Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

četvrtak, 15.01.2015.

Sex i gutanje

Siječanj 2011, je bio čisto čekanje veljače da idem na pretrage na Rebro da vide gdje zapinje gutanje. Taman je prije puta napokon došao poštar sa zaostacima Osobne invalidnine. Idem vidjeti zašto ne gutam,
Na Rebru sam ležao 1989 zbog operacije stenoze aorte. Sad sam išao u zelenu zgradu, koja je bila totalno modernistička u odnosu na kakvu je ja pamtim, naravno na stražnji ulaz.
Na ulazu mi je medicinska sestra povikala. Ne možeš ući takav slina ti curi. Koje poniženje, a nisam u tome svome jadu odgovoriti. Jadno do bola.
Supruga je dobila rogove. Zar ne vidite da je on bolestan?Njoj nije bilo bitno što ne mogu gutati. Koje poniženje, zar sam ljigav?Gore me čekao dr. Ivan koji je tad bio na specijalizaciji otorine na Rebru. Tu sam slinav kakav jesam, a slinav jesam ušao preko reda. Pregled je bio sa nekom spravom koji ti ture u nos, kao da deaktiviraju bombu u tebi.. Liječnik me uputio na snimanje akta gutanja, koje je Ivan dogovorio odmah za par dana. Dobio sam i još jednu dijagnozu prvu vezanu uz gutanje: teška disfagija. To je bio prvi korak prema ponovnom gutanju, nakon više od godinu dana!!
Toga Ivana( sina od profesorice kemije) sam bio uvjeren da viđam na Fran Mihaljeviću stanju sediranosti, na kraju je ispalo da mi pomaže čovjek kojeg jedva poznam. Dobio sam i preporuku da idem kod logopedice Tamare na Šalatu na vježbe gutanja.Nije me odbila kao logopedica iz Slavonskog Broda, nego je pristala radit samnom, na neviđeno što bi rekli Odmah smo dogovorili termin kod nje i spavanje u Maksimirskoj kod prijateljice Danijele u ožujku 2011.
Još par dana pa ću snimiti akt gutanja, pa ću znati gdje zapinje. Slinavko sram je bilo!
Veljača 2011 trebalo bi u uvrstiti još jedan od silnih dana, koje obilježavamo , npr.Dan gutanja.Opet makon par dana cestarina i drndanje po kolotracima do Zagreba. Obavim ovaj pregled , pa u ožujku opet u Zagreb.
Došli smo na Rebro, ali ovaj put u staru zgradu, z kojoj nisam bio od 1989 i operacije stenoze aorte Sve mi je više/ manje bilo isto, jedino što sam kao dijete ležao negdje gore, a taj rengen koji će mi snimati akt gutanja je dolje, Sve mi je bilo isto jedino su ulazna vrata bila nova, ona koja se sama otvaraju.
Opet me dočekao Ivan sin od moje profesorice kemije, a svejedno smo se viđali po svim bolnicama u Zagrebu.
Naravno ušao sam opet preko veze. Morao sam se skinuti u potkošulju, tj. , supruga mi ju je skinula i obukla.Unutra neki kao pult.Ovaj put neću leći. Donijeti ćemo ti kontasno sredstvo da ga progutaš. Donijeli su mi ga kao rakijicu, bogme su štedili. Kad ti kažemo gutaj, onda, progutaj gutljaj.
Gutaj, bio sam nabrijan i mislim da sam više od pola toga sredstva stavio u usta da gutam.Fuuuj, pa to sredstvo ima, okus kao da pojem tekučnu od prljavih čarapa, odstojalih par dana u kanti.Nije pored mene bilo posude za pljuvanje, pa sam pljunuo natrag u tu čašu.Higijenski do bola.
Bit će dovoljno , izađite vani i sa čekajte da doktorica napiše nalaz. Toliko mi je to kontrasno sredstvo diglo sve, da je supruga narednih pola sata mi brisala slinu.
Napokon nalaz , donijela je doktorica. Nažalost kontrasno sredstvo nije prošlo do želudca, dijagnoza je potvrđena teška disfagija.Pisalo je u nalazu otežan akt gutanja.
Bio sam gladan, na povratku moja Macola je bilo Ježevo, gdje me je supruga točila imljevenim i propasiranim piletom na parkingu. Imam dijagnozu, sad znam da ne mogu gutati, ali gutati ću ja i kamenje još ako bude trebalo.
Medicina je poput sexa. Ima četiri temelja: gore, dolje, unutra, van. Sve mi se nekako zasnivalo na tome .Digni ruke, gore, noge, pa spusti dolje. Uvuci stomak, unutra, van. Stavi kateter, braunilu , sondu ili kanilu unutra, pa je izvadi van. Baš poput seks u serijama ponavljanja od 10-ak puta. Na kraju bi naravno bilo ono svršili smo, pardon gotovi smo sa vježbom Meni je bio muški terapeut. Sad ćemo izaći van.Muški terapeut me zove van. Van??Idemo na stepenice. Dobro je, već sam se uplašio.U rano jutro planinarenje gore/ dolje po stepenicama. Ta veljača mi je proletjela u nekoj rutini, polako smo se spremali za ožujak i boravak 5 dana u Zagrebu i napokon logopedski tretman. Gusku sam u dva mjeseca prebolio, iako sam joj znao nekad u noćnom pišanju namignuti. Nije se micala vjerno me čekala bačena iza wc školjke.

15.01.2015. u 10:14 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo