Kraj

ponedjeljak, 24.08.2015.

Joj sad vidim. Znam da sam na početku rekao da će 100 ak strana biti dovoljno za moju priču. More sve se počelo ponavljati od godine do godine, pa da ne zabušavam moram završiti svoju priču.
U pisanju sam napisao svoje viđenje perioda od 14.12 2009-24.8 2015 ili/ ti danas. Kiklop mi je pobjegao. Izvukao se gad jedan više ga ne dodjeljuju, Nives darujem ti svoj.Žanr knjige mi je isto pobjegao. SF drama? Sranje za dramu moram loše završiti, pa da svi plaču uli se smiju. Da skočim u Savu i da kraj pišem s dna sve dok imam zraka u vodonepropusnom laptopu direktno s dna Save( da li ima takvih?), pa da kraj ispliva negdje.
Ostao sam i dalje čudak što od početka moga pisanja nije ni upitno. Bar sam u tome dosljedan. Ne mrzim, jer to ne mogu i ne znam.Šef Brodske zaraze Nenad Pandak doslovno mi je smrdao i upropastio život bez isprike. Ljut sam, upravo mi se puši iz ušiju, ali događa se i najboljima, hehehe.
Ostao sam bez supruge, skoro kćeri. Ivani nemam šta za oprostiti, jer svako bira svoj put.Pisao sam o svemu od bljuvanja, reanimacije, do rastave ( i to je život).Nažalost ovisim o dobroj volji bivše za sad je ima. Hana i Tea budu isto kod svoje mame i mene.
Stekao sam predivne nove prijatelje u udrzuzi Loco-Moto. Puno hvala mojim terapeutima, pa da redom nabrojim: Marko, Hrvoje i zgodna crna( aaa),Ivana, Tomislav, Ivana, gitarist( ime zaboravio),Stamenko,Vjekoslav i Marko 2.Šest muških i dvije žene, tek sad vidim. Da djelatnike bolnice ne nabrajam , trebalo bi mi još 200 strana. .Svima hvala od bolničkih djelatnika, osim gore navedenog doktora.
Sam sam sebi obećao da se više nikad neću ženiti. Kao u onoj pjesmi od TBF-a Malo sam maka, kod mene nema sredine pa sam ja puno. Upoznao sam jednu malu, baš i nije mala. Može me razbit, a tko ne može.Za ne povjerovati svidio joj se moj Dnevnik bolesnika. Javila se bolesniku( upecala me), prvo sam pomislio da je reinkarnacija pokojnog kralja Elvisa, ali nije žensko je i to jako zgodno žensko čeljade. Prije nego što smo se upoznali razmijenili smo preko 10 000 poruka.Za mene ovakvog šutljivog u svakom smislu rekord.
Uživo kad sam je vidio spazam mi se pojavio, pa sam počeo tresti lijevom nogom kao da sam na koncertu od Elvisa.Svidila mi se baš jako kao osoba. Prva koja me nakon jako dugo gleda kao Vanju, a ne na invalida i još me sve kuži i kad sam sebe ne kužim.
Za kraj ostavljam za ono što sam ja Hanu i Teu( meni najbitnije). Ni krive ni dužne pratile su svoga tatu i navikle se na mene. Neću emotivno završavat, jer moj život nije gorov, on u 35 počinje. Plakati ne mogu niti želim , ali Vam dajem svima osmijeh
Završit ću u Teslinom stilu Ponosan svojim borgovskim rodom i hrvatskom domovinom.

24.08.2015. u 10:00 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

ponedjeljak, 24.08.2015.

Kraj

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo