Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

subota, 21.12.2013.

Gargamelu, mani se mene!

Onaj zli čarobnjak Gargamel garant se poigrava sa mojom sudbinom Kad te oče, onda te oče!.
Slijed događaja koji se meni događa u životu spadao bi u neki gadni triler sa elementima horora.
Baka mi je dala savjet :“Sve što čuješ loše na jedno uho, izbaci van na drugo“Drugo uho mi se začepilo i neće van.Kupio sam štapiće za uši.Pandaci i ostale nevolje i dalje odzvanjaju mojim ušima.Ljudska glupost ; ima li ona kraja?NEMA.Iskustvom čovjek postaje iskusniji i oprezniji..Narav mi je takva da sam opet naivni glupan.U Auschwitzu su puštali plin i ubijali nevine zbog „krivih“ krvnih zrnaca.
Moja krvna grupa je A pozitivna, ni sam ne znam koliko sam je primio od dobrih ljudi.
Šta sam ja kriv ?Često se pitam.Čak me i moj heroj napustio, moja voljena.Vjerovatno ono u :“Dobru i zlu“; sa mnom je ispalo u zlu , bolesti, nevolji...Nije više mogla i rekla mi je : „Zbogom“Mislim na svoju suprugu; veliko joj hvala što mi je pružila ruku, kad je bilo najteže.Možda sam dosadan sa ovim srceparajućim sranjima.Ne znam biti flegmatičan, iako bih volio biti takav da mogu.Hana i Tea su ljubav; moji ponosi.Ponosan što sam im tata, svaki njihov smješak je neprocjenjiv i mojoj suprugi unatoč svemu hvala na svemu.Svoj ljubavi i požrtovnosti koju mi je dala u bolesti.
Pred ciljom se umorila i odustala.Hvala ti Ivana što si mi bila žena!
Pandak vjerujem da zna što mi je napravio, da li ima savjest to njega treba pitati..Život piše horore„Gargamelu, mani se mene!“Dalje idem desetkovan, ali ne sam!
Kukati svi možemo, sudbina piše čudne priče.

21.12.2013. u 17:10 • 6 Komentara • Print • #

utorak, 10.12.2013.

Da bar mogu biti nevidljiv

Biti bolestan sam po sebi do“bola“ odvratan pojam.Odbačenost, bolest su svakodnevna tema.Ne pitaš nekog: „Kako si?“, nego::“Od čega si bolestan?““Ja sam imao dva moždana, a ti?“Već smo na ovom blogu višekratno i opetovano utvrdili da sam totalno out što se tiće zdravlja.
Dolazi Božić na sve strane nam se prodaje kroz reklame neoliberalizam.“Kupi ovo, kupi ono…“.Ne nosim ni novčanik, jer se bojim u njega pogledati, da mi iz njega ne bi iskočio srednji prst, sa svima jasnom porukom.
Odabrao sam kao modni detalj pederušu, ali ne nisam peder, bar mislim.Svi je nose, pa zašto i ja ne bi bio in.
Korisnik sam Osobne invalidnine u iznosu 250%. Čitaj 250%, doslovno tako ne 100%, jer da korisnik 100% spadao bi u skupinu invalida siromaha.Ovako me mojih 250% posto uguralo u klasu invalida bogatuna.
Oko 20-og u mjesecu čekam da zvono pozvoni dva puta.Za sad uredno zvoni.
250% ovoj državi moja invalidnost vrijedi 1250 kn.U svoj svojoj ne volji prisiljen sam biti sretan sa svojih 250%.
Planirati toplice, rehabilitaciju, da moje kćeri imaju normalnoga tatu.Kako da njima kupim ne što?Plakao bi kao tata, kad im ne mogu ne što priuštiti, jer moram to je jače od mene.
Prositi nikad neću, jer prosjak nisam, niti želim biti.
Zdravlje je moje pravo; pitam se što bi ta gospoda iz Vlade poduzela da je riječ o njihovom dupetu.
Moje dupe do daljnjeg ostaje u rasklimanoj stolici predviđenoj za korisnika Osobne invalidnine u iznosu 250%.Dosta brojki, matematika mi nije jača strana…Volio sam onu knigu kao dijete:"Pale sam na svijetu i zamišlao Vanja sam na svijetu!"E da bar mogu biti nevidljiv!

10.12.2013. u 16:40 • 3 Komentara • Print • #

utorak, 03.12.2013.

Nepravilan potez

Prije par mjeseci sam pisao o mome virtualnom igranju šaha.U među vremenu sam se učlanio u udrugu invalida i počeo igrati šah sa protivnicima koje možeš vidjeti.Napumpao sam se samoupozdanjem na par „slabijih protivnika „od mene.Ukazala se savršena prilika , a to je Šahovski turnir invalida u dvorani Vijuš 1 prosinca.Nabrijan sam došao tamo.Škicnuo sam nagrade i protivnike.Odmah sam skužio da tamo ima i ozbiljnih igrača, a takav sam i ja zar ne?Slijedilo je izvlačenje suparnika.
Vanja Krnć sto l broj 10.Našao sam stol iz prve.Namjestio sam obrve da odmjerim protivnika, a ono za stolom sjedi klinac mlađi od moje Hane!.Turnir je moj, pomislio sam.Prvo iznenađenje mi je bilo što protivnik ima digitalni st sa sobom.Navirivao me preko figura.Fair play nalaže da si stisnemo ruku na početku mog „pobjedničkog niza.Krenuo sam sa daminim gambitom , pa mali zna obranu „ideš“Sudac objasnio pravila, a ja nisam slušao( po običaju).
Preuzeo mi je tempo i onda ko grom iz vedra neba“Nepravilan potez“; automatski moj gubitak partije.Stisnuo sam mu ruku i čestitao
U to vrijeme me taman zvala njegova je vršnjakina moja kćer, pa sam morao ići kući. Google čini čuda, na kraju sam saznao da je klinac kadetski prvak Hrvatske u šahu.
Nagodinu osvajam turnir ili ću kćer naučiti igrati šah.Nema predaje…

03.12.2013. u 10:03 • 1 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

subota, 21.12.2013.

Gargamelu, mani se mene!

utorak, 10.12.2013.

Da bar mogu biti nevidljiv

utorak, 03.12.2013.

Nepravilan potez

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo