"Ljudi moji, ma je li to moguće? Ludnica!"-Mladen Delić 1983.god(nogometna utakmica Jugoslavija: Bugarska;komentar).
Jutros kad sam se probudio sa lijevom rukom sam uzeo daljinski."Prsti mi se normalno miću".Govorim normalno ČUDO SE DESILO.
Nakon tih spoznaja došla je još jedna; sutkinja je odlučila riješiti hitno spor zbog ulaska u EU.Kakav dan, dan iz snova za mene!!!.
Jutarnji ritual čini svoje; otišao sam u WC sa android mobitelom, na svakodnevno jutarnje sranje.Umjesto novina čitam vijesti sa moba, dok sjedim na WC školjki. naravno.Ček, ček malo, pa mob držim u desnoj ruci, a lijeva visi."Koji je ono datum danas?"1. april, još je i neradni dan
ZAKLJUČAK
Ljudi moji to nije moguće.Ostajem zarobljenik do daljnjeg svoga tijela, kože, mozga,apsurdnog pravosudnog sustava rvatcke..., imam nadu da ću jednog dana povikati
"Ozdravio sam!"
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com