Fotografi svih zemalja naoružajte se...

srijeda, 14.04.2021.

Nedostatak poštovanja.... ili?

Koloriranje, odnosno dodavanje boje starim crno-bijelim fotografijama nije novost. Još u vrijeme dok su glavni mediji za snimanje bili crno-bijeli filmovi ili čak stakleni negativi, bilo je pokušaja koloriranja, odnosno ručnog bojenja dobivenog pozitiva kako bi barem koliko-toliko nalikovali stvarnosti. Ti tadašnji pokušaji često nisu bili baš naročito uspješni, dok su pojavom modernijih tehnologija, pogotovo računala i digitalije, takve stvari postale maltene rutina svakog malo vještijeg "photoshopera".

Međutim, kao i u svemu drugome, i u tome treba imati granicu...

Prva je ta da bi se to koloriranje povijesnih fotografija trebalo koristiti samo kao ilustrativnu metodu prikazivanja kako su nekad bića, stvari i pojave u realnosti otprilike izgledali, ali ni u kom slučaju da se koloriranom verzijom pokuša zamijeniti ili "ispraviti" originalni crno-bijeli snimak.

Druga stvar je da bi sve takve snimke trebale sadržajno ostati nepromijenjene, bez retuširanja i fotomontaža (dodavanja, oduzimanja ili mijenjanja elemenata slike), osim ako se baš radi o restauraciji oštećenih (izbljedjelih, izgrebanih ili izgužvanih) snimaka.

Međutim, ponekad se pretjera, i to ne malo.... Jedan takav slučaj se dogodio nedavno gdje je čovjek ne samo kolorirao, već i retuširao fotografije zatvorenika iz vremena vladavine Crvenih kmera u Kambodži, na način da je snimljenim osobama promijenio izraz lica, na način da im je namontirao osmijeh!

Colorization Artist Slammed for Adding Smiles to Genocide Victims

Takvi zahvati na fotografijama takve vrste, zapravo spadaju u totalni manjka poštovanja prema žrtvama čiji likovi su na tim slikama! Potpuno jednako neprihvatljivo bilo bi na sličan način retuširati portretne fotografije npr. zatvorenika iz Auschwitza, ili bilo kojeg sličnog logora, ili pak žrtava nekog genocidnog režima... jer dotičnima zasigurno nije bilo do smijeha!