoćna i nesposobna, i obratno, ako je imalo aktivna – znači da i nije „invalid“.
Uz očiglednu diskriminaciju osoba temeljem radnopravnog statusa, zabrinjavajuća je posljedica ovakve odredbe destimuliranje zapošljavanja osobe s invaliditetom. Na ovaj način te se osobe još više vezuje uz sustav naknada, umjesto da sustav potiče naše neovisnije življenje.
Znak pristupačnosti je samo jedan, ali isto bitan element.Često vidim znak prednosti za OSI u raznim ustanovama, ali da li ga koristim NE. Čekam u redu, iako mi bude ponekad teško stajati i čekati. U pet godina moje invalidnosti samo je jedan dečko dotrčao do mene da mi pomogne, jer nisam znao kako da pređem stepenicu, jer je bila zaleđena.Drndav i nesiguran kakav jesam već sam se vidio na traumi.
Ima dobrih ljudi koji pomažu i volontiraju u udruzi Loco- Moto, ali ima i onih kojima smo nužno zlo.
Postavljam si pitanje kao i svi, šta će s namam biti? Skvotovi što nam je zajednica namijenila? Kakva je naša budućnost, bit će takva kako oni gore odluče.Hoće li slušati u tome OSI( udruge i naše predstavnike.
OSI su u centru pažnje samo jedan dan , na dan Osoba s invaliditetom, a kako je što je s ostala 364 dana u godini kad smo isto invalidi?
