Marketing
Tko to maše ustaškim barjakom ?
Na početku treba jasno poručiti, HTV ne smije biti bastion totalitarnih ideologija, kako fašizma ( !? ), tako jednako ni komunizma.
Ovih dana Hrvatska se " zabavlja " aferom " Ustaške zastave " ( naravno da se ne radi o originalnoj ustaškoj zastavi već o improviziranom triku, koji ima za cilj pomesti i ono malo državotvornog novinarstva koje je preživjelo galop rastućeg ljevičarskog terorizma ), osvanule zastave na stanu glavne urednice informativnog programa HTV-a, Hloverke Novak Srzić, da stvar bude zanimljivija, zastava se zavijorila dok spomenute urednice nije niti bilo u zemlji.
Čiji se to barjak vije?
Barjak na Hloverkinom stanu užasnuo je, inače dvolične, hrvatske političare, od kojih mnogi koketiraju ili su svojevremeno koketirali s ustaškim režimom, kada je ta politika donosila određene političke bodove i posve jasnu, nedvosmislenu financijsku korist ( Slučaj aktualnog predsjednika Mesića, jednog od posljednjih preživjelih " ustaša " u Republici Hrvatskoj, naime, prije petnaestak godina, u to vrijeme drugi čovjek države vehementno se razbacivao izjavama o slavodobitnoj pobjedi desetoga travnja, u svom ustaškom zanosu, Stjepan Mesić je poručivao građanima srpske nacionalnosti, kako iz Hrvatske " neće ponijeti sa sobom ništa osim blata na svojim opancima ". )
Tim svojim koketiranjem danas reformirani vlastodršci izvukli su iz dijaspore nemjerljive sume novca, dijaspore koja je u vagonima slala ogromna sredstva za obranu domovine od velikosrpskog imperijalizma , drugim riječima, u Hrvatskoj se dogodio obrnuti proces, posve preslikan iz Drugog svjetskog rata, naime, tada su brojne četničke horde, vidjevši da njihov kralj gubi rat, preobukle odore i krenule u partizane. Hrvatska je doživjela nešto slično, samo što se ideologija izmijenila, nekoć " velike ustaše ", postadoše najveći partizani i " antifašisti " koji su kročili ovom zemljom apsurda. Najveći demokrati su upravo šovinističke protuhe, koje nečiju krivicu, ili nečije sposobnosti povezuju sa teritorijalnom pripadnošću, drugim riječima, suočeni smo sa najgorim oblikom Titove ideologije, pomiješane sa Hitlerovom doktirnom. Kada se ta dva zla ujedine u zajedničkom interesu normalno da dobijemo zemlju na rubu kaosa, jedina brana takvoj vrsti zla upravo su hrvatski branitelji, te naravno " Crkva u Hrvata ", s obzirom kako su oni davno prepoznali sa kakvim " krasnim ljudima " Hrvatska ima posla.
Nije uopće upitno, što barjak na Hloverkinom prebivalištu u ovom trenutku predstavlja za normalan razvoj, ionako demokratski kastriranog hrvatskog društva, no itekako je upitno tko je tu kastraciju izvršio i zašto se zastava pojavila na terasi osobe koja je trn u oku mnogim zagovornicima beuvjetne " saradnje u regionu ", odnosno dojučerašnjim agresorima.
Naime, ukoliko netko od vas bude odsutan nekoliko dana i bandit vam opljačka stan, počisti sve što ste mukotrpno gradili, normalan čovjek neće optužiti žrtvu da je opljačkala samu sebe, ipak, postavlja se pitanje, tko je " bandit " u ovom slučaju?
Kada se dogode neželjeni incidenti, naizgled neorganizirani, spontani, uvijek se valja zapitati, tko u tom slučaju ima najviše koristi? Ima li kontrovezna " Hlo " koristi od " ustaškog barjaka "? Naravno da nema, " crna zastava " na balkonu njenog stana idealna je prilka za obračun sa osobom koja itekako ima putra na glavi, ali osobom koja je jedina uspjela koliko toliko obuzdati raskalašenost jednog Denisa Latina, " novinara " sa plaćom ministra na dvoru Kralja Artura.
Novopečeni demokrata, čija licenca istječe za nekoliko mjeseci ( Mediji svom silom nastoje nakon Mesića, na Pantovčak postaviti novog Mesića. ), već je najavio bespoštedni rat sa nepodobnom vrhuškom HTV-a, iako je ta vrhuška smjerno odrađivala njegove zamisli, ugostivši u svojim informativnim emisijama kandidata vječito oporbenog SDP-a više puta nego Vrhovnik Račana na svojoj luksuznoj jahti.
HND ostao dosljedan sam sebi
Već poslovično objektivno Hrvatsko novinarsko društvo zatražilo je, doduše uvijeno, ostavku glavne urednice HTV-a, znakovito je ( samo za one neupućene u " Dukin rad " i čitavu kastu oko njega ) kako ti isti nisu pokazali više od minimum kolegijalnosti kada se progonilo jednog Josipa Jovića ili Domagoja Margetića. Ne treba biti " genetički predodređen " intelektualac da bi se shvatilo tko bi preuzeo " štafetnu palicu " nakon što svoje kofere pokupe Vanja Sutlić, odnosno Hloverka Novak-Srzić, na red bi došli, vrlo brzo, Branimir Farkaš, Jozo Barišić, a demokratska metla ne bi zaobišla ni sportsku redakciju naše javne i nadasve objektivne dalekovidnice.
Što se zapravo događa u državi u kojoj pojedinci za neuspjeh na studentskim ispitima i vlastito neznanje te kupovinu ispita pravdaju " hrvatskim rasizmom ", a neprofesionalni novinari, koji sa novinarskom etikom imaju veze kao hrvatska ekstremna ljevica sa demokracijom, svog vlastitog šefa optužuju za šovinističke uvrede navodeći kao glavne ( i jedine ) svjedoke, priljepke Denisa Latina?
Teško bi bilo pronači odgovor na ovo pitanje koristeći se jednostavnom novinarskom analizom, no zato vrlo vjerojatno će nam u tome pomoći neki novi Željko Kerum ili njegov pandan, Igor Mandić, " neobrazovani Vlaj ", te " pijani filozof ", stvarna su slika hrvatskoga društva, koju nam je u eter lansirao putem navodno javne televizije, po svemu sličan svojim proslavljenim gostima, još jedan osvješteni demokrata Aleksandar Aco Stanković. Vrijeme je da napokon u Hrvatskoj neke stvari " nazovemo pravim imenom ", Hrvatska je u ovom trenutku stvarni talac nekolicine sveprisutnih ekstremista, bilo da govorimo o analitičarima, politolozima, političarima ili novinarima, sasvim svejedno. Zato bi trebalo temeljito razmisliti čiji se ono barajk na Hloverkinoj zgradi vije?
Post je objavljen 21.10.2009. u 14:49 sati.