Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

srijeda, 15.04.2015.

Okupao sam se

U životu, što si stariji to se imaš osjećaj da se protok vremena sve više ubrzava. Moje ubrzanje je negdje bilo na 36 X, čak mi ni DVD ne podržava brže.Tako je je i brzo opet došlo do toga da idemo ponovo na more.
Preskočit ću priču o agavi i teqili, koju svake godine ponavljam. Te 2012 odlučili smo zvati prijatelja Matu sa obitelji, poznatog po pozdravu Đes ba . Supruga je povela svoju mamu, moju punicu ili što već.
Sjeo sam na terasu. Ugledao sam Antu kako sa kapom sa zvjiezdom petokrakom i rukom u gipsu ide prema meni.Zdravo Kubanac, čekam te već dvije godine, gdje si?Nije Kubanac, nego Vijetnamac.. Mater i sestra su bile tamo, pa mi je sestra kupila kapu.. Jebiga Coca Cole nisam imao da ga zadržim . To mu je slaba točka, ako želim da ostane i da čujem priču o Vijetnamu. Čuo sam sve o tebi mater i sestra su mi sve rekli Iden ča doći ću sutra .
Ako tko zna pričati priču , on zna. Doslovno kad priča budeš na:Malti,Americi , Italiji, svake godine sa njim je bilo neko novo putovanje.. Kad bi rekao što ima otišao bi. Sa njim i njegovom sestrom sam se od prvog dana slagao. Postali smo prijatelji.
Tuđom greškom , kao i ja, Ante jepri porodu ostao je osoba sa invaliditetom.. Kad bi popričao sa „zdravim“ ljudima shvatio bi koliko je on zdrav i ne iskvaren u odnos u na zdrave, naravno pod navodnicima.
Zdravi su robovi sami sebe i svojih navika, koje su većinom materijalne ili snobovske naravi. On i sestra nisu takvi, oni su mi samo prijatelji, koji su u današnje vrijeme endemska vrsta.
Stepenice i odlazak na kupanje su mi bili izazov. Kako si? Ide. Gdje ideš ? Na kupanje. Uf bilo je naporno, nakon dvije godine sam sišao na plažu i okupao se. Napokon sam se osjećao kao čovjek, jer mi je taj silazak dolje jako puno značio. Okupao sam se sa doslovno nakon dvije godine. Bez straha da mi stomak ne popije more.Bio je uz pratnju, ali sišao sam. Čak sam se i popeo natrag i malo od sunca pocrvenio. Najbolji lijek za serboreu je sunce i more.

15.04.2015. u 09:50 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Prosinac 2025 (2)
Studeni 2025 (3)
Rujan 2025 (1)
Kolovoz 2025 (1)
Lipanj 2025 (2)
Svibanj 2025 (2)
Travanj 2025 (1)
Ožujak 2025 (2)
Veljača 2025 (4)
Siječanj 2025 (5)
Prosinac 2024 (2)
Studeni 2024 (3)
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 45 godina. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo