Toplice2012

subota, 09.05.2015.

Deja vu opet sam se vračao na ishodište Krapinske toplice. Naravno opet preko Plitvica( motela Plitvice). Žuta zgrada u 9 ujutro sam bio naručen na pregled. Ovaj put kod doktora Fučkara. Hana je išla u školu , pa je Tea sa nama išla.
Malo me doktor Fučkar prekrstio i promjenio prezime, pa sam postao Vanja Krnjić, nije mi se dalo objašnjavati da ima jedno j viška. Krnjić je isto ok. Odredio mi je dosta terapija od radne, fizikalne, psihologa, bazena, struja itd.
Prvo sam išao kod Jurice, dogovoriti Radnu terapiju .Gospodine Krnjiću, vidio sam da nema pojma tko sam.
Još da mu objašnjavam da sam prije skoro dvije godine došao kod njega u invalidskim kolicima, a otišao trčeći. Ma ne, možda mu i ispričam o našem kolu u liftu.
On mi je rekao da dolazim kod njega svako jutro u pola 8. Karolina će me vježbati u visokom prizemlju u
Naš stan je bio točno kod bazena koji su nešto kao katedrala Northe Dame . Bazeni koji se dovršavaju desetak godin.S tan je bio pun autića od gazdaričinog unuka. Mogao sam se igrati poslije vježbi. Problem je bio što i Tea voli autiće, tako da sam morao žicati da ostavi i meni koji da se mogu igrati. Crkva je bila dovoljno daleko, tako da se nije čula zvonjava svaki sat.
Na radnu terapiju ću ujutro ići sam, a poslije toga ćemo zajedno na terapije. .Lupetam i ja nisam baš bio siguran kako ću sam doći do tamo. Pogotovo naći tu Radnu terapiju u labirintu hodnika na prvom katu žute zgrade .Kad malo bolje razmislim labirint je bio jedan hodnik. Koji vodi krug. Tako ako samo hodaš od točke A, opet se vratiš na točku A. Jedini problem je ako skužiš lift. Onda možeš zalutati.
Ironije li eto mene opet u Krapinskim toplicama na dva tjedna. Najam stana je bio 100 kn/ dan, taman smo imali toliko love.
Da vidimo kaj možeš sa tom lijevom rukom? Uh što volim te Slavonsko- zagorske konverzacije. Dođi sim ! Kad mi spomenu taj sim prvo pomislim na sim karticu. Trebalo bi u google uz hrvatski , uvrstiti zagorski( svako selo govori drugim zagorskim).
Poslije mora smo kupili Hani kućnog ljubimca. Malog maltezera iz Osijeka. Dala mu je ime Luna. Žensku maltezericu, neka mješavina pudlice maltezera i od komšije bijelog psa.. 1000 k koštala je ta Hanina želja Hanina najbolja prijateljica je imala muškog maltezera Amerikanca Nicka. Hanina briga dok smo u toplicama bila je Luna i učenje.
Stani pred ogledalo, rekla mi je Karolina. Skužila je ona moj jezik, a ja njezin. Pogledaj se!. Bu, pa ja sam sav nakrivo nasađen, nisam jbg., bio kod Pavlovića da me centrira. Idemo malo van hodati. Van?Sa ženskim terapeutom može. Ne valjam koncetriraj se kako hodaš, pokupio si krivi obrazac hodanja. Fakat sad još ni hodati ne znam. Mora ti ići lijeva noga ispred desne i moraš lijevu odizati.
Znam da mora lijeva ići ispred desne. Mogu skakutati na desnoj. Treba se na tebi puno raditi. Što ja mogu kad nisam centriran
Na strujama sam imao privilegije. Uđi Slavonac, preko reda. Galvanizacija, ten i još par struja. Rezultat je bio fuck you!.Jedino mi je srednji prst imao potpunu ekstenziju. Prime me preko reda i ja im pokazujem srednjak za zahvalu…
Ovaj put nisam išao u bazen dizalicom, nego pješke. Čekao sam terapeuta koji će me uloviti za podvodnu masažu. Svi su neki niski bili , ali nabildani, osim mene. Da li boli? Oči mi ispadaju, a on me gleda sa smiješkom(sadist?). Skoro mi je došlo da mu kažem da navijam za Hajduk ili da ću mu se popišati u bazen . Pročitao me da navijam za Hajduk i da pišam u bazenu. Kad bi od bola ispustio krik. On bi me uhvatio još jače rastezati. Bilo mu jedino malo nezgodno dizati moju ruku gore u bazenu, jer nije ima hoklicu da može dokučiti. Ta vježba mi je maksimalno bila skraćena.
Odlučili smo jedan dan otići u posjetu mome dalekom rođaku Krapinskom pračovjeku.( muzej) .
Taman smo došli preko zagorskih „brega“ do muzeja Krapinskog pračovjeka. Bila je nedjelja. Pametan kakav nisam zaboravio sam pročitati na internetu radno vrijeme. Sigurno moj rođak neandretalac nije bio spreman da me vidi.
Gdje ćemo sad. Izbor je bio kod generala ili maršala . Kod generala se može samo vidjeti rodna kuća kod maršala cijelo etno selo .Idemo u Kumrovec. Okolo su šume došlo mi je da ispričam par partzanskih. Priznajem previše sam gledao Borisa Dvornika i Batu Živojinnovića. Steven Seagal bi njima zavidio na broju ubijenih sa jednim punjenjem.
U Kumrovcu je sve u znaku Maršala i hrpe polupijanih Slovenaca.“Uz Maršala Tita, junačkog sina neće nas ni pakao smesti…“, orilo je u Birtiji znakovitog imena Maršal, gdje su svi pili, jedino sam ja pio kakao.Nije mi baš jasno kako pakao, jer je on bio ateist.
U svakom slučaju nije mi žao što sam tamo bio( čak ni signala za hrvatske mobilne mreže nema)Sutra se idemo u West Gate naći sa Majom , Ivanom i kumovima iz Zagreba, pa se polako pakirati za povratak u Slavonski Brod.

09.05.2015. u 11:35 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

subota, 09.05.2015.

Toplice2012

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo