utorak, 13.10.2009.

Nećemo takve medije! ( Mediji kao "tegleća marva")

Vrlo simptomatičnu akciju pokrenuo je Jutarnji list, Ninoslava Pavića, koja ima za cilj promijeniti svijest građana o sveukupnom stanju u hrvatskom društvu, te pretenciozno utjecati na građane da bi se smanjila korupcija i ostale nasljeđene " tekovine " iz komunističkih vremena.



Kao što se i očekivalo, pomalo naivno vodstvo Hrvatske demokratske zajednice, s Jadrankom Kosor na čelu, odlučilo se podržati akciju, koja bi prije svega trebala imati za cilj obračunati se sa " novinarima iskrivljene stvarnosti " ( a nažalost nema ), kakvih je Jutarnji list prepun .


Anomalije bez sankcije


Naime, pretenciozna akcija, koja ne donosi ništa novoga osim podzemne promidžbe SDP-ovog kandidata Ive Josipovića, trebala bi ponajprije se okrenuti prema antidemokratskim medijima. Hrvatska doista nema, ili ih ima malo, medija koji su u pravom smislu dorasli jednom istinskom demokratskom društvu. Uzmimo nekokliko primjera iz nedavne prošlosti, spomenuti Jutarnji list " leglo " dva " relevantna hrvatska komentatora ", jednog vinara i jednog pseudointelektualca, odnosno ratnog dezertera. Dinamični dvojac gotovo svakodnevno vrišti sa stranica Pavićeve tiskovine, jedan zagovara " Kukuriku koaliciju " , dok drugi grčevito brani demokratske standarde Bosne i Hercegovine, iako sa petnaestogodišnjim zakašnjenjem, naime kada se BiH doista branila, pseudointelektualac, zvani " Brada ", gradio je " Dvore od oraha " i tamanio " Sarajevski Marlboro ".


Ne želimo takve novinare, ne želimo da našu javnost i demokratsku Hrvatsku truje notorni dvojac, tim prije što je jedan iz udarnog tandema Jutarnjeg lista, ne tako davno doslovno izmislio intervju sa " dragim Ivom " , a bez ikakvih sankcija ?


Zapitajmo se, kakva je poruka hrvatskoj mladeži ako " eminentni kolumnista " obmani javnost i pogazi sve kriterije koji su jednom novinaru dopušteni, a sve to naravno bez kajanja i isprike ? No to još uvijek nije glavno pitanje koje spomenutom komentatoru treba postaviti, naime, Butković mora obrazložiti eklatantnu činjenicu, od kuda " Dvori Matanovi " u podsljemenskoj zoni Zagreba čovjeku koji je navodno sve donedavno imao tek 6000 kuna plaće ? Prosječan Hrvat ni za tristo godina ne bi stekao ono što trenutno posjeduje Butković, ma koliko dobar kuhar bio, te koliko god imao iskustva sa vrhunskim vinima.


Batina ima dva kraja, Aco nije " četnik "


Kada smo već kod " Pavićevog glasila ", ne tako davno jedna urednica, sasvim slučajno zalutala u ovaj posao, mi je rekla, " najbolje se ovom poslu može naučiti ako čitate uratke novinara Jutarnjeg lista " , nisam tada ulazio u rasprave iako sam u startu znao odgovor te sam samo nemušto, rezignirano slegnuo ramenima, zapitavši samog sebe: " zaista bi mogao puno naučito o izmišljenim intervjuima ili izmišljenim aferama, napr. Zagorec-Ivana Hodak ". No to vam tako bude, u određenom trenutku treba znati prešutjeti neke stvari, s obzirom tko trenutačno batinu za dršku drži, međutim nikada ni u primisli ne zaboraviti kako batina ima dva kraja.


I Hrvatska televizija svog konja(e) za utrku ima, Aca Stanković startao je u novu sezonu poprilično agresivno, što bi se reklo na prvu loptu, redom ugostivši intelektualnu kremu ovih prostora, " neobrazovanog Vlaja ", " pijanog filozofa " i " antifašističkog rokera " , u lepezi primitivnih kandidata teško je izabrati odličnika, među odličnicima, gotovo je nemoguće izdvojiti bisere koji su se nizali tijekom 180 minuta pod ravnanjem samoljubivog Aleksandra.


Je li to možda bio poučak kojim je gradonačelnik Splita nastojao izmjeriti krvnu sliku dobrom dijelu stanovnika Hrvatske, ili je to teatralni, ali opasni nastup ostarijelog Titovog piskarala, Igora Mandića, čovjeka koji " nikad nije trijezan ", ili pak eksplicitni govor mržnje " mladog novinara " takozvane Federalne televizije i urednika " popularne " TV emisije " 60 minuta " , čovjek je zakleti antifašista i deklarirani roker, ili pak obrnuto, sasvim svejedno, da bi što više uvjerio javnost u svoj antifašizam, kako je to danas popularno, morao se osvrnuti malo na Crkvu, komunisti su oduvijek bili teološki sjajno obrazovani, nepogrešivo su znali prepoznati što Svevišnji traži od svog naroda.


Međutim, kako god bilo, kada dođe zima, a time i veće potrebe osiromašenog sloja građana, stvaraju se redovi ispred Karitasa, narod traži pomoć i dobije je, no ispred luksuznih vila i stanova, prelijepog, ali ostarijelog Ace, ili "antifašističkog rokera ", vrata ostanu zatvorena, dok čudnovati dvojac svoju demagogiju nadapunjuje praznujući u društvu raznih starleta, sponzoruša, te ostalih " celebova " iz svijeta " bogatih i slavnih ". Prije će našem Aci kosa nanovo izrasti nego će ljudi takvog soja nekome pomoći.


No nećemo takve medije. A zašto nećemo? Nećemo medije i novinare na državnoj, takozvanoj javnoj televiziji koji imaju tajne ugovore, dok ih narod plaća, koji " ortače " diljem bivše Jugoslvije, dok narod to financira, nećemo demagoge kojima su puna usta zabrinutosti za sudbinu " opljačkanog naroda " dok istovremeno grabe preko 20.000 kuna mjesečnog " harača ", dijelom pljačkajući i taj narod, koga zdušno, patetično brane. Koristeći jefitinu i prozirnu demagoiju, koju određeni dio građana ne shvaća, s obzirom kako se radi o vještoj dimnoj zavjesi, naime nije " Aca " četnik, nije nacionalista, a ni od antifašizma se ne živi baš previše dobro, osim što vam to donese mirnu savjest, ako ništa drugo, Aca je sve to, i mnogo više, on koristi najniže strasti koje kao pijavica crpi iz naroda, kako bi se domogao svog zasluženog mjesečnog " harača ", nema tu idelogije, ekonomija prije svega, čisto profiterstvo.


Ako se netko u Hrvatskoj besramno obogatio tijekom ratnih i poslijeratnih godina, onda su to dijelovi hrvatske novinarske nomenklature, " elita " koja i danas grčevito traži lopova ne željevši se pritom pogledati u zrcalo.


Ivo Josipović kao Simona Gotovac


Kakvi su nam mediji možemo vidjeti uoči predsjedničkih izbora, iako kampanja ni izbliza nije startala, analitičari, medijske zvijezde te novinari upregnuli su svoja pleća u kola samo jednog predsjedničkog kandidata. " Tegleća marva " redovito građane bombardira putovanjima na koja hodočasti" mirni i obrazovani " kandidat SDP-a.


Split, Varaždin, Petrinja, najnoviji slučaj dogodio se prilikom polaganja vijenaca hrvatskim braniteljima, pisani su apologetski romani u nastavcima, sve naravno popraćeno brojnim fotkama " profesionalnih fotografa ".


Treba podsjetiti kako su svijeće braniteljima zapalili gotovo svi predsjednički kandidati, od Tuđmana do Hebranga, no očito kobnu privlačnost jednog Josipovića nitko ne može doseći, drugim riječima, nema tu objektivnosti ( što se itekako vidi po anketama, ako vas nema u medijima, vi kao da ne postojite, bez obzira koliko ste zaslužniji za stvaranje Hrvatske od trenutnog " liblinga " eminentnih hrvatskih novinarskih (vuci)batina. ), još manje profesionalnog novinarstva.


Ono što bi se moglo okarakterizirati posebnom sramotom jeste ponašanje naših medija tijekom proslave koju je čitav demokratski svijet dostojno obilježio, naravno radi se o podsjećanju na dan kada je pao komunizam u Europi. Naime, hrvatski mediji ( a zapravo internacionalni, anacionalni) marginalizirali su taj događaj, te potpuno blagonaklono gledali na Mesićeva odlikovanja notornim prvacima komunističkog režima koji su prihvatili Hrvatsku neovisnost samo zato što drugog izbora nisu imali (Milošević bi ih progutao ). Hrvatska televizija, koja jedina u ovoj državi ubire istinski " harač " po uzoru na Smail-Agu Čengića, aklamacijom je pozdravila ovaj Mesićev " veliki obrat ", kako je tu " stupidariju " nazvao okorijeli Titov pionir, Dušan Bilandžić.


Doista, ne želimo takve medije, ne želimo novinare plačenike, tekliče interesnih i političkih lobija, Hrvatska može bolje, Hrvatska mora bolje, Hrvatska, što je najvažnije, zaslužuje bolje.


Svatko je " slizan " sa svakim, nekome pomogne " Holding " , drugi vole moderne kuhinje na raskošnim jahtama naših tajkuna, a treći? Oni zbog njih ne mogu doći do izražaja. Takve medije, takve " novinare ", ne želimo, oni ne trebaju Hrvatskoj, ali je nikako ne puštaju iz svojih pandži. Dok su jedni ratovali, drugi su se bogatili, to je djelomično točno, no, prije svega, treba propitati one koji stalno prozivaju lopove, treba provjeriti " Dvore Matanove ", treba istražiti tko je ubio Pukanića, " klijenti " ili " pacijenti ", ne kaže se badava, " tko o čemu, kurva o poštenju "!