Marketing
FOTO TINO ( 96 ) - Boje jeseni
Jesen, inspiracija brojnim pjesnicima, putopiscima, književnicima, slikarima, fotografima, zaista jesen je za neke najromantičnije doba godine, vrijeme kada priroda polagano, ali neumitno umire, srećom samo kratkotrajno, kako bi se nakon hladnih mjeseci i bijelog, snježnog oklopa nanovo počela buditi već početkom jedinog ženskog mjeseca ( veljača, ženskog imena ) u godini. Zapravo jesen nam na najbolji mogući način svjedoči o sinkronizaciji prirode i čovjeka, radi se o iskonskoj, tisućljetnoj povezanosti koja se osjeća na svakom koraku, svakom ocvalom listu, sazrelom plodu ili u svakoj kapi kiše koje polako, ali sigurno uzimaju svoje mjesto sve hladnijim zrakama sunca, dok noći postaju duže i čovjek se sprema na zasluženi odmor, barem je tako od pamtivjeka bilo u težačkom, seoskom načinu života.
Prije svega " bablje ljeto " može produžiti iluziju ljeta sve do kraja rujna mjeseca, u nekim predjelima Hrvatske i duže, međutim radi se o iluziji, već sam završetak kolovoza da nam naslutiti kolika je razilka u dužini dana, ali i noćnim temperaturma čim zakoračimo u deveti, po mnogima najugodnij, mjesec u godini, iako osobno smatram kako: " godina ima četiri puta po mjeseca tri, ljepšeg od svibnja među njima ni ... ".
Berbom grožđa počinje svetkovina vina, čija će kulminacija biti za Martinje, međutim vratimo se onom dijelu jeseni koji je i najljepši, zbog iznimnog bogatstva boja, priroda je čarobna gotovo kao u proljeće, kada travanj zazeleni, a šumom, livadama odjekne pjesma, cvrkut ptica, igra leptira i žubor nabujale vode od brojnih proljetnih kiša. Jesen je vrijeme kada građani spremaju sve što je potrebno za zimu da bi preživjeli, to je u genima čovjeka, nagon za samodržanjem, opstankom, sve u prirodi funkcionira na istom principu, i za sve postoji vrijeme i mjesto.
Poljoprivredni strojevi užurbano krstare njivama gdje seljaci beru kukuruz, ili u šumama gdje se pak prikupljaju drva za ogrijev, makar je većina to uspjela napraviti još za vrućih ljetnih mjeseci. Uz grožđe, beru se i jabuke, kruške, ostalo voće koje je zahvaljujući izuzetno sunčanoj godini rodilo u velikim količinama na radost poljoprivrednika, barem nešto u sumornom trenutku kojim kroči lijepa naša Hrvatska. Posebni jesenski rituali vezani su uz kestenijade, obično se berba kestena odvija početkom listopada ali i nešto kasnije, međutim sve ovisi o vremenu, kao i toliko toga u seoskim domaćinstvima.
Kraj listopada, nagovještava dolazak jednog od većih blagdana, Svi Sveti ( Sisvete, Sesvete ), Dan mrtvih, vrijeme kada se zapravo i priroda posljednjim snagama otima zimskom zagrljaju, a lišća gotovo da više i nema na ogoljenim drvećima čija otužna slika u čovjeku stvara osjećaj tuge, ali i nade, nade u novi početak koji neumitno dolazi nakon svakog svršetka, život rađa život, život uvijek nađe načina da opstane, bez obzira na kataklizmu koja ga zna pogoditi, preživjelih uvijek ima. Nakon svakog sna, dolazi novo buđenje...
"...Šumi kiša, pere grad lišćem šušti listopad. Čas glasnija, a čas tiša kroz sve krošnje šumi kiša..."
FOTO ZAPIS:
Post je objavljen 18.10.2009. u 19:28 sati.