Priče iz prošlosti

utorak, 28.06.2016.

70. obljetnica jedriličarstva u Daruvaru

Na svom blogu već sam objavio tekst o počecima jedriličarstva u Daruvaru u kojem sam opisao brojne aktivnosti mladih daruvarskih zanesenjaka koji su 1946. godine svoje mladenačke snove započeli s jedinim ciljem - da sa čvrstog tla polete prema visinama odakle bi uživali u ljepotama krajolika u kojem su živjeli. Danas na jedriličarstvo gledamo kao na sportsko-rekreativnu aktivnost, ali za ovaj hobi, uz veliku volju njegovih ljubitelja, potrebna su i određena dodatna novčana sredstva. Toga su bili svjesni i daruvarski mladići iz 1946. godine kojima zanosa nije nedostajalo, ali novčana sredstva su im uvijek trebala. Taj su nedostatak nadoknadili velikim trudom i radom u slobodno vrijeme.
Neke pothvate daruvarskih jedriličara iz 1946. godine već sam naveo u spomenutom tekstu na svom blogu, ali osnivanje jedriličarskog društva bio je samo početak, a brojne obaveze i planove tek je trebalo ostvariti. Mnogi od njih preneseni su i na sljedeću, 1947. godinu. O nekima je moguće doznati iz jednog izvještaja koji je podnio Slavko Novaković, referent za jedriličarstvo i ujedno glavni pokretač ovog sportsko-rekreativnog društva u Daruvaru.
Iz izvještaju Slavka Novakovića doznaje se o radu ovog društva u vrijeme školskih praznika, od lipnja do kolovoza 1947. godine. Izvještaj je zanimljiv ne samo po podacima koji se odnose na jedriličarstvo, nego se tu usputno navode i neke građevinske aktivnosti u gradu o kojima danas veoma malo ili nimalo ne znamo. Tu se navode i neka druga zbivanja u gradu o kojima također ne postaje sačuvani pisani podaci. Podastirem u skraćenom obliku kronologiju tih događaja:

21. srpnja 1947.
Mladi daruvarski jedriličari imali su sastanak sa Maroševićem, sekretarom Okružnog komiteta Tehnike i sporta radi koordinacije poslova i pitanja uređenja terena za letenje. Također su se toga dana mladi daruvarski jedriličari dogovarali o demontaži baraka u Pakracu.
22. srpnja 1947.
Pojavio se i problem planiranog smještaja baraka nakon što bi se one rastavljene dovezle iz Pakraca. Uskočio je u pomoć jedan mještanin koji je za njihov smještaj poklonio jedno jutro livade koja se nalazila uz rub letilišta, veoma pogodne za postavljanje baraka. Nešto prije toga vojska je počela zidati neke svoje objekte u blizini temelja hangara pa je bio izmijenjen regulacioni plan i usklađen s novim prema kojem je predviđen prolaz ulice preko temelja hangara.
23. srpnja 1947.
Slavko Novaković je izvijestio da se toga dana povezao sa kružokom u Ljevaonici, zatim je sudjelovao u montiranju kostura Salamandre i pripremio ga za presvlačenje. Organizirao je pripremni sastanak za doček auto-vitla i Vrapca te uredio garažu za njihov smještaj.
24. srpnja 1947.
U Pakrac je otputovalo osam omladinaca i četiri omladinke radi demontaže baraka. U Pakracu su nastali manji problemi jer nisu imali dozvolu sa žigom vojne pošte za rušenje baraka pa im komandir straže nije dozvolio njihovo rušenje. Stoga je Oldřich Podsednik morao otići u Bjelovar radi dobivanje takve dozvole. Drugi dan ta je dozvala dobivena. Kod demontaže baraka organizirali su vlastitu kuhinju kao najbolji način da se dođe do jeftine hrane. Počeli su rušiti baraku dimenzije 37,80x 12,50 m i 3,70 m visine. U njoj je bilo ugrađeno oko 120 kubnih metara drvene građe i 180 kubnih metara prostorne građe.
25. srpnja 1947.
Na demontaži je radilo 11 omladinaca i 4 omladinke. Radilo se 12 sati, dopodne od 5-14 sati i poslije podne od 17-20 sati.
26. srpnja 1947.
Toga dana su radili 11 sati. Istog dana su u Daruvaru preostali članovi preuzeli jedrilicu tipa Vrabac i jedno auto-vitlo. Pri istovaru im je pomagalo pet vojnika.
Ovakvi podaci su bilježeni i za sljedeće dane sve do 30. srpnja kada su barake bile rastavljene. Za prijevoz građe do željezničke stanice u Pakracu nisu dobili kamione, a traktori su bili zauzeti vršidbom žitarica. Stoga su za prijevoz koristila konjska zaprega.
31. srpnja 1947.
Na transportu građe je radilo 8 omladinaca jer su dvojica imali gnojne rane na nozi i nisu bili sposobni za rad. Zbog hitnosti utovara bila su pogođena četvorica radnika za utovar i istovar. Radilo se od 5 sati ujutro do 20,30 sati uvečer. U 30 kola bilo je do željezničke stanice prevezeno 30 kola građe ili 90 % od ukupne građe. Navečer im je u tom poslu pomogla i vojska koja im je ustupila i svoj kamion koji je u dva navrata sudjelovao u prijevozu građevnog materijala.
1. i 2. kolovoza 1947. dovezen materijal na željezničkoj stanici u Pakracu utovarivao se u vagone. Posao nije bio dovršen do kraja zbog nedostatka vagona pa se 3. kolovoza, jer je bila nedjelja, vršila obuka u letenju. Posao na prijevozu nastavljen je 4. kolovoza. Neki su utovarivali građu u pridošla dva vagona, a neki su u Daruvaru istovarivali iz vagona koji su bili ranije utovareni. Građa se u Daruvara prema gradilištu prevozila kamionom, a da bi se izbjeglo plaćanje ležarine, pogođena su bili četiri radnika za istovar. Taj posao je bio nastavljen i 5. kolovoza kada su im u tom poslu pomogli 5 vojnika i 3 zatvorenika.
6. kolovoza 1947.
Cijeli su dan omladinci uz pomoć 5 zarobljenih Nijemaca, koje su dobili o Armije, obavljali prijevoz baraka sa željezničke stanice na gradilište.
Od 7. - 16. kolovoza radilo se na poslovima na uređenju postojećih letjelica. Na Salamandri su uređene krilne i repne komande, sređena je žica za zatezanje, presvučena je donja površina krila i obavljeno lakiranje jedrilice.

U daljnjem izvještaju Slavka Novakovića naznačen je i drugi dio ovog zahtjevnog posla, a to je bio plan za ponovno postavljanje barake. Da bi se to ostvarilo trebalo je kupiti dodatni građevni materijal: 8 kubnih metara drveta za slipove, 7 kubnih metara štafli i greda za pod, čavle, staklo i unutarnje uređaje. Za ovo bi se potrošilo oko 15 000 dinara. Uz ovo trebalo je kupiti još terpapir, bitumen za krovni pokrov, vratiti dug Narodnoj omladini Daruvar te platiti radnu snagu čime su se planirani ukupni izdaci povećali na 44 480 dinara. Novčanih sredstava za to tada nije bilo, a o njima su ovisili daljnji radovi u ostvarenju ovog projekta. Za navedeni novčani iznos tražili su pomoć. Da li su ga odmah dobili nije poznato, jer ovdje završava i izvještaj referenta za daruvarsko jedriličarstvo. Iz današnje perspektive znamo da su u tome uspjeli, ali ostaje nepoznato tko im je uskočio u pomoć i u kakvim se okolnostima odvijao nastavak ranije navedenih radova.