Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
subota, 03.10.2009.
Zločinci, kriminalci - DA, Thompson - NE
Najpopularnijem hrvatskom glazbeniku današnjice zabranom ulaska u jednu od najrazvijenijih europskih zemalja nanesena je teška nepravda.
''Dobar glas daleko se čuje'', stara je i mudra izreka naših predaka koji su itekako dobro znali o čemu govore, no isto tako, loš glas čuje se još dalje i ruši sve pred sobom.
" Iskreni krik domoljublja "
Kao što je poznato, jedna od gospodarski najrazvijenih europskih zemalja, Šivcarska, uvela je zabranu ulaska najpopularnijem hrvatskom glazbeniku današnjice, Marku Perkoviću-Thompsonu. Naime, razlog toj zabrani, vjerujemo, pogađate, Thompsona već godinama prati stigma fašizma, iako u njegovim pjesmama nema poziva na mržnju, netoleranciju, naprotiv, objektivni kritičari, kao i štovatelji popularnog glazbenika, bez sentimentalnih ili ideoloških strasti, konstatirati će kako Thompson doista nema nikakvih dodirnih točaka s fašizmom, barem ne ako je suditi prema riječima njegovih pjesama. Jedan od takvih kritičara, koji je nadasve objektivno, profesionalno valorizirao glazbu kršnog momka iz Dalmatinske Zagore je pokojni kritičar Darko Glavan, koji je u Thompsonovim pjesmama prepoznao iskreni " krik domoljublja " s " jakom religijskom notom ".
Zanimljivo koje je objašnjenje zabrane ulaska u svoju zemlju ponudila švicarska strana, naime njihova odluka utemeljena je na višegodišnjem " trudu misije OESS-a u Hrvatskoj ", odnosno sistematskom izvješću koje su godinama pripremali aktivisti ove međunarodne misije, svatko tko na bilo koji način poznaje kako funkcionira ta misija, zna tko su glavni informatori misije čije je vrijeme ionako davno prošlo u zemlji koju godinama ne ostavljaju na miru iako u susjedstvu ima razloga nijihovoj prisutnosti barem do 31. stoljeća.
Susjedstvo nam rehabilitira četništvo, dok nasljednik fašističke, velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini, te pajac koji izigrava predsjednika, prijeti odcjepljenjem genocidne tvorevine Republike Srpske ismijava tu istu misiju i sve relevantne institucije demokratskog svijeta, taj isti demokratski svijet u Hrvatskoj vidi opasnost od nadolazećeg fašizma. Kakvog li paradoksa, nema nikakve dvojbe, apsolutno se može prepoznati rukopis u ovom izvješću koji nije puno zabrinuo Thompsona, čija je publika ionako navikla na razna ideološka podmetanja, ali je ipak nanesena velika nepravda pjevaču koji se protiv tog istog fašizma, kao sudionik u obrambenom Domovinskom ratu, borio, više nego svi švicarski činovnici i bankari zajedno. Dok su desetljećima preko svojih institucija, elitnih banaka prali novac istinskim ratnim zločincima, mafijašima ( slučaj tzv. " Duhanske mafije " - Lugano ) i ubojicama iz čitavog svijeta, sve pod krinkom " nepovredivosti bankarske tajne ".
Drugim riječima, kada je profit u pitanju onda Švicarska doista nikada nije imala moralnih dvojbi, bila je Meka, obećana zemlja, za brojne bjegunce pred zakonom, raj za nacističke, fašističke zločince koji su nakon sloma Hitlerove te Musolinijeve strohovlade potražili utočište u zemlji koja se oduvijek " hvastala " svojom neutralnošću, raj za svrgnute komunističke diktatore, jednostavno, pogodno tlo za svekoliki svjetski ološ. Važnije od moralnih dvojbi, važnije od eventualnog krvavog traga koji su bjegunci pred pravdom ostavljali iza sebe, za švicarsku administraciju bila je činjenica što su takvi probisvjeti sa sobom dovlačili vagone opljačkanog novca, zlata i ostalih dragocijenosti otuđenih tijekom višegodišnje vladavine, odnosno terora, Švicarska tada nije postavljala pitanja, te nije ispred profita stavila prava žrtava, obespravljenih ljudi koji su na taj način silom i iz treće ruke sufinancirali razvoj švicarskog gospodarstva.
Zakašnjela reakcija MVPEI
Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova " promptno " je reagiralo prosvjednom notom, što samo naizgled može zadovoljiti vojsku Thompsonovih fanova, reakcija koja stiže poprilično zakašnjelo nema nikakve svrhe niti bi mogla omekšati tvrdo švicarsko srce. Naime, hrvatska vlast, ali i dobar dio medija, snosi odgovornost za ovakvo stanje i za ovakvu situaciju u kojoj se našao čovjek, koji je prije svega branitelj, aktivni sudionik Domovinskog rata, pa tek onda glazbenik.
Tko je sastavljao izvješće? Tko su glavni informatori misije OESS-a, odnosno kako je moguće da paraziti koji žive na državnim jaslama, vodeći razne kvazi nevladine ( a u stvanosti ekstremističke ) udruge, imaju veći utjecaj na život hrvatskih građana od demokratski izabrane hrvatske vlasti, koja se, da stvar bude još poraznija, diči svojim demokršćanskim svjetonazorom, te konzervativnom baštinom?
Ovo što se Thompsonu dogodilo nije prvi puta, takve podvala i smicalice popularnog glazbenika prate čim prekorači granice Hrvatske, već kod Macelja " stižu ga sjećanja ". U nekoliko navrata dobronamjerna ekipa vrlih hrvatskih zagovaratelja mira i tolerancije, razne Documente, Gongovi, udbaškim metodama vode svoje privatne ratove, kako bi ovaj ionako napaćeni narod podsjetili na svoje postojanje, drugim riječima, kao i uvijek kada su ovakve stvari u pitanju, međunarodna zajednica imala je neiscrpan izvor informacija upravo od ljudi iz Hrvatske koji se hrane neiscrpnom mržnjom prema Thompsonu, ali i općenito prema svemu i svima koji ne vide Hrvatsku na isti način kao što je vide suvremeni konkvistadori, " anđeli garava lica ".
Dakle, reakcija hrvatske Vlade je pohvalna, ali sasvim zakašnjela, očito potrebna kako bi se uoči predsjedničkih izbora oprala nečista savjest pred narodom te pokušalo uvjeriti većinu hrvatskih građana da vlast ipak nešto radi, čak i kad ne radi ništa. Zašto se nije reagiralo u startu, odmah ? Zašto se dopustilo onima koji su u jeku velikosrpske agresije pisali pamflete protiv države, pa i protiv Marka Perkovćia kao aktivnog sudionika u borbi protiv te agresije, da vode glavnu riječ u zemlji koja još uvijek traga za tisuću stradalih i nestalih hrvatskih branitelja? Zar očekivati od nekoga, tko je tijekom rata bio blago rečeno neopredjeljen, da u mirnodopskim uvjetima stane na stranu, ili barem izrazi minimum razumijevanja prema čovjeku koji je u tom ratu aktivno sudjelovao? Ne budite naivni.