Fotografi svih zemalja naoružajte se...

četvrtak, 24.02.2011.

Ukratko o tome što je dozvoljeno, a što ne...

1. Na javnim površinama fotografiranje je dozvoljeno. Bilo da se radi o fotografiranju ljudi (muškaraca, žena, djece i staraca), životinja, stvari i pojava, ako se dotični u trenutku snimanja nalaze na javnoj površini ili ako su vidljivi s javne površine, ukoliko nije jasno istaknut izričiti znak zabrane. Čak i područja/zgrade/parkovi koja su pod nečijom upravom, a javno su dostupni, smatraju se javnom površinom - ako na ulazu nema znaka zabrane, fotografiranje je dopušeno.

2. Ako je netko na krivom mjestu u krivo vrijeme, pa bude snimljen od strane nekog fotografa, to je isključivo problem te osobe, a ne fotografa.

3. Unatoč uvriježenom mišljenju zbog medijski i dušebrižnički inducirane antipedofilske paranoje, fotografiranje djece na javnim površinama nije zabranjeno.

4. Članci zakona koji sankcioniraju fotografiju su članci u kaznenom zakonu koji sankcioniraju: a) snimanje djece u svrhu proizvodnje pornografije - odnosi se na snimanje fotografija koje prikazuju djecu u eksplicitnim seksualnim aktivnostima ili su fokusirane na njihove spolne organe; b) neovlašteno snimanje - tu se misli na tajno snimanje i špijuniranje/voajerizam u privatnom prostoru; c) članak prekršajnog zakona koji sankcionira kršenje istaknutih znakova zabrane fotografiranja.

5. Dozvola osobe na slici (tzv. model release) potreban je samo u slučajevima da se fotografije snimaju za komercijalnu upotrebu tj. u svrhu reklamiranja nekoga ili nečega, ili pak u svrhu prodaje fotografija (npr. na stranicama kao što su Istockphoto, shutterstock i sl.). Za sve ostalo model release nije potreban - osobna upotreba, izložbe, novinsko izvještavanje, modni editorijali isl.

6. Privatnosti na javnom prostoru nema! Postoje neke iznimne situacije u kojima se smatra da osoba javnom prostoru ima pravo na određenu dozu privatnosti, no to su uglavnom samo situacije tipa obavljanja nužde, dojenja djece isl.

7. Plaže su javna površina i na njima je fotografiranje dozvoljeno ako ne postoji vidljivo istaknut znak zabrane. Iznimka su nudističke plaže na kojima su fotografiranje i bilo kakvo drugo snimanje redovito zabranjeni, no tu redovito postoje vidljivo istaknuti znakovi zabrane, a takve plaže su često i ograđene.

8. Ured dječje pravobraniteljice izdao je svoje preporuke koje se tiču snimanja djece, međutim zaboravlja se da su to samo preporuke koje nemaju važnost zakona, te ih se može slobodno ignorirati. Osim toga, njih je sastavljala osoba koja nema blage veze o medijskom izvještavanju, sa jedinim ciljem otežavanja rada fotografima i prikazivanja istih u lošem kontekstu.

9. Što se tiče susreta sa organima reda treba upamtiti slijedeće:

a) jedino policija ima pravo legitimiranja (traženja osobne iskaznice)
b) zaštitari, čuvari i slični smiju jedino zadržati osobu do dolaska policije i ništa drugo!
c) zaštitari/čuvari imaju ovlasti samo na području objekta ili terena koji čuvaju
d) zaštitari nemaju pravo oduzimanja pedmeta niti pretresa
e) policija ima pravo oduzimanja predmeta i pretresa/gledanja slika u aparatu samo ako ima sudski nalog ili osnovanu sumnju da se čini kazneno dijelo.
f) niti policija niti zaštitari nemaju ovlasti tražiti brisanje slika/uništavanje filma.
g) bez obzira koliko se dotični organi reda služili metodama zastrašivanja (vikanje i prijetnje), to ne umanjuje fotografova zakonska prava, niti povećava njihove ovlasti. (točke a, b, c, d, e, f)
h) sa službenim osobama po mogućnosti treba nastojati biti ljubazan, jer se u suprotnom dotični mogu izvlačiti na "nasilničko ponašanje", "napad na službenu osobu" i slično...

10. Praksa je pokazala da su organi reda i paranoični slučajni prolaznici, često skloni "iz sigurnosnih razloga" zagorčavati život onima koji u rukama imaju malo veće (dSLR) aparate, dok istovremeno na one koji imaju male aparate ne obraćaju pažnju, potpuno ignorirajući činjenicu da i mali aparati, i veliki aparati (pa i mobiteli s kamerom) rade slike i snimaju video.

11. Što se pak autorskih prava fotografija tiče, vlasnik autorskih prava je ili fotograf koji je snimio sliku (bez obzira svojim ili tuđim aparatom), ili agencija za koju fotograf radi (ako je u svojstvu zaposlenika te agencije i tako naznačeno u ugovoru). Ograničavanje fotografiranja (npr. na koncertima) pozivanjem na "autorska prava" je glupost.