srijeda, 27.04.2011.
Zabranjeno snimanje!... ovaj... Ima li tko snimku?
Osobe koje iz entuzijazma i interesa fotografiraju razna prijevozna sredstva, nerjetko su prve nevine žrtve koje "iz sigurnosnih razloga" budu na udaru sigurnosnih službi.
Bilo da se radi o trainspotterima (ljudima koji snimaju vlakove), planespotterima (ljudima koji fotografiraju avione), shipspottrerima (ljudima koji fotografiraju brodove) i ostalim sličnim "spotterima", gotovo redovito se nad njima od strane sigurnosnih službi redovito provodi teror. Kao glavni razlog za opravdaanje tog teroriziranja je - borba protiv terorizma.
Tako dotični fotografi redovito, dok se bave svojim omiljenim hobijima, moraju trpiti izmišljanje nepostojećih zabrana, prijetnje uhićenjem ako po zapovjedi zaštitara ne izbrišu slike ili unište film, pa do bezrazložnih zadržavanja i uhićivanja pod često besmislenim i štoviše smješnim optužbama.
No vrlo je zanimljivo to da upravo oni koji svim silama nastoje spriječiti snimanje raznih vozila, i obavljaju bezrazložnu represiju i kriminalizaciju ljudi koji se samo bave svojim hobijima, u slučaju bilo kakve teže nesreće prvo (kojeg li apsurda!!) ispituju građane je li možda tko snimio nesreću, kako bi se pomoglo istražiteljima.
Samo kao mali podsjetnik:
** Prilikom pada leta Air France 4590 (Concorde), postoji fotografija uzlijetanja gdje se vidi motor u plamenu, a također postoji i video snimka koju je netko sasvim slučajno snimio.
** Nakon pada leta Japan Airlines 123, jedna amaterska fotografija (iako iz vrlo velike udaljenosti, ali dovoljno da se vidi) otkrila je da je uzrok pada lom repnog stabilizatora.
** Kod pada American Airlines 191, a koji se srušio odmah nakon polijetanja, jedan čovjek je snimio zrakoplov trenutak prije pada - na fotografiji se vidi da je avionu otpao jedan motor.
U svim ovim slučajevima fotografije i video snimke su u početnim stadijima istrage istražiteljima itekako olakšale posao.
Zaključak?
Aerodromskoj policiji, zaštitarima i svima ostalima koji brinu za sigurnost vlakova, aviona, brodova i sličnih prijevoznih sredstava bi svakako bilo puno korisnije vrijeme trošiti na pojačane kontrole onih koji ulaze u dotična prijevozna sredstva, umjesto da "iz sigurnosnih razloga" tlače ljude sa fotoaparatima u rukama koji stoje na vidikovcu, pred piste, na kolodvoru, pored pruge... Naime, u svim slučajevima otmica, podmetanja bombi i sličnoga, najčešće su odgovorni bili upravo oni koji su se ukrcali i sa sobom unijeli bombu ili neko oružje. A ne fotografi koji su stajali sa strane i pritiskali okidače na fotoaparatima.
Štoviše, upravo će fotografi i razni entuzijasti koji se motaju u okolini aerodroma i kolodvora biti prvi koji će sigurnosnim službama javiti ako vide bilo što sumnjivo.
