Marketing
Da bar mogu biti nevidljiv
Biti bolestan sam po sebi do“bola“ odvratan pojam.Odbačenost, bolest su svakodnevna tema.Ne pitaš nekog: „Kako si?“, nego::“Od čega si bolestan?““Ja sam imao dva moždana, a ti?“Već smo na ovom blogu višekratno i opetovano utvrdili da sam totalno out što se tiće zdravlja.
Dolazi Božić na sve strane nam se prodaje kroz reklame neoliberalizam.“Kupi ovo, kupi ono…“.Ne nosim ni novčanik, jer se bojim u njega pogledati, da mi iz njega ne bi iskočio srednji prst, sa svima jasnom porukom.
Odabrao sam kao modni detalj pederušu, ali ne nisam peder, bar mislim.Svi je nose, pa zašto i ja ne bi bio in.
Korisnik sam Osobne invalidnine u iznosu 250%. Čitaj 250%, doslovno tako ne 100%, jer da korisnik 100% spadao bi u skupinu invalida siromaha.Ovako me mojih 250% posto uguralo u klasu invalida bogatuna.
Oko 20-og u mjesecu čekam da zvono pozvoni dva puta.Za sad uredno zvoni.
250% ovoj državi moja invalidnost vrijedi 1250 kn.U svoj svojoj ne volji prisiljen sam biti sretan sa svojih 250%.
Planirati toplice, rehabilitaciju, da moje kćeri imaju normalnoga tatu.Kako da njima kupim ne što?Plakao bi kao tata, kad im ne mogu ne što priuštiti, jer moram to je jače od mene.
Prositi nikad neću, jer prosjak nisam, niti želim biti.
Zdravlje je moje pravo; pitam se što bi ta gospoda iz Vlade poduzela da je riječ o njihovom dupetu.
Moje dupe do daljnjeg ostaje u rasklimanoj stolici predviđenoj za korisnika Osobne invalidnine u iznosu 250%.Dosta brojki, matematika mi nije jača strana…Volio sam onu knigu kao dijete:"Pale sam na svijetu i zamišlao Vanja sam na svijetu!"E da bar mogu biti nevidljiv!
Post je objavljen 10.12.2013. u 16:40 sati.