Na početku su mi tzv. prijatelji dolazili u posjete.Odmah sam skužio da mi se boje kako se postaviti prema meni.Strah je uvjetovan mojom bolesti, jer me oni svi pamte kakav sam bio, a ne mogu si utuvit u glavu da sam poslije moždanog totalno druga osoba.Jedina sličnost je ostala djelomično ona fizička.
Svi su puni kurtuazije prema meni: uz standardan smješak i rečenicu;"Izgledaš super, oporavit češ se ti!"; nakon te rečenice meni se riga.
Onda odu kući moji dragi prijatelji i više se ne vrate, toliko o ljudskoj humanosti.Ostalo je njih par koji dolaze, tj. dva; a ostali se boje moga prisustva.Postao sam baba roga, možda ih zarazim moždanim udarom..
U bolesti postaneš totalno asocijalan; slušaš razna obečanja od prijatelja, obitelji;poslije se navikneš na to da su ljudi jedino sami sebi potreba!
Ima jedna pećina stroga u kojoj živi babaroga; tako i mi bolesni zavučemo se u svoju pećinu i teško nas je istjerati van!
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com