Fotografi svih zemalja naoružajte se...

utorak, 05.01.2016.

Kako ljudi sami narušavaju vlastitu privatnost

Privatnost je neka vrsta "čarobne riječi" za koju se svi hvataju kad za to osjete potrebu. Najčešće kada se blizu njih ili njihovih bližnjih nađe neki fotograf ili kamera, a ovi svim silama pokušavaju zabraniti snimanje jer im ono iz nekog samo njima znanog razloga ne odgovara.

Problem je što većina takvih, koji se hvataju za taj pojam (i uporno ga, poput kakve kokoši, ponavljaju) najčešće uopće ni ne znaju točno značenje tog pojma, tj. što je točno prvatnost. Većina ima neke nebulozne ideje, odnosno da je to nekakavo njihovo pravo, uvjereni da ga narušava sve što im smeta, ali gotovo nitko ne shvaća i to da ono (kao ni jedno drugo pravo) nije bezgranično, te da svako pravo vuče za sobom i određene dužnosti.

Privatnost bi se mogla definirati kao "pravo, ali i dužnost, osobe da uvid u podatke o sebi i detalje vezane za sebe i vlastiti život uskrati drugim ljudima."

No dok je danas vrlo popularno osvrtati se druge, tj. na fotografe, fotoreportzere, paparazze i nadzorne kamere kao dežurne "krivce" za "narušavanje privatnosti" (a o k čemu nema govora ako se radi o snimanju na javnim mjestima, jer tamo privatnosti nema!) zaboravlja se jedna činjenica koja mnogim ili promakla, ili je teška za shvatiti ili se namjerno ignorira:

Nitko ne može nekoj osobi narušiti privatnost onliko koliko je može narušiti ta osoba sama sebi!

No mnogi na internetu, često nepromišljeno, objavljuju vlastite fotografije i podatke o sebi, uz racionaliziranje da "oni kontroliraju što dijele i gdje te slike nalaze", a što je zapravo daleko od istine, jer nakon što je nešto objavljeno, ništa ne garantira da se neki podatak ili neka slika neće dalje proširiti putem interneta, ili se pojaviti negdje u nekom pogrešnom ili lažnom kontekstu.

Evo samo nekoliko najčešćih načina kako ljudi ne paze na vlastitu privatnost, i štoviše je sami sebi narušavaju:

** Objavljivanje osobnih podataka na internetu - bez obzira bilo to na društvenim mrežama, personaliziranim web stranicama ili negdje drugdje, podaci poput imena, prezimena, e-maila, brojeva telefona, OIB-a, konfekcijskog broja, religijske pripadnosti, dnevnog rasporeda, izvještaja o spolnih snošajima i svega ostaloga su zapravo privatni podaci, a do njih u pravilu nitko ne može doći ako ih osoba sama negdje ne objavi.

** Objavljivanje privatnih fotografija - Privatne fotografije su sve one fotografije koje nitko drugi ne može snimiti (jer su snimljene u privatnim prostorima koji nisu dostupni uvidu javnosti), poput npr. snimaka (pretežno "selfija") iz kupaone, WC-a, kreveta..., snimke nekakve za javnost zatvorene raskalašene pijane proslave i slično. Štoviše, objavljivanje takvih privatnih fotografija na društvenim mrežama i internetu općenito (često samo kako bi s skupljalo "lajkove") se čak može u neku ruku smtrati nekom vrstom egzibicionizma.

** Korištenje webcama - postoje pojedinci koji rado korsite webcam, za kominikaciju s drugima. I to nije problem ako se ta komunikacija obavlja sa poznatim ljudima. Međutim, postoje i on-line servisi koji omogućavaju webcam-chat sa potpunim nasumično odabranim stranicma - a neki pri tome ispoljavaju popriličnu količinu egzibicionizma pred web-camerama (bilo vlastitom voljom, bilo na nagovor sugovorika.)

** Korištenje "pametnih" telefona - velik dio ljudi zaboravlja se da su mobiteli najgore mjesto za čuvanje podataka od fotografija (obiteljskih albuma, kućnih pornića, isl.), do svih drugih vrsta osobnih podataka. Gubitkom dotičnog, ili čaćkanjem po njemu od strane neke druge osobe bez znanja vlasnkika, u najboljem slučaju se mogu dogoditi stvari od popriličnih "neugodnjaka" (da neke stvari "procure" u javnost), pa čak i do krađe identiteta.

Inače, nerjetko upravo oni koji su skloni sami na ovakve načine narušavati vlastitu privatnost, su oni koji će u javnosti dizati najviše galame o tome da "netko/nešto (fotograf/nadzorna kamera) narušava njihovu privatnost, i ispoljavati razne manije proganjanja...