Motiv

ponedjeljak, 23.06.2014.

MOTIV
Za bilo kakvu priču treba imati motivaciju. Motivacija može biti lova, želja da se postane poznat, Nobelova nagrada za književnost, Kiklop( ne čitam Nives). Motiva ima koliko hoćeš samo treba naći pravi.
Motiv može biti drvo, cvijet, djevojka, rat, mir, zrak,da ne duljim motiv može biti baš sve. Živim na 4 katu, pa drvo kao motiv možemo izostaviti . Vidim jedno sa balkona, ali me ne privlači sa priču. Djevojke volim, ali one malo manje mene . Lova ?Ni to nije ona me ne voli i bježi od mene. Ostao sam bez motiva i motivacije u drugom odlomku.
-Pa, o čemu da onda pišem? Ostala mi je jedna tema i to ona najšugavija od svih, ženskog je roda. Podla je da ne može biti podlija. Nitko, doslovno je nitko ne voli. Nema sise , ni dupe, nije ni zgodna .
Zove se bolest( ili stanje); pišem malim slovom jer veliko ne zaslužuje. Eto motiva, nadam se da vas neće odbiti odmah na početku. Priča koju ću napisati je iz osobnog iskustva. Nema tu vitezova i komedije, ali ću ovom knjigom ili pričom, ovisno što od nje ispade.
Nisam tip osobe koji će napisati knjigu od 500-ak strana, 100-ak će biti dosta. Vodim neki virtualni Dnevnik bolesnika, ovdje ću pokušati sažeti svoj nepovezani tok misli u povezanu cjelinu zvanu knjiga, a i obećao sam si napisati sve što mi se dogodilo.
Motiv imamo, pa da krenemo.
Da se predstavim-Tko sam, što radim?To se i ja pitam. Zovem se Vanja, Vanja sa onom stvari : ili/ ti muški Vanja.Što radim? Haha, pa živim u Hrvatskoj , tu nitko ne radi. Moj posao je rehabilitacija i čekanje poštara da mi donese Osobnu invalidninu.
Već sam počeo kukati, a to ne želim. To ću kasnije. Rođen sam 1980-e, taman kad su svi plakali za Titom,ja sam se derao za sisom. Tako da se može reći da sam ga pošteno oplakao. Neću o politici, iako je ona svugdje.
Nekako sam u životu funkcionirao kao Don Quijote, stalno sam se borio protiv nečeg. Jedini problem je bio što vjetrenjačama ni traga/ ni glasa.
Oženio sam se još davne 2001. god i ubrzo smo dobili svoj prvi ponos Hanu. Trenutno je puca pubertet, pa postaje , buntovnik Nemam pojma kako sam svoj pubertet preživio!
2009 . na svijet je došla Tea. Nekako sa njezinim dolaskom na svijet počinje moja priča.
To sam ja .Sve u svemu čudak, sa čudnim životnim putevima.

23.06.2014. u 19:45 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

ponedjeljak, 23.06.2014.

Motiv

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo