Marketing
Virtualni šovinisti, " tupsoni " i " stoka sitnog zuba "
Kako jedna tema, naizgled bezazlena, može podijeliti hrvatsku javnost, opčenito, pa tako i virtualnu.
Jeftini trikovi ekstremne, terorističke ljevice
Na manju skupinu ekstremnih šovinsita, kvazi povjesničara, te ratnih dezertera koji su svoje karijere izgradili na takozvanoj disidentskoj muci prve polovice devedesetih godina, prošlog stoljeća, te ogromnu većinu hrvatskoga naroda, normalnih hrvatskih građana koji nikada nisu nasjeli na jeftine trikove provokatora bez domovine, ali sa pozamašnom imovinom. Otužni likovi likovi hrvatske javne scene dobili su status medijskih gurua, doduše totalno nepismenih, kulturno i informatički neobrazovanih, zatucanih balkanoida, međutim, cilj opravdava sredstvo.
Tko noramaln može pomisliti, makar krajičkom svoje svijesti, da razni dušebrižnici, moralne vucibatine, " tupsoni " , pojednostavljeno, " stoka sitnog zuba ", svojim napadima na Thompsona žele bolju, demokratsku, normalnu Hrvatsku, što god po njihovim kriterijima, ravnogorskog mentaliteta to značilo, ne budite naivni. Ekstremnim šovinistima nije ni kraj pameti dobrobit Hrvatske, čak su zbog jednog glazbenika zanemarili interes vlastitoga džepa, što im je inače bio glavni prioritet, dok su jezdili na jahtama Vrhovnika, hodočastili u Kumrovec ili Kuću cvijeća gdje leže kosti masovnog ubojice, ratnog zločinca koji je jedini zaštitnik, ideološki obrazac, moralnih patuljaka, nešto slično kao Martin Luther King u protestantskom pokretu, s jednom ogradom, Martin Luther ( svaka čast, Francuzi bi rekli " Chapo " ) je uspio, uveo je određene reforme, Tito usprkos brojnim zločnima, krvavom tragu koji je ostavio iza sebe, nije uspio, iako se svojski trudio, na njihovu žalost, na nesreću okorijele šovinističke bratije, Hrvatske je ipak postala suverena država, sa svim svojim institucijama, a da " Sava nije potekla uzvodno."
Švicarska ura
Thompson je danas problem, mada sutra više neće biti. Nakon Thompsona na redu su branitelji, to je sustav koji se ciklički ponavlja od izbora do izbora, ovog puta, rekli bi na sreću, možda im Bandić pomrsi barem malo račune, a " predsjednika građanina " neće više biti, naime zov mirovine je ipak jači, biološki sat najjači, nezaustavljiv i točan baš kao švicarska ura.
Iako se odavno pokazalo kako Thompson nije pjevao pjesmu u kojoj se na najgori način slavi i veliča smrt, zločin i ubojstvo, naravno govorimo o koljačkoj, stupidnoj pjesmi, " Jasenovac i Gradiška Stara ", " tupsoni " i dalje ostaju na svom puti, tražeći crvenu nit makar ona odavno ne postoji, baš kao što se desetljećima nitko normalan ne smatra potrebnim osvrtati na komunističke bljezgarije, te pobjede " drumskih razbojnika ", koji ni dan danas nebi izašli iz šume da nije bilo Crvene armije, odnosno jedinih istinskih antifašista, zapadnih saveznika. Heroji Bleiburga, svojim potomcima ostavili su u nasljeđe mržnju, nesnošljivost, ntrpeljivost, prema drugome, prema drugačijem, prema svakome tko se ne uklapa u ideološki obrazac zacrtan na brojnim sjednicama Titovog Centralnog komiteta.
Thompson kao paradigma, Thompson kao simbol otpora jednom zlu, sa kojim se nismo stigli suočiti licem u lice, nametnuti rat, uz ljudske žrtve, ostavio nam je i komunističku bandu u nasljeđe, totalitarizam caruje ovdje, sakrivajući se iza pravne države, slobode govora, ali one slobode govora u kojoj bi oni bili cenzori, moralni suci, baš kao njihovi očevi, djedovi, decenijama ranije, neće moći, ove noći...
Da je tome tako pokazuje nam i dugotrajna vladavina HDZ-a, bivša Tuđmanova stranka učinila je sve što je mogla da vlast izgubi, nitko toliko suicidalnih, politički kataklizmičnih poteza nije napravio kao HDZ, pogotovo za vrijeme Ive Sanadera, a ipak, narod se neda, svjestan da nam oni koji su jednom na biciklu stigli u Banske dvore, a otišli na Vrhovnikovoj jahti, ne nude ništa, osim prevare, prevarili su nas jednom, drugi puta neće...
Dvostruki kriteriji virtualnih " tupsona "
Hrvatska želi mir, želi se razvijati i želi postati punopravni subjekt na karti civiliziranoga svijeta, baš kako je to zacrtano u takozvanom " Božićnom Ustavu ", ali ne pod svaku cijenu i ne sa otkopčanim hlačama. Demagogija o " fašistoidnoj prijetnji " koja se nadvila nad Hrvatsku, kada se do kraja razgoliti ostaje samo demagogija. Nekoć davno, pokojni predsjednik, prvi predsjednik, hrvatski George Washington, takve ili slične " tupsone ", nazvao je " stokom sitnog zuba ", tek sada vidimo koliko je ta etiketa bila blizu istini.
Njima ne smeta Kumrovec, njima nije stalo da svaki ratni zločinac bude suđen i osuđen za svoja eventualna nedjela, bez obzira kada ih i u čije ime počinio, jer ratni zločin ne zastarijeva, ne gospodo, dragi drugovi, vama to nije u interesu, jer kada bi vam to bilo u interesu onda biste se mogli zvati istinskim demokratima, ovako se niste makli dalje od " tupsona ", kakve i sami sanjate svake noći oko sebe, sa ili bez pomoći opijata čiju dekriminalizaciju zdušno zagovarate, " nećete proći ", hajde da jednom i Mesić bude u pravu...
Ukoliko doista imate nakanu demokratizirati Hrvatsku, odnosno ukoliko želite pravu, institucionalnu, legitimnu, demokratsku borbu protiv svih totalitarizama koji se nužno javljaju u jednom tranzicijskom društvu, okomite se onda prema komunističkim marševima smrti, počnite od ljudi koji niti jednom gestom, niti najmanjim znakom kajanja nisu odgovarali za svoja nedjela, odredite se prema komunističkom režimu kao što je to učinila demokratska desnica, odbacivši ustaški režim, kao zlo i devijaciju, " sramotnu ljagu " u povijesti hrvatskoga naroda, sve dok to ne učinite savezništva među nama nema i neće ga biti.
Dok Manolić, kao potencijalni ratni zločinac ( HHO ) tetura po Hrvatskoj, nikome ne polažući račune, ne vidimo nikakvih problema u Thompsonu, koji uzgred u svom životu nikada nije počinio niti jedno kazneno djelo, ili to, ili ostanite " tupsoni ", kakve stalno oko sebe vidite, gledajući zatvorenih očiju.
Post je objavljen 03.10.2009. u 18:40 sati.