subota, 31.10.2009.

FOTO TINO ( 103 ) - Halloween u Hrvatskoj

I ove godine, ponajprije zahvaljujući lijepom vremenu, ali i pomalo uhodanoj tradiciji, koja ja uvezena s onu stranu " velike bare ", ali je pustila korijene i u Hrvatskoj, Halloween ili Noć vještica ponovo se obilježava i u našim domovima.

Filmska dekoracija

Što je posebno vidljivo na cestama diljem Hrvatske, no poglavito u Sisačko-moslavačkoj županiji, odnosno Karlovačkoj županiji. Nešto slično prošloj sezoni, i ove godine malo mjesto, Peščenica, tridesetak kilometara udaljeno od glavnog grada Hrvatske, poprište je najzanimljivijih i najinventivnijih dekoracija izrađenih od bundeve, klasičnog zaštititnog znaka Halloweena.

Obitelj Gorenc ni ove sezone nije zaboravila dostojno prezentirati svoje majstorstvo u izradi raznih ludih, pomalo otkačenih lutaka od bundeva, kako i sami proizvode i prodaju bundeve, spojili su ugodno s korisnim. Svojih ŠEST godina uspješnog rada sa bundevama, svakom novom godinom, svakim novim nadolazećim praznikom uspjeh je bivao sve veći. Međutim, ne treba dvojiti, ova sezona bit će uspješnija od svih prijašnjih. Rijetki su oni prolaznici koji prolaze ovim krajem, a da barem na trenutak ne bace pogled na neobične skulpture od bundeva koje stražare tik uz samu državnu cestu. Državna cesta, Zagreba-Sisak nas zadnjih dana mjeseca listopada podsjeća na neke scene iz raznih holivudskih horor spektakala, naravno govorimo o dekorativnom smislu, s obzirom kako je dobro poznato da je Halloween svoju popularnost stekao ponajviše zahvaljući filmovima u kojima je glavni negativac bio " zločesti " i neuništivni, Michael Mayers.

Jedina razlika od prošlih sezona leži u činjenici što su ovih dana glavni akteri političari, odnosno lutke koje prezentiraju naše političare, poglavito na tapeti je aktualni i uskoro bivši šef države, Stjepan Mesić te mnogobrojni likovi iz svijeta crtiića. I ove godine autor ovih vratolomija od bundeva najmlađi je član obitelji Gorenc, sin jedinac od mame i tate Gorenc, kako je sve počelo prije, sad već davnih pet godina, nadamo se i vjerujemo kako će potrajati i idućih šest godina, pa i više i to s još više ljubavi i kreativnost koju ova obitelj ima.

Na istu situaciju možete nasći ukoliko se zaputite cestom koja od Petrinje, preko Gline vodi do Karlovca.

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ovako je to bilo prošle sezone :

četvrtak, 29.10.2009.

FOTO TINO ( 102 ) - Hebrang:U HDZ-u nema raskola

Predsjednički kandidat HDZ-a, profesor Andrija Hebrang, nakon Petrinje, u pratnji Ivana Šanteka, predsjednika Županijskog odbora HDZ-a te Ivanke Roksandić, saborske zastupnice vladajuće strake, uputio se prema Sisku. Metalik kombi mercedes za svega petnaestak minuta stigao je u grad na obalama rijeke Kupe.

Veliki udar na stranku

Nakon što je potpredsjednik HDZ-a u društvu svojih domaćina stigao u Sisak, u središtu županije, odnosno u prostorijama HDZ-a, održana je kratka zatvorena sjednica, nakon čega je predsjednički kandidat održao konfenrenciju za tisak.

Hebrang je na konferenciju stigao u pratnji sisačkog gradonačelnika, Dinka Pintarić, a na konferenciji je ukratko prezentirao dijelove svog programa, " Za europsku i ponosnu Hrvatsku "

No, novinare je najviše zanimalo stanje u stranci u svijetlu navodnog raskola između njega i predsjednice Vlade i stranke, Jadranke Kosor, te počasnog predsjednika HDZ-a, doktora Ive Sanadera. Hebrang je na sve te medijske spekulacije decidirano rekao: " U posljednje vrijeme velik je napad na moju stranku, a time i na mene kao kandidata. Tako je bilo i nedavno kada je jedan visokotiražni dnevnik objavio da se radi o velikom raskolu unutar stranke ( Jutarnji list, op. a. ). Koristim priliku reći da imam punu podršku predsjedništva,predsjednice, a i počasnog predsjednika HDZ-a dr. Ive Sanadera ".

Nakon što je demantirao medijska nagađanja Hebrang je u nekoliko navrata ponovio kako slijedeći predsjednik ne smije biti predsjednik " samo lijeve Hrvatske ", odnosno mora biti jednako " predsjednik, lijeve i desne Hrvatske " te mora biti " kreativna osoba ". Kada je govorio o " ponosnoj Hrvatskoj ", predsjednički kandidat HDZ-a konkretno je spomenuo Oltar domovine na Medvedgradu kojeg bi on " ponovo obnovio ", jer je sada potpuno " uništen ".

- Trebamo imati ponosnu Hrvatsku koju nemamo jer je u proteklih 10 godina izbrisana. Sve zemlje EU slave svoj Dan državnosti sa zastavama na kućama, u Hrvatskoj on izgleda kao svaki drugi neradni dan. Nema zastava, vatrometa, glazbe. Strane delegacije u svim zemljama polažu vijenac na centralni Oltar domovine posvećen svima koji su pali za domovinu, a kada se nađu u Hrvatskoj i saznaju da ga mi nemamo ne mogu se prestati čuditi - rekao je između ostaloga doktor Hebrang. Predsjednički kandidat HDZ-a sjetio se i pokojnog predsjednika, doktora Franje Tuđmana, za kojega smatra kako je potpuno zaboravljen, namjerno uklonjen iz medija, osim kada ga se povezuje sa navodnim aferama, ili kada ga se želi medijski linčovati.

Susret s braniteljima

Nakon završetka tiskovne konferencije izaslanstvo HDZ-a uputilo se na ručak u hotel Panonija, poslije čega je u Domu hrvatskih branitelja, u prostorijama HVIDR-e, kraj tržnice Kontroba organiziran susret predsjedničkog kandidata i branitelja Sisačko-moslavačke županije. Srdačno dočekan od strane branitelja, profesor Hebrang izrazio je svoje zadovoljstvo što se nalazi među njima, uslijedilo je kratko fotografiranje za medije te sjednica zatvorena za javnost.

Razgovaralo se o registru hrvatskih branitelja, koalicijskim partnerima, fašizmu, antifašizmu, prvom predsjedniku Tuđmanu, aktualnom šefu države Mesiću, Rončeviću, Staziću, aktualnim aferama, Polančeci, Sanaderu, premijerki Kosor i tako dalje. Svoje druženje sa braniteljima profesor Hebrang završio je polaganjem vijenaca u Parku doktora Franje Tuđmana, zapalivši svijeće u počast poginulim braniteljima iz Domovinskog rata, kod velikog spomenika u obliku " pergamenta

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

utorak, 27.10.2009.

FOTO TINO ( 101 ) - Otvoren Zagrebački plesni centar

Bandić: Najbolje se o ljudima govori kad umru

Zagreb je nakon dugog niza godina konačno dobio svoj plesni centar i to u samom centru grada, a financiran je baš od strane Zagrepčana koji plaćaju poreze i prireze. Na otvorenju je prisutan bio i jedan od najzaslužnijih ljudi za njegovu izgradnju, gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić ( došao u društvu Duška Ljuštine ), kome je ovo još jedan plus u čitavom nizu uoči eventualne predsjedničke kandidature, kao i oni čija je to ideja bila ili koji imaju velike veze s plesom Snježana Abramović-Miliković ispred Udruge plesnih umjetnika Hrvatske i Mirna Žagar, umjetnička producentica Hrvatskog instituta za Pokret i Ples, otvorenju je naravno prisustvovala i donedavna predsjednica Gradske skupštine grada Zagreba, Tatjana Holjevac, te redatelj, Jakov Sedlar i mnogi drugi.

Odlično zamišljen program odvijao se u sva tri studija plesnog centra tako da su plesači izvodili umjetničke točke dok su svi prisutni na otvorenju razgledali prostor. Tri studija u različitim bojama svojim izgledom i opremom prilagođeni su suvremenim i klasičnim oblicima plesa, dok sam vanjski izgled zgrade Zagrebačkog plesnog centra zapravo i podjeća na nešto zanimljivo, ali i vrlo privlačno.

- Najbolje se o ljudima govori kad umru, a vi ili mislite da ću umrijeti ili me se želite riješiti - sa šalom je gradonačelnik Grada Zagreba otvorio Zagrebački plesni centar i to reagiravši tako na pohvale koje su mu organizatori pripremili nabrojavši sve kulturne projekte u Gradu Zagrebu za koje je zaslužan. Bandić je pohvalio sve ljude koji su sudjelovali u ovom projektu te je podsjetio kako je ovo nekad bio prostor kina ''Lika'', te se nastavio šaliti kako bi sve održao u dobroja atmosferi.

Snježana Abramović-Miliković i Mirna Žagar također su se obratile svim prisutnima, ali sa osmijehom na licu jer Zagreb ovakvav prosztor dosad nije niti imao, a plesne skupine su morale plaćati najamninu. Gradonačelnik grada Zagreba također je obećao pomoć oko označavanja mjesta na kojem se Zagrebački plesni studio nalazi jer smatra kako on nije dovoljno naznačen i kako se ljudi koji dolaze iz Ilice nikako ne mogu snaći.

U novom prostoru koji će biti dom brojnim plesačima, koreografima, umjetničkim grupama i kompanijama nalaze se jedan veliki studio s dvoranom za izvedbe, sa 150 pomičnih sjedala, te dva manja studija za vježbanje, prostrane garderobe, spremišta za rekvizite i tehniku te uredski prostori. Novi arhitektonski element centra je ulazno predvorje, polivalentan prostor u službi komunikacije i okupljanja sa videotekom, bibliotekom i cafeom. Volumen i njegova funkcionalno zakrivljena forma, nadahnuti plesnim pokretom ujedno su novi znak i povezujući element između trga i krovne terase koja je važan dio projekta očuvanja i obnove posljednje zagrebačke otvorene pozornice na krovu.

Svečani ton, dobra glazba i naravno puno plesa obilježili su ovo otvorenje, a na njemu se pojavilo mnoštvo političara, kao i plesača i plesačica. Zagrebački plesni centar trenutno ima nekoliko besplatnih tečajeva i uvelike se promovira tako da je pun gotovo svakodnevno, a uskoro će krenuti i prve predstave, pa se očekuje velik broj ljudi.

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

nedjelja, 25.10.2009.

FOTO TINO ( 100 ) - Miroslav Škoro za branitelje

STOTI JUBILARNI FOTO POST

Nije Halid Bešlić, nije velebna zagrebačka Arena i nije bilo toliko poznatih " celebova ", čak nije prisustvovala " zlatna mladež " hrvatske mlade države, a opet je događaj bio daleko značajniji, glazbenik ništa manje popularan, a mladež ništa manje glamurozna, dapače, radi se o " cvijetu hrvatske države " i proslavi onih koji su to državu stvorili. Naravno, govorimo o koncertu slavonskog pjevača, Miroslava Škore na Gradskoj tržnici Kontroba u Sisku povodom Dana branitelja ove županije, koja jedina u Hrvatskoj ima svoj dan posvećen braniteljima.

Publika pjevala sa Škorom

Burno pozdravljan Miroslav Škoro stupio je na scenu nakon što su hrvatski branitelji završili svoj svečani mimohod, a političari dokrajćili svoje tetralne govore. U kratkom obraćanju, Miroslav Škoro zahvalio se na pozivu, zahvalio se i supokroviteljima ove manifestacije, gradonačelniku Zagreba, Milanu Bandiću te županici Sisačko-moslavačke županije, Marini Lovrić Merzel. Najviše pozornosti i lijepih riječi Škoro je imao za branitelje koji su " svojom žrtvom Hrvatsku stvorili ".

Pred mnoštvom Siščana, usprkos hladnom i kišovitom vremenu, koncert je započeo pjesmom, " Domovina ", koju je zajedno sa glazbenikom otpjevalo i mnoštvo okupljeno ispred pozornice, zatim se nastavilo u istom ritmu, " Heroji ne plaču ", poznata skladba Miroslava Škore iz 2005. godine, sa albuma " Svetinja ", " Sedam grijeha " sa istog albuma i tako redom. Natkriveni prostor Gradske tržnice ipak je pružao kakvu takvu zaštitu od lošeg vremena te je uspjeh koncerta bio potpun, dok su se nizali hitovi popularnog Škore, " Sude mi " ( pjesma koja je izvorno snimana u duetu sa Markom Perkovićem Thompsonom ), " Reci brate moj " ( također je izvorno snimana sa Škorinim kumom, Thompsonom ) " Kuća na kraju sela ", " Moja Juliška ", " Ne dirajte mi ravnicu " ( pjesme iz ranih devedesetih ) kao i već spomenute novije skladbe.

Posebno je zanimljivo bilo vidjeti koliko mlađa publike dobro poznaje Škorinu glazbu, govorimo o srednjoškolskoj generaciji koje se tek rađala kada je Miroslav Škoro zapjevao po prvi puta " Ravnicu ". Koncert koji je započeo nešto iza 19 sati potrajao je oko dva sata, tijekom kojih je publika zdušno pjevala zajedno sa glazbenikom.

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

subota, 24.10.2009.

FOTO TINO ( 99 ) Svečani mimohod hrvatskih branitelja

DAN BRANITELJA

Dan hrvatskih branitelja Sisačko-moslavačke županije obilježava se čitavim nizom manifestacija, da bi sve kulminiralo, 23. listopada, svečanim mimohodom hrvatskih branitelja, kroz centar Siska prema gradskoj tržnici Konroba. Glavni pokrovitelji ove velebne svečanosti bili su aktualni gradonačelnik grada Zagreba, te još uvijek neslužbeni predsjednički kandidat, Milan Bandić i županica ove županije, Marina Lovrić - Merzel.

Hvala im za Hrvatsku

Unatoč prohladnom vremenu i na momente gustoj, dosadnoj, jesenskoj kiši, svečani mimohod hrvatskih branitelja otpočeo je u točno predviđeno vrijeme, oko 17. 30 minuta, sa trga bana Josipa Jelačića u Sisku kolona hrvatskih branitelja u odorama hrvatske vojske, policije, pod zastavama svojih borbenih jedinica krenula je središtem grada praćena pogledima odobrenje građana ovog starog hrvatskog grada.

Nakon dvadesetak minuta svečana povorka stigla je na svoje odredište u natkriveni dio sisačke Gradske tržnice, Kontroba, gdje su hrvatske ratnike dočekali pokrovitelji ove manifestacije, županica Sisačko-moslavačke županije, Marina Lovrić Merzel i aktualni gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić, uz mnoštvo okupljenih građana. Građani su sa oduševljenjem pozdravili svoje branitelje, branitelje koji su obranili ovu županiju, ali i čitavu Hrvatsku od neprijateljske agresije.

Ratni zapovjednik 162. brigade HV "Zrin", bojnik Viktor Šprajc, nije skrivao oduševljenje te nam je ukratko rekao: " Ovo je stvarno fenomenalno, pogotovo kada vidimo mlade ljude koji su nas oduševljeno pozdravili. Okupilo nas se oko 25 i jako mi je žao što više naših suboraca iz Petrinje nije moglo doći, s obzirom da je Petrinja dala puno više branitelja i svi su morala biti ovdje ".

Supokrovitelj ove manifestacije, Milan Bandić, nije skrivao svoje zadovoljstvo što se tijekom ovakvog događaja i posebnog dana za sve branitelje ove županije našao u Sisku, te u pozdravnom govoru ukratko je rekao: " Hvala svim branitejima i njihovim obiteljima, drago mi je što sam na ovaj dan ovdje i što mogu zahvaliti svima koji su zaslužni za slobodu Hrvatske ".

Županica, ujedno i pokroviteljica Dana branitelja Sisačko-moslavačke županije, Marina Lovrić Merzel ( neki su prolaznici komentirali kako nije na ovaj događaj sa sobom povela jednog od svojih 13 savjetnika, bivšeg suca takozvana " Republike Srpske Krajine ", Nikolu Sužnjevića ) s posebnim ponosom je istaknula činjenicu da su se na ovoj svečanosti okupili gotovo svi osnovnoškolci iz županije, te dodala: " Vjerujem da su svi koji su branili županiju, dali život za Domovinu ponosni na naše zajedništvo, jer oni su živote dali kako bi mi mogli graditi ovu županiju. Duboko se klanjam svim žrtvama rata i njihovim obiteljima. "

U sklopu proslave Dana branitelja brojne braniteljske zadruge na sisačkoj tržnici predstavile su se svojim proizvodima, te su na taj način branitelji pokazali kako svojim radom mogu i u miru pridonosti mladoj hrvatskoj državi. Policijska uprava Sisačko-moslavačka izložila je svoje borbeno naoružanje, motocikle, te prezentirala nekoliko filmova sa vježbe specijalne policije, što je posebno oduševilo najmlađe posjetitelje ove svečanosti, koji su u redovima stajali i čekali kako bi barem za trenutak i sami se mogli uvjeriti u sprenost hrvatske policije da brani Ustavno-pravni poredak naše zemlje. Više o ovoj manifestaciji pogledajte u našim multimedijama.

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

petak, 23.10.2009.

FOTO TINO ( 98 ) - 5. Sajam stipendija - Zagreb 2009.

Ove godine održan je bogat Sajam stipendija i to jubilarni 5. po redu. Mjesto je ovo okupljanja brojnih studenata koji na neki način trebaju potporu i smatraju da je mogu dobiti, ili barem pokušati dobiti na osnovu svog uspjeha ili pak socijalnog statusa.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu primila je 40 hrvatskih i inozemnih institucija koje su predstavile 70 programa financijske potpore dostupnih hrvatskim građanima za studiranje u Hrvatskoj i inozemstvu. Organizator ovog sajma je Institut za razvoj obrazovanja, a putem ovog programa dodjeljuje se više od 4 000 stipendija.

Sajam stipendija događaj je koji promiče pristup visokom obrazovanju, te promiče mobilnost hrvatske akademske zajednice, a najveći je takav događaj u Hrvatskoj. Na ovom sajmu sudjelovale su i državne institucije, hrvatska i strana visoka učilišta, veleposlanstva i strani kulturni centri, razne tvrtke te neprofitne organizacije.

Ove godine se pokrenula i malo veća akcija, a kojom se želi promijeniti Pravilnik o porezu na dohodak jer su zbog velikih poreza stipendije manje nego što bi trebale biti, a samim time i dodjela malog iznosa stipendije ne pridonosi izvrsnosti u društvu i pridonosi društvu znanja.

Bilo kako bilo, promijenilo se što ili ne sajam je ponovno uspio jer ga je posjetio velik broj studenata, a sasvim je sigurno da su mnogi od njih zadovoljni jer će stipendiju dobiti ili će pak otići na razmjenu u inozemstvo.

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

srijeda, 21.10.2009.

Tko to maše ustaškim barjakom ?

Na početku treba jasno poručiti, HTV ne smije biti bastion totalitarnih ideologija, kako fašizma ( !? ), tako jednako ni komunizma.




Ovih dana Hrvatska se " zabavlja " aferom " Ustaške zastave " ( naravno da se ne radi o originalnoj ustaškoj zastavi već o improviziranom triku, koji ima za cilj pomesti i ono malo državotvornog novinarstva koje je preživjelo galop rastućeg ljevičarskog terorizma ), osvanule zastave na stanu glavne urednice informativnog programa HTV-a, Hloverke Novak Srzić, da stvar bude zanimljivija, zastava se zavijorila dok spomenute urednice nije niti bilo u zemlji.


Čiji se to barjak vije?


Barjak na Hloverkinom stanu užasnuo je, inače dvolične, hrvatske političare, od kojih mnogi koketiraju ili su svojevremeno koketirali s ustaškim režimom, kada je ta politika donosila određene političke bodove i posve jasnu, nedvosmislenu financijsku korist ( Slučaj aktualnog predsjednika Mesića, jednog od posljednjih preživjelih " ustaša " u Republici Hrvatskoj, naime, prije petnaestak godina, u to vrijeme drugi čovjek države vehementno se razbacivao izjavama o slavodobitnoj pobjedi desetoga travnja, u svom ustaškom zanosu, Stjepan Mesić je poručivao građanima srpske nacionalnosti, kako iz Hrvatske " neće ponijeti sa sobom ništa osim blata na svojim opancima ". )


Tim svojim koketiranjem danas reformirani vlastodršci izvukli su iz dijaspore nemjerljive sume novca, dijaspore koja je u vagonima slala ogromna sredstva za obranu domovine od velikosrpskog imperijalizma , drugim riječima, u Hrvatskoj se dogodio obrnuti proces, posve preslikan iz Drugog svjetskog rata, naime, tada su brojne četničke horde, vidjevši da njihov kralj gubi rat, preobukle odore i krenule u partizane. Hrvatska je doživjela nešto slično, samo što se ideologija izmijenila, nekoć " velike ustaše ", postadoše najveći partizani i " antifašisti " koji su kročili ovom zemljom apsurda. Najveći demokrati su upravo šovinističke protuhe, koje nečiju krivicu, ili nečije sposobnosti povezuju sa teritorijalnom pripadnošću, drugim riječima, suočeni smo sa najgorim oblikom Titove ideologije, pomiješane sa Hitlerovom doktirnom. Kada se ta dva zla ujedine u zajedničkom interesu normalno da dobijemo zemlju na rubu kaosa, jedina brana takvoj vrsti zla upravo su hrvatski branitelji, te naravno " Crkva u Hrvata ", s obzirom kako su oni davno prepoznali sa kakvim " krasnim ljudima " Hrvatska ima posla.


Nije uopće upitno, što barjak na Hloverkinom prebivalištu u ovom trenutku predstavlja za normalan razvoj, ionako demokratski kastriranog hrvatskog društva, no itekako je upitno tko je tu kastraciju izvršio i zašto se zastava pojavila na terasi osobe koja je trn u oku mnogim zagovornicima beuvjetne " saradnje u regionu ", odnosno dojučerašnjim agresorima.


Naime, ukoliko netko od vas bude odsutan nekoliko dana i bandit vam opljačka stan, počisti sve što ste mukotrpno gradili, normalan čovjek neće optužiti žrtvu da je opljačkala samu sebe, ipak, postavlja se pitanje, tko je " bandit " u ovom slučaju?


Kada se dogode neželjeni incidenti, naizgled neorganizirani, spontani, uvijek se valja zapitati, tko u tom slučaju ima najviše koristi? Ima li kontrovezna " Hlo " koristi od " ustaškog barjaka "? Naravno da nema, " crna zastava " na balkonu njenog stana idealna je prilka za obračun sa osobom koja itekako ima putra na glavi, ali osobom koja je jedina uspjela koliko toliko obuzdati raskalašenost jednog Denisa Latina, " novinara " sa plaćom ministra na dvoru Kralja Artura.


Novopečeni demokrata, čija licenca istječe za nekoliko mjeseci ( Mediji svom silom nastoje nakon Mesića, na Pantovčak postaviti novog Mesića. ), već je najavio bespoštedni rat sa nepodobnom vrhuškom HTV-a, iako je ta vrhuška smjerno odrađivala njegove zamisli, ugostivši u svojim informativnim emisijama kandidata vječito oporbenog SDP-a više puta nego Vrhovnik Račana na svojoj luksuznoj jahti.


HND ostao dosljedan sam sebi


Već poslovično objektivno Hrvatsko novinarsko društvo zatražilo je, doduše uvijeno, ostavku glavne urednice HTV-a, znakovito je ( samo za one neupućene u " Dukin rad " i čitavu kastu oko njega ) kako ti isti nisu pokazali više od minimum kolegijalnosti kada se progonilo jednog Josipa Jovića ili Domagoja Margetića. Ne treba biti " genetički predodređen " intelektualac da bi se shvatilo tko bi preuzeo " štafetnu palicu " nakon što svoje kofere pokupe Vanja Sutlić, odnosno Hloverka Novak-Srzić, na red bi došli, vrlo brzo, Branimir Farkaš, Jozo Barišić, a demokratska metla ne bi zaobišla ni sportsku redakciju naše javne i nadasve objektivne dalekovidnice.


Što se zapravo događa u državi u kojoj pojedinci za neuspjeh na studentskim ispitima i vlastito neznanje te kupovinu ispita pravdaju " hrvatskim rasizmom ", a neprofesionalni novinari, koji sa novinarskom etikom imaju veze kao hrvatska ekstremna ljevica sa demokracijom, svog vlastitog šefa optužuju za šovinističke uvrede navodeći kao glavne ( i jedine ) svjedoke, priljepke Denisa Latina?


Teško bi bilo pronači odgovor na ovo pitanje koristeći se jednostavnom novinarskom analizom, no zato vrlo vjerojatno će nam u tome pomoći neki novi Željko Kerum ili njegov pandan, Igor Mandić, " neobrazovani Vlaj ", te " pijani filozof ", stvarna su slika hrvatskoga društva, koju nam je u eter lansirao putem navodno javne televizije, po svemu sličan svojim proslavljenim gostima, još jedan osvješteni demokrata Aleksandar Aco Stanković. Vrijeme je da napokon u Hrvatskoj neke stvari " nazovemo pravim imenom ", Hrvatska je u ovom trenutku stvarni talac nekolicine sveprisutnih ekstremista, bilo da govorimo o analitičarima, politolozima, političarima ili novinarima, sasvim svejedno. Zato bi trebalo temeljito razmisliti čiji se ono barajk na Hloverkinoj zgradi vije?

ponedjeljak, 19.10.2009.

FOTO TINO ( 97 ) - Bitka koja je značila prekretnicu

Sisačko-moslavačka županija ovih dana nizom manifestacija obilježava " svoj " Dan hrvatskih branitelja, da bi sve kulmniniralo slijedećeg petka, 23. listopada, svečanim mimohodom postrojbi Hrvatske vojske kroz grad Sisak. Tim povodom brojna izaslanstva, diljem županije, položila su vijence kod spomenika palim hrvatskim braniteljima. Kod središnjeg križa na sisačkom groblju Viktorovac vijence je položilo izaslanstvo županije, predvođeno sa županicom Marinom Lovrić - Merzel, kao i kod spomenika u obliku " pergamenta " u parku doktora Franje Tuđmana u Sisku, uz županijsko izaslanstvo, vijence položili i pripadnici braniteljskih udruga. Izaslanstvo braniteljskih udruga Domovinskog rata položilo je vijence i na Senjaku u Petrinji kod spomenika pukovniku Predragu Matanoviću i suborcima ( članovi Udruge ratnih veterana Druge gardijske brigade " Gromovi " i Udruge " Crne mambe " ).

Bitka koja je odlučila rat na Banovini

U malom, mjestu uz samu obalu rijeke Kupe, nedaleko Petrinje, Novom Farkašiću, obilježana je 18. obljetnica od presudne bitke koja se u Domovinskom ratu odigrala upravo na ovom području.

Naime, u drugoj polovici listopada, združene komunističko-fašističke velikosrpske snage u silovitoj ofenzivi u jednom trenutku izbile su na samu obalu rijeke Kupe, dok su druga područja još uvijek odoljevala brojnijem i daleko bolje naoružanom neprijatelju. Malobrojniji i za rat takvih razmjera nepripremljeni hrvatski branitelji odlučili su se na pomalo očajnički korak, organiziravši se u nekoliko manjih grupica te se rasporedivši u okolnim šumama dočekali su samouvjerenog neprijatelja u sjajno pripremljenoj zasjedi, nadmoćniji neprijatelj sa kolonom svojih oklopnih vozila, tenkova, kamiona, upao je u zasjedu hrvatskih snaga i doživio totalni poraz, tijekom prvih, udarnih minuta hrvatske protuofenzive neprijatelj je izgubio četrdesetak vojnika, tijekom bitke, neprijateljska vojska je pobijeđena, te odbačena od Kupe prema unutrašnjosti, te je tako došlo i do stabilizacije fronte i linije razdvajanja kod Glinske Poljane ( selo na Banovini ). Od tog trenutka neprijatelj nikada više nije osvojio ni pedlja hrvatskog teritorija na ovom prostoru Hrvatske.

Prisječajući se sudbonosne bitke kod Novog Farkašića preživjeli branitelji su se okupili na prigodnoj svečanosti kako bi odali dužnu počast poginulim hrvatskim vitezovima. Sa strahopoštovanjem prisječajući se Igora Andrijičića, Borisa Crnkovića, Mladena Danančića, te svih " drugih ratnika koji su svoj život položili za slobodu koju danas dišemo ", tim riječima započela je svečanost u Novom Farkašiću. Povodom te obljetnice otkrivena je i spomen ploča, koju su otkrili Ivo Dino Hrga i Mario Hrnčević, djeca poginulih hrvatskih branitelja i Martina i Mario Vancaš, djeca hrvatskog branitelja iz Novog Farkašića, dok je netom postavljenu spomen ploču blagoslavio Don Milenko Majić, vojni kapelan, uputivši nekoliko riječi ohrabrenja nazočnima te rekao kako se žrtva branitelja nikada neće i ne smije obezvrijediti.

Na samoj Banovini puno je sela, malih mjesta koja bi mogla ispričati svoju zasebnu priču, " PRIČU IZ HRVATSKE ", bila je to borba za opstanak, herojska bitka Davida i Golijata, borba između dobra i zla, u kojoj je zlo na kraju savladano i bačeno u tamu. No, jedno mjesto se ipak može podičiti svojim nemjerljivim doprinosom u Domovinskom ratu, stanovnici tog mjesta to itekako dobro znaju i njihova žrtva će ostati upamćena, dok je slobodne i i nezavisne hrvatske države, te njenih branitelja. U Novom Farkašiću su ispisane najsvjetlije stranice Domovinskog rata, a 18. listopada 1991. godine ostat će zauvijek upisan u povjesnicu ovog mjesta i cijele Hrvatske. Potvrdio je to Božo Budimir, ratni zapovjednik Oružane grupe za Sisak i Baniju: " Bila je to velika prekretnica jer je JNA nanesen najveći poraz i postignut je veliki ratni uspjeh. Operativna grupa HV za Sisak i Baniju je bila simbol svima kako se bori za Hrvatsku i kako se pobjeđuje. Želim danas još jednom odati veliko priznanje svim postrojbama, jer ste ispisali najsvjetlije stranice Domovinskog rata."

Na mjestu obilježbe ove značajne obljetnice učinila brojna izaslanstva položiča su vjence u počast hrvatskim braniteljima među kojima i Grada Petrinje, predvođeno gradonačelnikom, Željkom Nenadićem, tim povodom gradonačelnik Petrinje u svojoj izjavi za javno.info ( colonia.tino ) je rekao:

'' Ponosan sam i sretan što smo uspjeli u Novom Farkašiću postaviti tenk iz Domovinskog rata koji simbolizira prvu pobjedu na ovim prostorima nad četničkim okupatorima, a koja je značila puno više od pobjede, koja je značila veliko ohrabrenje jer je pokazala da možemo i protiv tih grdosija golim rukama, tako da zahvaljujući prvoj gardijskoj brigadi i seljanima iz Farkašića uspjelo se ne samo obraniti od napada nego i u protunapadu osvojiti neka mjesta kao što je Katarina, kao što je Glinska Poljana i pokazati da u hrvatskom narodu postoji nacionalni naboj, nacionalni duh koji je obranio Hrvatsku. ''

Na novi plato je postavljen tenk T – 55 koji je darovao Stožer Hrvatske vojske, u spomen kada su prije 18 godina u Novom Farkašiću hrvatski branitelji zarobili i uništili prve neprijateljske tenkove. Sudionik ovih događanja bio je i Ivica Šafarić, danas predsjednik Udruge Crne mambe, koji je između ostaloga istakao da je ovaj spomenik postavljen da svi vide kako su Hrvati ratnici koji vole i brane svoju rodnu grudu, koje nikakva sila oružja ne može zaustaviti.

Francuzi u obrani Hrvatske

Organizator je riječi zahvale uputio Stožeru Hrvatske vojske, gradovima Petrinji i Zagrebu te Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti u čije je ime u Novom Farkašiću danas bio Andrija Kolobarić. Uz ratnike iz 1991. godine, proslavi su bili prisutni i predstavnici Županije, vojnog i civilnog života, Koordinacije udruga, obitelji poginulih hrvatskih branitelja, kao i suborci iz Francuske, Damien Lamothe iz Lyona i Jean – Francois Bosse iz Quipera. Potvrdili su da je istinita ona krilatica " Jednom Gromn ( gardijska brigada-Gromovi ), zauvijek grom ", a na pitanje zašto je iz Francuske došao braniti Hrvatsku, Damien koji je tada imao samo 18 godina pokazao je na srce.Danas je rekao da se osjeća kao doma. I to na hrvatskom jeziku kojeg je dobro naučio tijekom Domovinskog rata.

Organizatori ove značajne obljetnice su bili Udruga Crne mambe i Udruga ratnih veterana Druge gardijske brigade Gromovi, dok je grad Petrinja financirao postavljanje platoa za tenk, te darovao zemljište na kojem je i postavljen spomenik.

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  

 

 

 

 

 

 

 

 

nedjelja, 18.10.2009.

FOTO TINO ( 96 ) - Boje jeseni

Jesen, inspiracija brojnim pjesnicima, putopiscima, književnicima, slikarima, fotografima, zaista jesen je za neke najromantičnije doba godine, vrijeme kada priroda polagano, ali neumitno umire, srećom samo kratkotrajno, kako bi se nakon hladnih mjeseci i bijelog, snježnog oklopa nanovo počela buditi već početkom jedinog ženskog mjeseca ( veljača, ženskog imena ) u godini. Zapravo jesen nam na najbolji mogući način svjedoči o sinkronizaciji prirode i čovjeka, radi se o iskonskoj, tisućljetnoj povezanosti koja se osjeća na svakom koraku, svakom ocvalom listu, sazrelom plodu ili u svakoj kapi kiše koje polako, ali sigurno uzimaju svoje mjesto sve hladnijim zrakama sunca, dok noći postaju duže i čovjek se sprema na zasluženi odmor, barem je tako od pamtivjeka bilo u težačkom, seoskom načinu života.

Prije svega " bablje ljeto " može produžiti iluziju ljeta sve do kraja rujna mjeseca, u nekim predjelima Hrvatske i duže, međutim radi se o iluziji, već sam završetak kolovoza da nam naslutiti kolika je razilka u dužini dana, ali i noćnim temperaturma čim zakoračimo u deveti, po mnogima najugodnij, mjesec u godini, iako osobno smatram kako: " godina ima četiri puta po mjeseca tri, ljepšeg od svibnja među njima ni ... ".

Berbom grožđa počinje svetkovina vina, čija će kulminacija biti za Martinje, međutim vratimo se onom dijelu jeseni koji je i najljepši, zbog iznimnog bogatstva boja, priroda je čarobna gotovo kao u proljeće, kada travanj zazeleni, a šumom, livadama odjekne pjesma, cvrkut ptica, igra leptira i žubor nabujale vode od brojnih proljetnih kiša. Jesen je vrijeme kada građani spremaju sve što je potrebno za zimu da bi preživjeli, to je u genima čovjeka, nagon za samodržanjem, opstankom, sve u prirodi funkcionira na istom principu, i za sve postoji vrijeme i mjesto.

Poljoprivredni strojevi užurbano krstare njivama gdje seljaci beru kukuruz, ili u šumama gdje se pak prikupljaju drva za ogrijev, makar je većina to uspjela napraviti još za vrućih ljetnih mjeseci. Uz grožđe, beru se i jabuke, kruške, ostalo voće koje je zahvaljujući izuzetno sunčanoj godini rodilo u velikim količinama na radost poljoprivrednika, barem nešto u sumornom trenutku kojim kroči lijepa naša Hrvatska. Posebni jesenski rituali vezani su uz kestenijade, obično se berba kestena odvija početkom listopada ali i nešto kasnije, međutim sve ovisi o vremenu, kao i toliko toga u seoskim domaćinstvima.

Kraj listopada, nagovještava dolazak jednog od većih blagdana, Svi Sveti ( Sisvete, Sesvete ), Dan mrtvih, vrijeme kada se zapravo i priroda posljednjim snagama otima zimskom zagrljaju, a lišća gotovo da više i nema na ogoljenim drvećima čija otužna slika u čovjeku stvara osjećaj tuge, ali i nade, nade u novi početak koji neumitno dolazi nakon svakog svršetka, život rađa život, život uvijek nađe načina da opstane, bez obzira na kataklizmu koja ga zna pogoditi, preživjelih uvijek ima. Nakon svakog sna, dolazi novo buđenje...

"...Šumi kiša, pere grad lišćem šušti listopad. Čas glasnija, a čas tiša kroz sve krošnje šumi kiša..."

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

četvrtak, 15.10.2009.

FOTO TINO ( 95 ) - EKO - ETNO HRVATSKA

U Areni Zagreb otvoren 7. Eko-Etno Hrvatska sajam uz mnoštvo popratnih sadržaja i prisutnost gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića, kao i ministra Petra Čobankovića. Ovaj sajam ostvario je veliku popularnost, ali ne samo popularnost nego i veliku važnost.

" Novinari će od mene napraviti gradonačelnika Hrvatske "

Iako se prošlogodišnji sajam ''Eko-etno Hrvatska'' smjestio na Bundeku niti Arena Zagreb nije se pokazala ništa lošijom. Malo skučeniji prostor nije se pokazao kao problem izlagačima nego je naprotiv dao njihovim proizvodima novu dimenziju. Sajam je za posjetitelje otvoren od 14.-18. listopada, a prihod od ulaznica ovaj put ide u humanitarne svrhe.

- Eko-Etno spaja i apsorbira u sebi tradiciju i kulturu sa prirodnim resursima sa pretenzijom da postane lider u regiji i da bude debelim slovima označen na sajmišnoj karti ovog dijela Europe - rekao je gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić na otvorenju sajma. Ministar Čobanković također je bio pun riječi hvale kako za organizaciju tako i za kvalitetu ovog sajma, pa je tako izrazio i ponos u ime hrvatske Vlade jer ova manifestacija postaje međunarodna.

Sajam je otvoren ne samo govorima nego i zabavnim modnim revijama, prvenstveno treba naglasiti kolekciju Mine Petre koju su nosile mlade hrvatske sportašice, ali i reviju u kojoj su načelnici, gradonačelnici i razni zamjenici i zamjenice nosili narodne nošnje svoga kraja. Bogatstvo Hrvatske vidjelo se i kroz revije, ali i naravno kroz proizvode.

Humanitarna akcija koju je ovaj sajam podržao jest za očuvanje međimurskog konja jer je on kao pasmina postao ugrožena pasmina domaćih životinja. Novac koji se prikupi bit će uložen u kupovinu tri ždrijebeta i to dva muška, Eko i Etno, te jedno žensko, Dukatica. Akciju su pokrenuli organizator sajma Hrvatski farmer, zajedno s partnerima akcije Dukatom i Hrvatskom lutrijom.

Na sajmu se nije predstavila samo Hrvatska nego i mnoštvo drugih zemalja, a svi s kvalitetnim domaćim proizvodima. Tako se na sajmu moglo kupiti sve od sira, do raznih kobasica ili pak špeka, ali nisu izostali niti domaći kolači, kao ni maslinovo ulje, vino...

Kao i dosad Bandić nikako nije mogao pobjeći od novinarskog pitanja o kandidaturi za predsjednika, a odgovorio je ponovno u svom stilu: ''Vi novinari uskoro ćete od mene napraviti gradonačelnika Hrvatske. Uvijek sam donosio odluke na vrijeme, pa će tako biti i sada, a moje odluke su uvijek u skladu s onim kako me građani gledaju.''

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

srijeda, 14.10.2009.

FOTO TINO ( 94 ) - Kosor otvorila Ambientu

I ove godine otvorena je Ambienta - sajam namještaja, unutarnjeg uređenja i prateće industriji na Zagrebačkom velesajmu. Na otvorenju su prisutni bili premijerka Jadranka Kosor, gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, te ministri Božidar Pankretić i Petar Čobanković.

Ovaj sajam je postao jedan od vrlo utjecajnih okupljališta subjekata iz drvno prerađivačke industrije i industrije namještaja, počevši od proizvođača do dizajnera, stručnjaka, znanstvenika i poslovnih ljudi. Ambienta je svojim utjecajem zauzela mjesto značajnog marketinškog faktora domaće drvne industrije kao i industrije namještaja. Iako ovaj sajam zauzima tako bitno mjesto važno je napomenuti kako je nažalost ovogodišnji sajam popratio pad broja izlagača i to za 30 posto, iako je premijerka svojim prisustvom htjela poslati poruku javnosti i izlagačima koliko je Hrvatskoj drvna industrija važna, zbog recesije drvna industrija gomila gubitke, bez obzira na izjavu Jadranke Kosor na svečanom otvorenju Ambiente kako " Hrvatska drvna industrija ima veliku budućnost ", budućnost možda ima, no sadašnjost je upitna.

Ovaj sajam ima jako velik promotivni karakter jer privlači velik broj posjetitelja, a kako i ne bi s obzirom na kvalitetu i bogatstvo ponude jer se zaista može pronaći sve za dom, od zavjesa do kvalitetnog namještaja i to u raznim bojama i uzorcima. Koliko ga važnim izlagači smatraju pokazalo je njihovo mišljenje da je ovo najveći godišnji događaj u njihovoj proizvođačkoj grani.

Važno je napomenuti kako i ove godine sve posjetitelje očekuje nagradna igra i to uz svakodnevno izvlačenje, te uz prisutnost raznih osoba iz javnog života. Osim nagradnih igara posjetitelje će oduševiti i izložba o dosadašnjim godinama rada ovog velesajma i to kroz plakate, nagrade, ali i fotografije.

Nakon svečanog otvorenja održanog u Kongresnoj dvorani premijerka je zajedno s Bandićem te dva ministra obišla dobar dio Ambiente, a na nekim mjestima je i iskušala namještaj. Također je pozdravila i strane izlagače koji su s oduševljenjem prihvatili, kako njezin pozdrav, tako prisutnost medija kao priliku za reklamiranje, nakon čega je predsjednica Vlade od izlagača dobila simboličan poklon, te se nije propustila našaliti.

- Ovo će mi dobro doći ako netko u Vladi ne bude dobar i ne bude htio slušati, da mu priprijetim malo - ovim riječima svoj obilazak sajma završila je premijerka Kosor.

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

utorak, 13.10.2009.

Nećemo takve medije! ( Mediji kao "tegleća marva")

Vrlo simptomatičnu akciju pokrenuo je Jutarnji list, Ninoslava Pavića, koja ima za cilj promijeniti svijest građana o sveukupnom stanju u hrvatskom društvu, te pretenciozno utjecati na građane da bi se smanjila korupcija i ostale nasljeđene " tekovine " iz komunističkih vremena.



Kao što se i očekivalo, pomalo naivno vodstvo Hrvatske demokratske zajednice, s Jadrankom Kosor na čelu, odlučilo se podržati akciju, koja bi prije svega trebala imati za cilj obračunati se sa " novinarima iskrivljene stvarnosti " ( a nažalost nema ), kakvih je Jutarnji list prepun .


Anomalije bez sankcije


Naime, pretenciozna akcija, koja ne donosi ništa novoga osim podzemne promidžbe SDP-ovog kandidata Ive Josipovića, trebala bi ponajprije se okrenuti prema antidemokratskim medijima. Hrvatska doista nema, ili ih ima malo, medija koji su u pravom smislu dorasli jednom istinskom demokratskom društvu. Uzmimo nekokliko primjera iz nedavne prošlosti, spomenuti Jutarnji list " leglo " dva " relevantna hrvatska komentatora ", jednog vinara i jednog pseudointelektualca, odnosno ratnog dezertera. Dinamični dvojac gotovo svakodnevno vrišti sa stranica Pavićeve tiskovine, jedan zagovara " Kukuriku koaliciju " , dok drugi grčevito brani demokratske standarde Bosne i Hercegovine, iako sa petnaestogodišnjim zakašnjenjem, naime kada se BiH doista branila, pseudointelektualac, zvani " Brada ", gradio je " Dvore od oraha " i tamanio " Sarajevski Marlboro ".


Ne želimo takve novinare, ne želimo da našu javnost i demokratsku Hrvatsku truje notorni dvojac, tim prije što je jedan iz udarnog tandema Jutarnjeg lista, ne tako davno doslovno izmislio intervju sa " dragim Ivom " , a bez ikakvih sankcija ?


Zapitajmo se, kakva je poruka hrvatskoj mladeži ako " eminentni kolumnista " obmani javnost i pogazi sve kriterije koji su jednom novinaru dopušteni, a sve to naravno bez kajanja i isprike ? No to još uvijek nije glavno pitanje koje spomenutom komentatoru treba postaviti, naime, Butković mora obrazložiti eklatantnu činjenicu, od kuda " Dvori Matanovi " u podsljemenskoj zoni Zagreba čovjeku koji je navodno sve donedavno imao tek 6000 kuna plaće ? Prosječan Hrvat ni za tristo godina ne bi stekao ono što trenutno posjeduje Butković, ma koliko dobar kuhar bio, te koliko god imao iskustva sa vrhunskim vinima.


Batina ima dva kraja, Aco nije " četnik "


Kada smo već kod " Pavićevog glasila ", ne tako davno jedna urednica, sasvim slučajno zalutala u ovaj posao, mi je rekla, " najbolje se ovom poslu može naučiti ako čitate uratke novinara Jutarnjeg lista " , nisam tada ulazio u rasprave iako sam u startu znao odgovor te sam samo nemušto, rezignirano slegnuo ramenima, zapitavši samog sebe: " zaista bi mogao puno naučito o izmišljenim intervjuima ili izmišljenim aferama, napr. Zagorec-Ivana Hodak ". No to vam tako bude, u određenom trenutku treba znati prešutjeti neke stvari, s obzirom tko trenutačno batinu za dršku drži, međutim nikada ni u primisli ne zaboraviti kako batina ima dva kraja.


I Hrvatska televizija svog konja(e) za utrku ima, Aca Stanković startao je u novu sezonu poprilično agresivno, što bi se reklo na prvu loptu, redom ugostivši intelektualnu kremu ovih prostora, " neobrazovanog Vlaja ", " pijanog filozofa " i " antifašističkog rokera " , u lepezi primitivnih kandidata teško je izabrati odličnika, među odličnicima, gotovo je nemoguće izdvojiti bisere koji su se nizali tijekom 180 minuta pod ravnanjem samoljubivog Aleksandra.


Je li to možda bio poučak kojim je gradonačelnik Splita nastojao izmjeriti krvnu sliku dobrom dijelu stanovnika Hrvatske, ili je to teatralni, ali opasni nastup ostarijelog Titovog piskarala, Igora Mandića, čovjeka koji " nikad nije trijezan ", ili pak eksplicitni govor mržnje " mladog novinara " takozvane Federalne televizije i urednika " popularne " TV emisije " 60 minuta " , čovjek je zakleti antifašista i deklarirani roker, ili pak obrnuto, sasvim svejedno, da bi što više uvjerio javnost u svoj antifašizam, kako je to danas popularno, morao se osvrnuti malo na Crkvu, komunisti su oduvijek bili teološki sjajno obrazovani, nepogrešivo su znali prepoznati što Svevišnji traži od svog naroda.


Međutim, kako god bilo, kada dođe zima, a time i veće potrebe osiromašenog sloja građana, stvaraju se redovi ispred Karitasa, narod traži pomoć i dobije je, no ispred luksuznih vila i stanova, prelijepog, ali ostarijelog Ace, ili "antifašističkog rokera ", vrata ostanu zatvorena, dok čudnovati dvojac svoju demagogiju nadapunjuje praznujući u društvu raznih starleta, sponzoruša, te ostalih " celebova " iz svijeta " bogatih i slavnih ". Prije će našem Aci kosa nanovo izrasti nego će ljudi takvog soja nekome pomoći.


No nećemo takve medije. A zašto nećemo? Nećemo medije i novinare na državnoj, takozvanoj javnoj televiziji koji imaju tajne ugovore, dok ih narod plaća, koji " ortače " diljem bivše Jugoslvije, dok narod to financira, nećemo demagoge kojima su puna usta zabrinutosti za sudbinu " opljačkanog naroda " dok istovremeno grabe preko 20.000 kuna mjesečnog " harača ", dijelom pljačkajući i taj narod, koga zdušno, patetično brane. Koristeći jefitinu i prozirnu demagoiju, koju određeni dio građana ne shvaća, s obzirom kako se radi o vještoj dimnoj zavjesi, naime nije " Aca " četnik, nije nacionalista, a ni od antifašizma se ne živi baš previše dobro, osim što vam to donese mirnu savjest, ako ništa drugo, Aca je sve to, i mnogo više, on koristi najniže strasti koje kao pijavica crpi iz naroda, kako bi se domogao svog zasluženog mjesečnog " harača ", nema tu idelogije, ekonomija prije svega, čisto profiterstvo.


Ako se netko u Hrvatskoj besramno obogatio tijekom ratnih i poslijeratnih godina, onda su to dijelovi hrvatske novinarske nomenklature, " elita " koja i danas grčevito traži lopova ne željevši se pritom pogledati u zrcalo.


Ivo Josipović kao Simona Gotovac


Kakvi su nam mediji možemo vidjeti uoči predsjedničkih izbora, iako kampanja ni izbliza nije startala, analitičari, medijske zvijezde te novinari upregnuli su svoja pleća u kola samo jednog predsjedničkog kandidata. " Tegleća marva " redovito građane bombardira putovanjima na koja hodočasti" mirni i obrazovani " kandidat SDP-a.


Split, Varaždin, Petrinja, najnoviji slučaj dogodio se prilikom polaganja vijenaca hrvatskim braniteljima, pisani su apologetski romani u nastavcima, sve naravno popraćeno brojnim fotkama " profesionalnih fotografa ".


Treba podsjetiti kako su svijeće braniteljima zapalili gotovo svi predsjednički kandidati, od Tuđmana do Hebranga, no očito kobnu privlačnost jednog Josipovića nitko ne može doseći, drugim riječima, nema tu objektivnosti ( što se itekako vidi po anketama, ako vas nema u medijima, vi kao da ne postojite, bez obzira koliko ste zaslužniji za stvaranje Hrvatske od trenutnog " liblinga " eminentnih hrvatskih novinarskih (vuci)batina. ), još manje profesionalnog novinarstva.


Ono što bi se moglo okarakterizirati posebnom sramotom jeste ponašanje naših medija tijekom proslave koju je čitav demokratski svijet dostojno obilježio, naravno radi se o podsjećanju na dan kada je pao komunizam u Europi. Naime, hrvatski mediji ( a zapravo internacionalni, anacionalni) marginalizirali su taj događaj, te potpuno blagonaklono gledali na Mesićeva odlikovanja notornim prvacima komunističkog režima koji su prihvatili Hrvatsku neovisnost samo zato što drugog izbora nisu imali (Milošević bi ih progutao ). Hrvatska televizija, koja jedina u ovoj državi ubire istinski " harač " po uzoru na Smail-Agu Čengića, aklamacijom je pozdravila ovaj Mesićev " veliki obrat ", kako je tu " stupidariju " nazvao okorijeli Titov pionir, Dušan Bilandžić.


Doista, ne želimo takve medije, ne želimo novinare plačenike, tekliče interesnih i političkih lobija, Hrvatska može bolje, Hrvatska mora bolje, Hrvatska, što je najvažnije, zaslužuje bolje.


Svatko je " slizan " sa svakim, nekome pomogne " Holding " , drugi vole moderne kuhinje na raskošnim jahtama naših tajkuna, a treći? Oni zbog njih ne mogu doći do izražaja. Takve medije, takve " novinare ", ne želimo, oni ne trebaju Hrvatskoj, ali je nikako ne puštaju iz svojih pandži. Dok su jedni ratovali, drugi su se bogatili, to je djelomično točno, no, prije svega, treba propitati one koji stalno prozivaju lopove, treba provjeriti " Dvore Matanove ", treba istražiti tko je ubio Pukanića, " klijenti " ili " pacijenti ", ne kaže se badava, " tko o čemu, kurva o poštenju "!

ponedjeljak, 12.10.2009.

FOTO TINO ( 93 ) - Milenijska fotografija

Poznati hrvatski fotograf, Šime Strikoman poznat po odličnim fotografskim uratcima, poglavito po svom projektu započetom 2000 godine.

S obzirom na iznimni značaj koji Kestenijada ( ove godine održava se po 11 puta ) ima za ovaj prelijepi hrvatski gradić uz isto takvu rijeku Unu, poznati hrvatski fotograf odlučio se napraviti Milenijsku fotografiju te time ovjekovječiti ovu manifestaciju.

Novi milenijum za Hrvatsku Kostajnicu

Na " Šetalištu doktora Franje Tuđmana ", nedaleko granice sa susjednom Bosnom i Hercegovinom uz bistro zelenu riječicu Unu, oko 15 sati započelo je snimanje, odnosno pripreme za snimanje Milenijske fotografije, u službu ovog projeta stavilo se i vatrogasno društvo iz Hrvatske Kostajnice.

Veliki broj posjetitelja, uključujući sve političare nazočne ovom spektaklu, okupio se kako bi se što uspješnije dovršio projekat rođen u Turističkoj zajednici grada, isto tako bila je to ideja koju je Strikoman i osobno sa oduševljenjem prihvatio. Snimanje se odvijalo dosta brzo, akteri su dobili papirnate ( karton ) palete u bojama hrvatskog grba, kako bi fotografija što impresivnije izgledala, dok se Šime Strikoman uz pomoć vatrogasaca vinuo u visine te je snimanje moglo započeti. Pokušali smo što je moguće bolje FOTO ZAPISOM popratiti ovaj događaj, koliko smo u tome uspjeli, presudite sami.

Inače, 52-dvogodišnji Šime Strikoman poznati je televizijski i filmski snimatelj, koji je radio kao direktor fotografije u više igranih filmova, uključujući i inozemne televizijske kuće ( Švedska ). Osnivač je i urednik TVVD, televizije koja je djelovala u ratnim uvjetima na području Šibenika. Profesionalno se bavi fotografijom od studentskih dana. Međutim najpoznatiji projekt koji je pokrenuo na prijelazu stoljeća, 2000 godine, upravo je " Milenijska fotografija ", koji se zbog iznimnog zanimanja i atraktivnosti ne gasi do današnjih dana, o čemu najbolje svjedoči činjenica da je Strikoman snimio preko 160 Milenijskih fotografija. Za svoj nemjerljivi doprinos fotografskoj umjetnosti, te sjajan rad, dobio je brojene domaće, ali i inozemne nagrade.

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

nedjelja, 11.10.2009.

FOTO TINO ( 92 ) - Bandić: " Možda uskoro postanem gradonačelnik Hrvatske "

Drugi dan tradicionalne Kestenijade u Hrvatskoj Kostajnici posjetilo preko 15.000 posjetitelja te veliki broj političara, Bandić, Ožblot...

Prekrasno vrijeme omogućilo je sjajnu zabavu drugog dana tradicionalne Kestenijade u najljepšem gradu na Banovini, predivnoj Hrvatskoj Kostajnici smještenoj neposredno uz rijeku Unu.

Veliki broj posjetitelja, političari u glavnoj ulozi

Uz 15.000 pristiglih građana iz čitave Hrvatske, ali i susjedne BiH, veliki broj političara posjetilo je tradicionalnu Kestenijadu, zagrebački gradonačelnik, te predsjednički kandidat " u sjeni ", Milan Bandić, gradonačelnik najsunčanijeg hrvatskog grada, Hvara, Pjerino Bebić sa " svojom boljom polovicom ", državna tajnica, Dorica Nikolić, kandidatkinja Demokratskog centra za predsjednika države, Vesna Škare - Ožbolt, goste su dočekali domaćini, gradonačelnik Hrvatske Kostajnice, Tomislav Paunović, te županica Sisačko-moslavačke županije, Marina Lovrić-Merzel.

Vrijedni i gostoljubivi domaćini su ujutro dočekali goste koji su iz Zagreba, u grad stigli oko 10 sati tradicionalnim " KESTEN-CUGOM " . Veliki broj pristiglih građana oduševila je Gradska limena glazba te širokogrudnost domaćina, dok je u ime domaćina pristigle kestenjare dočekao i pozdravio gradonačelnik Hrvatske Kostajnice, Tomislav Paunović.

Jedino što je donekle moglo pokvariti ovogodišnju trodnevnu feštu, je prometni kolaps u gradu, naime uz velike napore policija je jedva  preusjmjeravala promet i tako donekle omogućila jednaki pristup gradu svim posjetiteljima. U svezi toga, Mirjana Lahovsky-Žličarić, direktorica Turističkog ureda Turističke zajednice Grada, rekla je kako očekuje konačno riješenje tog tradicionalnog problema, već iduće godine kada Kestenijada seli na drugu lokaciju. Ubrzo su se posjetitelji raspršili okolnim šumama u potrazi za kestenima, dok se očekivao dolazak gradonačelnika Bandića, koji je u grad stigao nešto iza 14 sati.

" Možda se uskoro kandidiram i pobjedim na izborima "

Novinare je ponajprije zanimala mnoguća kandidatura, za predsjenika Hrvatske, aktualnog gradonačelnika, Milana Bandića, o kojoj svi spekuliraju, ali izravne potvrde od zagrebačkog gazde još uvijek nema, tom prilikom Bandić nam je rekao: " jako ste uporni, možda me ipak nagovorite pa popustim vašim pritiscima i pritiscima građana, koji me vide u predsjedničkoj ulozi, pa se kandidiram i pobjedim na izborima ". Ovu izjavu moguće je protumačiti na više načina, što je bio i Bandićev glavni cilj, koji je u Hrvatsku Kostajnicu stigao u pratnji, Duška Ljuštine.

Međutim, kako smo u stopu pratili zagrebačkog gradonačelnika, kako bi vidjeli reakciju građana, koji su Bandića dočekali pozdravom, " dobro došao predsjedniče " , bili smo u prilici čuti njegov kratki razgovor sa Ljuštinom, u kojem Bandić ne djeluje kao čovjek koji se misli kandidirati za šefa države, drugim riječima ( Bandić je, daleko od kamera, doslovno rekao: " kandidatura je danas aktualna a sutra će to biti nešto drugo " ), moguće da se radi o predstavi u kojoj zagrebački SDP-ovac uživa, ali koja nema ozbiljnu političku pozadinu ( još jednom, radi se tek o našem dojmu ).

Bandić najbolji u pečenju kestenja

Neposredno nakon dolaska u gradić na Uni, gosti su se kratko obratili građanima, koji su ih burnim pljeskom dočekali, u prepunom glavnom šatoru, nedaleko Šetališta doktira Franje Tuđmana.

U idućim minutama, Bandić, Nikolić, Bebić, Ožbolt, Paunović, Lovrić-Merzel, krenuli su u obilazak štandova te sudjelovali u akciji, " POZNATI ZA VAS PEKU KESTENE ", i toj ulozi gradonačelnik Zagreba se najbolje snašao.

Usljedilo je fotografiranje s građanima, izjave za medije, kao i razgovor i druženje s građanima ( pregršt multimedija, koje kasne zbog pogrešne uređivačke politike portala, pružiti će vam kompletnu sliku zbivanja u Hrvatskoj Kostajnici ). Nakon razgledavanja grada, poznati hrvatski fortograf, Šime Strikoman napravio je MILENIJSKU FOTOGRAFIJU ( više o tome u idućem tekstu uz obilje fotografija ).

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  

subota, 10.10.2009.

FOTO TINO ( 91 ) - Kostajnica - KESTENIJADA 2009.

U po mnogima najljepšem gradu na Banovini županica sisačko-moslavačke županije Marina Lovrić-Merzel otvorila Kestenijadu Kostajnica 2009.

Otvorena je ''Kestenijada'' u Hrvatskoj Kostajnici uz prisutnost glavne pokroviteljice, Sisačko-moslavačke županice, Marine Lovrić-Merzel. Kostajnička ''Kestenijada'' održava se već 11. put, a kroz iduća dva dana očekuje se oko 10 000 posjetitelja.

''Kestenijada'' je tradicionalno počela otvorenjem dviju izložbi, a prva od njih je posebna jer su je radila djeca, te su se ove godine potrudili još i više. Njihova jesenska izložba obuhvatila je sve, od kestena kao središnjeg motiva cijele manifestacije, pa do jabuka, grožđa... Druga izložba predstavlja djela likovne kolonije Kostajnički akvarel, a koja su radovi umjetnika koji nisu samo iz Hrvatske Kostajnice nego i iz mjesta diljem Hrvatske. Obadvije izložbe otvorio je gradonačelnik Tomislav Paunović koji se zahvalio umjetnicima, te im obećao pomoć.

Sve se nastavilo mimohodom limene glazbe DVD-a Hrvatska Kostajnica kroz grad, pa sve do glavnog šatora gdje su nastavili svirati dok nije stigla i sama pokroviteljica, Marina Lovrić-Merzel. Uz nastup KUD-a " Selište Kostajničko " i Sisačkih bećara ljudi su se dobro zabavljali, a proglašen je i najbolji kestenjar za prošlu godinu, Dražen Šubarić.

- 70 tisuća kuna izdvojeno je za ovogodišnju Kestenijadu umjesto dosadašnjih 20 tisuća. Ovo je najveća i naljepša manifestacija u Sisačko-moslavačkoj županiji, Kestenijada je postala brand - rekla je ponosna pokroviteljica i Sisačko-moslavačka županica, Marina Lovrić-Merzel kojoj je urućeni novi suvenir Hrvatske Kostajnice, veliki kesten izrađen od keramike.

Gradonačelnik grada Hrvatska Kostajnica izrazio je zahvalnost županici na pokroviteljstvu, kao i gostimakoji su ove godine stigli iz svih krajeva Hrvatske, ali i iz inozemstva, primjerice Slovačke. Najavio je da bi se ''Kestenijada'' slijedeće godine trebala preseliti na Trg Nikole Šubića-Zrinskog kako bi se smanjili problemi s prometom.

U nastavku večeri ponovno su pjevali Sisački bećari, a kao predgrupa Krunoslavu Kići Slabincu, kojeg se dugo čekalo, ali se isplatilo. Legenda hrvatske narodne glazbe i poznati vicmaher svoj nastup u glavnom šatoru započeo je tradicionalnim bečarcem, uz završetak bečarca, pripjevom: " Druže Tito na onome svijetu, ide Slobo nosi ti štafetu ". Nakon toga, popularni Kičo zabavio je posjetitelje uz nekoliko karakterističnih dosjetki, primjerice: " ulaz je besplatan, za toliku lovu, koju ste izdvojili za ulaznice, niste ni mogli dobiti boljeg pjevača ", kao i: " hvala Vam što ste me opet pozvali, nakon 30 godina ", što je izazvalo gromoglasan pljesak i smijeh u prepunom šatoru. Večer se nastavila uz Kičine najpopularnije pjesme, posebno se osvrnuo na dvije skladbe, " Nije moja duša prazna ", posvećena hrvatskim braniteljima, te na iznimno popularnu pjesmu: " Otišo je otac moj polako ", koja je posvećena, braniteljima, te svim očevima, kao i prvom hrvatskom predsjedniku, doktoru Franji Tuđmanu.

FOTO ZAPIS:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

četvrtak, 08.10.2009.

" Hrvatska bi živjela i bez mene "

Prije osamnaest godina, dan uoči konačnog razdruživanja od bivše Jugoslavije, dogodio se nesvakidašnji teroristički čin, atentat na Tuđmana.



Bila je rana jesen, sada već daleke 1991. godine, početak listopada, u mjesecu kada priroda umire, Hrvatska je krvarila diljem svojih granica. Branitelji su nadljudskim naporima odbijali nadiranja daleko nadmoćnijeg neprijatelja, vidjevši da velikosrpska agresija ne ide prema zamišljenom planu, a granica Karlovac-Karlobag-Virovitica tek su imaginarne maštarije zadrtih velikosrpskih ideologa, komunističko čelništvo Srbije odlučilo se na očajnički, do tada nezabilježen čin u povijesti ratovanja, izvršen je neuspješni atentat na prvog hrvatskog predsjednika, doktora Franju Tuđmana.

Atentat na predsjednika

Teroristička akcija bez presedana samo je pokazala koliko je Hrvatska na ispravnom putu i do kraja razgolitila namjere Slobodana Miloševića i ratnohuškačke klike koja se poput hobotnice nadvila nad ostatak bivše zajedničke države, svijet je iz prve ruke mogao sagledati istinu, samo da je to htio. Raketirani su Banski dvori, samo pukom srećom, igrom slučaja, cjelokupni državni vrh uspio je preživjeti ( takve sreće nisu bili građani grada Zagreba, u napadu koji je započeo u 15. 03, poginuo je jedan civil, dok je četvero ljudi ranjeno, detonacije su potresle središte Zagreba ) precizne udare ( suviše precizne, dan danas traju spekulacije oko tih događanja, odnosno dio hrvatskih analitičara nagađa, je li Srbija imala agenta, odnosno špijuna u hrvatskim redovima ) iz jugoslavenskog zrakoplova, predsjednik Tuđman, predsjednik SIV-a ( Savezno izvršno vijeće ), Ante Marković, predsjednik predsjedništva Jugoslavije, Stjepan Mesić za dijelić sekunde izbjegli su pogibelj, dok su se drevni Banski dvori našli u plamenu.

Tom prilikom, prvi hrvatski predsjednik, u svom emotivnom, kratkom obraćanju narodu, izrekao je rečenicu koja je mobilizirala Hrvatsku, rečenicu kakvu samo velikani mogu izreći u isto takva, velika vremena:

" Barbari su me se htjeli riješiti , očito su imali razloga, napadom na Banske dvore počinili su kulturni zločin, napadom na predsjednika države učinili su i politički zločin, koji će pamtiti javnost, ali i pokoljenja. Htjeli su obezglaviti Hrvatsku, ali nisu uspjeli, sve da su barbari i uspjeli Hrvatska bi živjela i bez mene, kao što će živjeti sa mnom, obranit ćemo i obnoviti Hrvatsku. "

Bio je to dan koji je samo ubrzao neminovnost i trenutak kada je Hrvatska konačno i definitivno razdružila sve poveznice sa nakaradnom tvorevinom s kojom je bila vezana preko sedam desetljeća, u dva režima, koji sa istinskom demokracijom veze nisu imali, dan kasnije, Hrvatski državni sabor donio je jednoglasnu odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom SFRJ, ta je značajna odluka Sabora donesena nakon što je prethodnoga dana istekao tromjesečni moratorij na hrvatsku Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. godine ( sjetimo se, u to vrijeme Račanov SKH-SDP mahnito je napustio sabornicu i tako pokušao opstruirati povijesne odluke Hrvatskog državnog sabora, međutim, nisu uspjeli ).

" Rođena je Republika Hrvatska..."

Naime, stupanje na snagu ove Odluke odgođeno je tada za tri mjeseca na osnovi Brijunske deklaracije od 7. srpnja, odnosno na zahtjev Europske zajednice kako bi se jugoslavenska kriza pokušala riješiti mirnim putem. Povijesna je sjednica svih triju saborskih vijeća održana 8. listopada 1991. godine u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu, nakon ove odluke, tadašnji predsjednik Sabora, Žarko Domljan izrekao je riječi, kojima nije potreban dodatak:

" rođena je Republika Hrvatska, neka joj je dug i sretan život "...

Usljedila je žestoka borba za opstanak, Hrvatska vojska s vremenom je jačala i redom oslobađala svaki pedalj hrvatskoga teritorija, pod vodstvom predsjednika Tuđmana, 15. siječnja 1998. godine(završena mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja), Hrvatska je definitivno zaokružila svoje granice i uz manje iznimke, hrvatska policija stoji na granicama lijepe naše, od istoka sunčeva do zapada, " naš se barjak vije ".

Osamnaest godina kasnije, od hrvatskih medija nismo čuli previše o danima kada se stvarala Hrvatska, kada se živjela povijest, atentat na predsjednika jedva da je spomenut, no zato je aktualni šef države odlikovao čitav " drvored " komunističke elite, nekoliko preživjelih staraca koji su bili sve, samo ne istinski borci za nezavisnu hrvatsku državu, dapače, mnogi od njih tijekom povijesti ( sedamdesetih godina prošlog vijeka ) bili su na suprotnim stranama, dok su " proljećari " postali građani drugog reda u vlastitoj domovini, njihove karijere dobile su na svjetlosnom ubrzanju.

Hrvatska se nažalost još uvijek nalazi u paralelnoj dimenziji, gdje nemoguće postaje moguće, Lewis Carroll kada je pisao svoje proslavljeno remek-djelo, Alisa u zemlji čudesa, nedvojbeno je inspiraciju pronašao u Hrvatskoj, s time da mi još uvijek tražimo svoga bijelog zeca.

srijeda, 07.10.2009.

Razularena banda na ulicama Hercegovine

ŠIROKI BRIJEG POD OPSADOM

Razularena banda na ulicama Hercegovine




Maleni gradić u zapadnoj Hercegovini nekoliko sati pod okupacijom držala teroristička organizacija iz Sarajeva, " Horde zla " u naletu, hrvatski mediji, izuzev NOVE TV, nekorektno ( naravno, ne svi ) prenijeli zbivanja iz Širokog Brijega.

U Bosanskom loncu opet vrije kao u košnici, razjedinjena zemlja, podijeljeni narodi i protektorat Međunarodne zajednice, te genocidna tvorevina, Republika Srpska, surova je svakodnevica ove male države u kojoj obitava i dobar dio ( neki bi rekli i najbolji ) hrvatskoga naroda, čiju, Ustavom definiranu, konstutivnost možemo tražiti samo u tragovima.


Dayton je mrtav, živio Dayton


Četrnaest godina od " Daytonskog sporazuma " , od sporazuma koji je honorirao genocid, istrebljenje i etničko čišćenje, po uzoru na zloglasne SS odrede, odnosno provjerene komunističke egzekutore s Bleiburga, Bosna i Hercegovina kao država u pravom smislu riječi-ne postoji.


U jednoj takvoj atmosferi, uzjamnog nepovjerenja, " dogodio se narod " ili bolje rečeno iz Sarajeva, glavnog grada Federacije BiH, sjurila se " Horda zla " ( ime navijačke skupine koja je poharala Široki Brijeg ) prema malom i za ovakve užase nepripremljenom gradiću u zapadnoj Hercegovini, umjesto nogometa svjedočili smo krvavom sukobu u režiji agresora koji se moribdno naziva navijačkom skupinom, a u biti radi se o teroristima, koji pod krinkom navijača melju sve pred sobom.


Invazija na Široki Brijeg, te na nezaštićne stanovnike ovog pitoresknog gradića užasnula je sve što u civiliziranom svijetu razmišlja svojom glavom, u tom obračunu, za koji bez ikakve dvojbe glavnu i usudili bi se reći, jedinu, odgovornost snose sarajevski huligani, smrtno je stradala mlada osoba, izgubljen je mladi život, iako ta osoba nije na krilima bijele golubice stigla u Hercegovinu, ipak ostaje tuga i gorčina, zbog života koji ni u jednom trenutku nije trebao biti izgubljen.


Iako, postavimo si pitanje, što biste vi učinili da kojim slučajem zateknete u vlastitom dvorištu huligane koji vam " kolju " obitelj?


" Horde zla " naoružane do zuba


Upravo se to dogodilo jesenskog dana na ulicama gradića s većinskim hrvatskim pučanstvom, " Horde zla " pristigle su naoružane do zuba, noževi, lanci, palice, vatreno oružje ( neka netko se pokuša prisjetiti na koju to utakmicu odlaze navijači noseći pištolje, eksplicitne policijske snimke agresije na Široki Brijeg ne ostavljaju mjesta dvojbi, nažalost noževi su već odavno rekviziti takozvanih nogometnih navijača ), u startu je postalo jasno kako tu mira neće biti, sportskog duha najmanje. Huligani su iskoristili vakumirani prostor, odnosno činjenicu što se u Mostaru odigravala utakmica između Zrinjskog i Veleža ( još jedna poslastica za sve huligane ovog dijela BiH ), te je policija ( usprkos svemu, policija je korektno obavila posao s obzirom na resurse koje su imali, te na činjenicu da je u Hercegovinu stiglo trostruko više huligana iz Sarajeva nego što se najavljivalo, dok su mnogi stigli u vlastitom aranžmanu i bez registarskih pločica na automobilima, prilikom dolaska odmah su udarili na prolaznike ) posvetila veću pažnju tom dvoboju, usmjerivši svoje snage prrema glavnom gradu nekadašnje Herceg-Bosne.


Nakon nesvakidašnjih nereda, upada u kuće, domove mirnih stanovnika Širokog Brijega, navijači lokalnog kluba, kojim predsjedava general HVO-a, Zlatan Mijo - Jelić, odgovorili su svom žestinom te je dvoboj dvaju ekstremnih skupina mogao otpočeti, nakon višesatne borbe " Horde zla " su ustuknule pred " Škriparima " ( navijači Širkog Brijega ), u tom metežu, u sveopćem ludilu, osumnjičeni Oliver Knezović povukao je okidač koji je do kraja slomio ionako popucale spone između dva svijeta, iste države, dva naroda, nekadašnjih ratnih saveznika. Neki kažu kako je to početak kraja BIH, barem Bosne kakvu danas poznajemo, međutim, na ruševinama se mora početi iznova, koliko god se pregovaralo, bolje " sto godina pregovarati, nego jedan dan ratovati ".


Mir nema alternativu


Naravno, iako je veći dio hrvatskih medija korektno ( pogotovo NOVA TV ) izvještavao o zbivanjma u zapadnoj Hercegovini, dio tiskanih medija čitav dan donosio je apsolutne neistine ili dezinformacije, uključujući Jutarnji list ( koga bi to trebalo čuditi ), koji je večeras na naslovnoj stranici donio naslov koji vršiti do neba: " Tutin general Oliveru, predaj se ", misli se na generala Soptu, iako ovaj nije ni u kom slučaju takvo što izjavio, a kamoli da ima kontakt s bjeguncem kojem se gubi svaki trag, dok mnogi pretpostavljaju kako se trenutno nalazi na prostoru Repubilike Hrvatske.


Građani susjedne Bosne i Hercegovine imaju samo jedan izbor, to nije jezik oružja, baruta, to nije govor mržnje " Dnevnog avaza ", kada ponestane argumenata progovara mržnja, kada ponestane ljubavi i tolerancije, progovore topovi, BIH više nikada ne smije tim putem, mir nema alternativu, ali mir zasnovan na činjenicama. U ovom trenutku, nema dvojbe na čijoj je strani istina, iako srce svakog normalnog građanina BiH " krvari ", bio on Srbin, Hrvat ili Bošnjak, sasvim svejedno...

utorak, 06.10.2009.

FOTO TINO ( 90 ) - Rudnik Hradek ( Češka )

Posjetivši Kutnu Horu nezaobilazan je bio odlazak u rudnik

Češka ima doista bogatu turističku ponudu, kamo god krenete možete upoznati nešto zanimljivo. Kutna Hora je malo mjesto kojim dominira katedrala sv. Barbare, iznutra oslikana prikazima iz obližnjeg rudnika Hradek. Mnogi kažu da je katedrala nezaobilazan dio Kutne Hore, no nas je više zanimao rudnik.



Rudnik Hradek je bio jako bitan u ostvarivanju ekonomske stabilnosti Češke te joj je pomogao da u kratkom periodu izraste u moćnu državu. Riječ je o rudniku srebra u kojem se ta ruda iskopavala i od koje se kasnije izlijevao tradicionalni češki groš. Na ulazak u rudnik se ponekad čeka i sat vremena jer se ide u grupama po 20 zbog skučenosti prostora. Prije ulaska u veliki rudnik prvo uvod ulaskom u mali rudnik da bi bili sigurni da želite sići tako duboko u podzemlje. Nakon što se vodič uvjeri da nitko nije klaustrofobičan svi se oblače u za to predviđene kute, stavljaju kacigu na glavu te se opsrbljuju za to predviđenim svjetiljkama. Moram napomenuti da su kute vlažne zbog konstantnog kapanja u rudniku.


- Ivana s punom opremom (pomalo smiješno)



Prije samog ulaska u rudnik vodič daje upute i upozorava kako je na nekim dijelovima jako sklisko, dok su neki jako niski ili jako uski, te da nema fotografiranja. Slijedi spuštanje duboko u podzemlje niz skliske stube. E sad ja zbilja ne volim kad mi brane fotografirati ono što smo platili, tako da donosim fotografije snimljene baš u rudniku. Kao što se može vidjeti u rudniku su postavljene lutke koje prikazuju što se gdje radilo.







Važno je napomenuti da su na nekim dijelovima lokve vode, tako da je potrebno u rudnik doći s prikladnom obućom. Ono što je posebno dojmljivo jest kad vas vodič zamoli da ugasite svjetiljke kako bi vidjeli kako je mračno rudarima bilo. I malo po malo polako izlazite van. Ali tu nije kraj. Nakon toga Vam se nudi mogućnost upoznavanja obrade rude srebra kroz tekstove i slikovite prikaze lutki u radu.

















Za kraj naravno preporuka svima da ga posjete jer je doživljaj poseban, a i jako je poučno vidjeti kako je rudarima teško.

nedjelja, 04.10.2009.

FOTO TINO ( 89 ) - KOSTURNICA SEDLEC ( Češka )

Posjet jednoj od najneobičnijih kapelica u ovom dijelu Europe čija je unutrašnjost dekorirana ljudskim kostima

U predgrađu Kutne Hore, nedaleko od Praga, u mjestu po imenu Sedlec, odmah iznad groblja Svih Svetih nalazi se jedna od najneobičnijih kršćanskih kapelica, poznatija kao Kosturnica. U njoj se nalazi preko 40 000 ljudskih kostiju od kojih su izrađene gotovo sve dekoracije, pa čak i samo osvjetljenje.



Sve je počelo 1142. godine kada je Henry, opat iz Sedleca, po nalogu kralja Otakara II. donio zemlju sa Golgote i razasuo je po groblju nakon čega je sve više ljudi iz Središnje Europe željelo biti tu pokopano ( 1318. godine na tom groblju je bilo pokopano 30 000 ljudi ). Poslije 1400. godine jedan opat dao je podignuti crkvu u gotičkom stilu na groblju Svih Svetih, sa kapelicom za kosti iz uništenih grobova, posao je to koji je započeo poluslijepi redovnik 1511. godine. Kapelica je preuređivana od 1703.-1710. godine u češki barokni stil pod vodstvom Jana Blažeja Santim-Aichla, a današnji izgled je dobila 1870. godine kada ju je preuredio František Rint. Na samom ulazu već prve dekoracije od ljudskih kostiju.







Najzanimljivije dekoracije od kostiju, djela Františeka Rinta su:


- luster u sredini kapelice sa svim kostima čovjekovog tijela



- grb plemićke obitelji Schwarzenberg



- svi koji su praznovjerni sigurno će ubaciti novčić za sreću kroz rešetke kojima su zaštićene lubanje



- križ na glavnom oltaru ipak nije od kostiju



- bliski susret s lubanjom



- kosti po cijeloj kapelici







Nakon posjeta ovoj Kosturnici ne preostaje ništa drugo nego preporučiti je svima. Možda ipak ostaje pitanje kako je uopće moguće da je takva kapelica kršćanska!?

subota, 03.10.2009.

Virtualni šovinisti, " tupsoni " i " stoka sitnog zuba "

Kako jedna tema, naizgled bezazlena, može podijeliti hrvatsku javnost, opčenito, pa tako i virtualnu.



Jeftini trikovi ekstremne, terorističke ljevice

Na manju skupinu ekstremnih šovinsita, kvazi povjesničara, te ratnih dezertera koji su svoje karijere izgradili na takozvanoj disidentskoj muci prve polovice devedesetih godina, prošlog stoljeća, te ogromnu većinu hrvatskoga naroda, normalnih hrvatskih građana koji nikada nisu nasjeli na jeftine trikove provokatora bez domovine, ali sa pozamašnom imovinom. Otužni likovi likovi hrvatske javne scene dobili su status medijskih gurua, doduše totalno nepismenih, kulturno i informatički neobrazovanih, zatucanih balkanoida, međutim, cilj opravdava sredstvo.

Tko noramaln može pomisliti, makar krajičkom svoje svijesti, da razni dušebrižnici, moralne vucibatine, " tupsoni " , pojednostavljeno, " stoka sitnog zuba ", svojim napadima na Thompsona žele bolju, demokratsku, normalnu Hrvatsku, što god po njihovim kriterijima, ravnogorskog mentaliteta to značilo, ne budite naivni. Ekstremnim šovinistima nije ni kraj pameti dobrobit Hrvatske, čak su zbog jednog glazbenika zanemarili interes vlastitoga džepa, što im je inače bio glavni prioritet, dok su jezdili na jahtama Vrhovnika, hodočastili u Kumrovec ili Kuću cvijeća gdje leže kosti masovnog ubojice, ratnog zločinca koji je jedini zaštitnik, ideološki obrazac, moralnih patuljaka, nešto slično kao Martin Luther King u protestantskom pokretu, s jednom ogradom, Martin Luther ( svaka čast, Francuzi bi rekli " Chapo " ) je uspio, uveo je određene reforme, Tito usprkos brojnim zločnima, krvavom tragu koji je ostavio iza sebe, nije uspio, iako se svojski trudio, na njihovu žalost, na nesreću okorijele šovinističke bratije, Hrvatske je ipak postala suverena država, sa svim svojim institucijama, a da " Sava nije potekla uzvodno."

Švicarska ura

Thompson je danas problem, mada sutra više neće biti. Nakon Thompsona na redu su branitelji, to je sustav koji se ciklički ponavlja od izbora do izbora, ovog puta, rekli bi na sreću, možda im Bandić pomrsi barem malo račune, a " predsjednika građanina " neće više biti, naime zov mirovine je ipak jači, biološki sat najjači, nezaustavljiv i točan baš kao švicarska ura.

Iako se odavno pokazalo kako Thompson nije pjevao pjesmu u kojoj se na najgori način slavi i veliča smrt, zločin i ubojstvo, naravno govorimo o koljačkoj, stupidnoj pjesmi, " Jasenovac i Gradiška Stara ", " tupsoni " i dalje ostaju na svom puti, tražeći crvenu nit makar ona odavno ne postoji, baš kao što se desetljećima nitko normalan ne smatra potrebnim osvrtati na komunističke bljezgarije, te pobjede " drumskih razbojnika ", koji ni dan danas nebi izašli iz šume da nije bilo Crvene armije, odnosno jedinih istinskih antifašista, zapadnih saveznika. Heroji Bleiburga, svojim potomcima ostavili su u nasljeđe mržnju, nesnošljivost, ntrpeljivost, prema drugome, prema drugačijem, prema svakome tko se ne uklapa u ideološki obrazac zacrtan na brojnim sjednicama Titovog Centralnog komiteta.

Thompson kao paradigma, Thompson kao simbol otpora jednom zlu, sa kojim se nismo stigli suočiti licem u lice, nametnuti rat, uz ljudske žrtve, ostavio nam je i komunističku bandu u nasljeđe, totalitarizam caruje ovdje, sakrivajući se iza pravne države, slobode govora, ali one slobode govora u kojoj bi oni bili cenzori, moralni suci, baš kao njihovi očevi, djedovi, decenijama ranije, neće moći, ove noći...

Da je tome tako pokazuje nam i dugotrajna vladavina HDZ-a, bivša Tuđmanova stranka učinila je sve što je mogla da vlast izgubi, nitko toliko suicidalnih, politički kataklizmičnih poteza nije napravio kao HDZ, pogotovo za vrijeme Ive Sanadera, a ipak, narod se neda, svjestan da nam oni koji su jednom na biciklu stigli u Banske dvore, a otišli na Vrhovnikovoj jahti, ne nude ništa, osim prevare, prevarili su nas jednom, drugi puta neće...

Dvostruki kriteriji virtualnih " tupsona "

Hrvatska želi mir, želi se razvijati i želi postati punopravni subjekt na karti civiliziranoga svijeta, baš kako je to zacrtano u takozvanom " Božićnom Ustavu ", ali ne pod svaku cijenu i ne sa otkopčanim hlačama. Demagogija o " fašistoidnoj prijetnji " koja se nadvila nad Hrvatsku, kada se do kraja razgoliti ostaje samo demagogija. Nekoć davno, pokojni predsjednik, prvi predsjednik, hrvatski George Washington, takve ili slične " tupsone ", nazvao je " stokom sitnog zuba ", tek sada vidimo koliko je ta etiketa bila blizu istini.

Njima ne smeta Kumrovec, njima nije stalo da svaki ratni zločinac bude suđen i osuđen za svoja eventualna nedjela, bez obzira kada ih i u čije ime počinio, jer ratni zločin ne zastarijeva, ne gospodo, dragi drugovi, vama to nije u interesu, jer kada bi vam to bilo u interesu onda biste se mogli zvati istinskim demokratima, ovako se niste makli dalje od " tupsona ", kakve i sami sanjate svake noći oko sebe, sa ili bez pomoći opijata čiju dekriminalizaciju zdušno zagovarate, " nećete proći ", hajde da jednom i Mesić bude u pravu...

Ukoliko doista imate nakanu demokratizirati Hrvatsku, odnosno ukoliko želite pravu, institucionalnu, legitimnu, demokratsku borbu protiv svih totalitarizama koji se nužno javljaju u jednom tranzicijskom društvu, okomite se onda prema komunističkim marševima smrti, počnite od ljudi koji niti jednom gestom, niti najmanjim znakom kajanja nisu odgovarali za svoja nedjela, odredite se prema komunističkom režimu kao što je to učinila demokratska desnica, odbacivši ustaški režim, kao zlo i devijaciju, " sramotnu ljagu " u povijesti hrvatskoga naroda, sve dok to ne učinite savezništva među nama nema i neće ga biti.
Dok Manolić, kao potencijalni ratni zločinac ( HHO ) tetura po Hrvatskoj, nikome ne polažući račune, ne vidimo nikakvih problema u Thompsonu, koji uzgred u svom životu nikada nije počinio niti jedno kazneno djelo, ili to, ili ostanite " tupsoni ", kakve stalno oko sebe vidite, gledajući zatvorenih očiju.

Zločinci, kriminalci - DA, Thompson - NE

Najpopularnijem hrvatskom glazbeniku današnjice zabranom ulaska u jednu od najrazvijenijih europskih zemalja nanesena je teška nepravda.




''Dobar glas daleko se čuje'', stara je i mudra izreka naših predaka koji su itekako dobro znali o čemu govore, no isto tako, loš glas čuje se još dalje i ruši sve pred sobom.

" Iskreni krik domoljublja "

Kao što je poznato, jedna od gospodarski najrazvijenih europskih zemalja, Šivcarska, uvela je zabranu ulaska najpopularnijem hrvatskom glazbeniku današnjice, Marku Perkoviću-Thompsonu. Naime, razlog toj zabrani, vjerujemo, pogađate, Thompsona već godinama prati stigma fašizma, iako u njegovim pjesmama nema poziva na mržnju, netoleranciju, naprotiv, objektivni kritičari, kao i štovatelji popularnog glazbenika, bez sentimentalnih ili ideoloških strasti, konstatirati će kako Thompson doista nema nikakvih dodirnih točaka s fašizmom, barem ne ako je suditi prema riječima njegovih pjesama. Jedan od takvih kritičara, koji je nadasve objektivno, profesionalno valorizirao glazbu kršnog momka iz Dalmatinske Zagore je pokojni kritičar Darko Glavan, koji je u Thompsonovim pjesmama prepoznao iskreni " krik domoljublja " s " jakom religijskom notom ".

Zanimljivo koje je objašnjenje zabrane ulaska u svoju zemlju ponudila švicarska strana, naime njihova odluka utemeljena je na višegodišnjem " trudu misije OESS-a u Hrvatskoj ", odnosno sistematskom izvješću koje su godinama pripremali aktivisti ove međunarodne misije, svatko tko na bilo koji način poznaje kako funkcionira ta misija, zna tko su glavni informatori misije čije je vrijeme ionako davno prošlo u zemlji koju godinama ne ostavljaju na miru iako u susjedstvu ima razloga nijihovoj prisutnosti barem do 31. stoljeća.

Susjedstvo nam rehabilitira četništvo, dok nasljednik fašističke, velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini, te pajac koji izigrava predsjednika, prijeti odcjepljenjem genocidne tvorevine Republike Srpske ismijava tu istu misiju i sve relevantne institucije demokratskog svijeta, taj isti demokratski svijet u Hrvatskoj vidi opasnost od nadolazećeg fašizma. Kakvog li paradoksa, nema nikakve dvojbe, apsolutno se može prepoznati rukopis u ovom izvješću koji nije puno zabrinuo Thompsona, čija je publika ionako navikla na razna ideološka podmetanja, ali je ipak nanesena velika nepravda pjevaču koji se protiv tog istog fašizma, kao sudionik u obrambenom Domovinskom ratu, borio, više nego svi švicarski činovnici i bankari zajedno. Dok su desetljećima preko svojih institucija, elitnih banaka prali novac istinskim ratnim zločincima, mafijašima ( slučaj tzv. " Duhanske mafije " - Lugano ) i ubojicama iz čitavog svijeta, sve pod krinkom " nepovredivosti bankarske tajne ".

Drugim riječima, kada je profit u pitanju onda Švicarska doista nikada nije imala moralnih dvojbi, bila je Meka, obećana zemlja, za brojne bjegunce pred zakonom, raj za nacističke, fašističke zločince koji su nakon sloma Hitlerove te Musolinijeve strohovlade potražili utočište u zemlji koja se oduvijek " hvastala " svojom neutralnošću, raj za svrgnute komunističke diktatore, jednostavno, pogodno tlo za svekoliki svjetski ološ. Važnije od moralnih dvojbi, važnije od eventualnog krvavog traga koji su bjegunci pred pravdom ostavljali iza sebe, za švicarsku administraciju bila je činjenica što su takvi probisvjeti sa sobom dovlačili vagone opljačkanog novca, zlata i ostalih dragocijenosti otuđenih tijekom višegodišnje vladavine, odnosno terora, Švicarska tada nije postavljala pitanja, te nije ispred profita stavila prava žrtava, obespravljenih ljudi koji su na taj način silom i iz treće ruke sufinancirali razvoj švicarskog gospodarstva.


Zakašnjela reakcija MVPEI

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova " promptno " je reagiralo prosvjednom notom, što samo naizgled može zadovoljiti vojsku Thompsonovih fanova, reakcija koja stiže poprilično zakašnjelo nema nikakve svrhe niti bi mogla omekšati tvrdo švicarsko srce. Naime, hrvatska vlast, ali i dobar dio medija, snosi odgovornost za ovakvo stanje i za ovakvu situaciju u kojoj se našao čovjek, koji je prije svega branitelj, aktivni sudionik Domovinskog rata, pa tek onda glazbenik.

Tko je sastavljao izvješće? Tko su glavni informatori misije OESS-a, odnosno kako je moguće da paraziti koji žive na državnim jaslama, vodeći razne kvazi nevladine ( a u stvanosti ekstremističke ) udruge, imaju veći utjecaj na život hrvatskih građana od demokratski izabrane hrvatske vlasti, koja se, da stvar bude još poraznija, diči svojim demokršćanskim svjetonazorom, te konzervativnom baštinom?

Ovo što se Thompsonu dogodilo nije prvi puta, takve podvala i smicalice popularnog glazbenika prate čim prekorači granice Hrvatske, već kod Macelja " stižu ga sjećanja ". U nekoliko navrata dobronamjerna ekipa vrlih hrvatskih zagovaratelja mira i tolerancije, razne Documente, Gongovi, udbaškim metodama vode svoje privatne ratove, kako bi ovaj ionako napaćeni narod podsjetili na svoje postojanje, drugim riječima, kao i uvijek kada su ovakve stvari u pitanju, međunarodna zajednica imala je neiscrpan izvor informacija upravo od ljudi iz Hrvatske koji se hrane neiscrpnom mržnjom prema Thompsonu, ali i općenito prema svemu i svima koji ne vide Hrvatsku na isti način kao što je vide suvremeni konkvistadori, " anđeli garava lica ".

Dakle, reakcija hrvatske Vlade je pohvalna, ali sasvim zakašnjela, očito potrebna kako bi se uoči predsjedničkih izbora oprala nečista savjest pred narodom te pokušalo uvjeriti većinu hrvatskih građana da vlast ipak nešto radi, čak i kad ne radi ništa. Zašto se nije reagiralo u startu, odmah ? Zašto se dopustilo onima koji su u jeku velikosrpske agresije pisali pamflete protiv države, pa i protiv Marka Perkovćia kao aktivnog sudionika u borbi protiv te agresije, da vode glavnu riječ u zemlji koja još uvijek traga za tisuću stradalih i nestalih hrvatskih branitelja? Zar očekivati od nekoga, tko je tijekom rata bio blago rečeno neopredjeljen, da u mirnodopskim uvjetima stane na stranu, ili barem izrazi minimum razumijevanja prema čovjeku koji je u tom ratu aktivno sudjelovao? Ne budite naivni.