Marketing
" Hrvatska bi živjela i bez mene "
Prije osamnaest godina, dan uoči konačnog razdruživanja od bivše Jugoslavije, dogodio se nesvakidašnji teroristički čin, atentat na Tuđmana.
Bila je rana jesen, sada već daleke 1991. godine, početak listopada, u mjesecu kada priroda umire, Hrvatska je krvarila diljem svojih granica. Branitelji su nadljudskim naporima odbijali nadiranja daleko nadmoćnijeg neprijatelja, vidjevši da velikosrpska agresija ne ide prema zamišljenom planu, a granica Karlovac-Karlobag-Virovitica tek su imaginarne maštarije zadrtih velikosrpskih ideologa, komunističko čelništvo Srbije odlučilo se na očajnički, do tada nezabilježen čin u povijesti ratovanja, izvršen je neuspješni atentat na prvog hrvatskog predsjednika, doktora Franju Tuđmana.
Atentat na predsjednika
Teroristička akcija bez presedana samo je pokazala koliko je Hrvatska na ispravnom putu i do kraja razgolitila namjere Slobodana Miloševića i ratnohuškačke klike koja se poput hobotnice nadvila nad ostatak bivše zajedničke države, svijet je iz prve ruke mogao sagledati istinu, samo da je to htio. Raketirani su Banski dvori, samo pukom srećom, igrom slučaja, cjelokupni državni vrh uspio je preživjeti ( takve sreće nisu bili građani grada Zagreba, u napadu koji je započeo u 15. 03, poginuo je jedan civil, dok je četvero ljudi ranjeno, detonacije su potresle središte Zagreba ) precizne udare ( suviše precizne, dan danas traju spekulacije oko tih događanja, odnosno dio hrvatskih analitičara nagađa, je li Srbija imala agenta, odnosno špijuna u hrvatskim redovima ) iz jugoslavenskog zrakoplova, predsjednik Tuđman, predsjednik SIV-a ( Savezno izvršno vijeće ), Ante Marković, predsjednik predsjedništva Jugoslavije, Stjepan Mesić za dijelić sekunde izbjegli su pogibelj, dok su se drevni Banski dvori našli u plamenu.
Tom prilikom, prvi hrvatski predsjednik, u svom emotivnom, kratkom obraćanju narodu, izrekao je rečenicu koja je mobilizirala Hrvatsku, rečenicu kakvu samo velikani mogu izreći u isto takva, velika vremena:
" Barbari su me se htjeli riješiti , očito su imali razloga, napadom na Banske dvore počinili su kulturni zločin, napadom na predsjednika države učinili su i politički zločin, koji će pamtiti javnost, ali i pokoljenja. Htjeli su obezglaviti Hrvatsku, ali nisu uspjeli, sve da su barbari i uspjeli Hrvatska bi živjela i bez mene, kao što će živjeti sa mnom, obranit ćemo i obnoviti Hrvatsku. "
Bio je to dan koji je samo ubrzao neminovnost i trenutak kada je Hrvatska konačno i definitivno razdružila sve poveznice sa nakaradnom tvorevinom s kojom je bila vezana preko sedam desetljeća, u dva režima, koji sa istinskom demokracijom veze nisu imali, dan kasnije, Hrvatski državni sabor donio je jednoglasnu odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom SFRJ, ta je značajna odluka Sabora donesena nakon što je prethodnoga dana istekao tromjesečni moratorij na hrvatsku Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. godine ( sjetimo se, u to vrijeme Račanov SKH-SDP mahnito je napustio sabornicu i tako pokušao opstruirati povijesne odluke Hrvatskog državnog sabora, međutim, nisu uspjeli ).
" Rođena je Republika Hrvatska..."
Naime, stupanje na snagu ove Odluke odgođeno je tada za tri mjeseca na osnovi Brijunske deklaracije od 7. srpnja, odnosno na zahtjev Europske zajednice kako bi se jugoslavenska kriza pokušala riješiti mirnim putem. Povijesna je sjednica svih triju saborskih vijeća održana 8. listopada 1991. godine u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu, nakon ove odluke, tadašnji predsjednik Sabora, Žarko Domljan izrekao je riječi, kojima nije potreban dodatak:
" rođena je Republika Hrvatska, neka joj je dug i sretan život "...
Usljedila je žestoka borba za opstanak, Hrvatska vojska s vremenom je jačala i redom oslobađala svaki pedalj hrvatskoga teritorija, pod vodstvom predsjednika Tuđmana, 15. siječnja 1998. godine(završena mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja), Hrvatska je definitivno zaokružila svoje granice i uz manje iznimke, hrvatska policija stoji na granicama lijepe naše, od istoka sunčeva do zapada, " naš se barjak vije ".
Osamnaest godina kasnije, od hrvatskih medija nismo čuli previše o danima kada se stvarala Hrvatska, kada se živjela povijest, atentat na predsjednika jedva da je spomenut, no zato je aktualni šef države odlikovao čitav " drvored " komunističke elite, nekoliko preživjelih staraca koji su bili sve, samo ne istinski borci za nezavisnu hrvatsku državu, dapače, mnogi od njih tijekom povijesti ( sedamdesetih godina prošlog vijeka ) bili su na suprotnim stranama, dok su " proljećari " postali građani drugog reda u vlastitoj domovini, njihove karijere dobile su na svjetlosnom ubrzanju.
Hrvatska se nažalost još uvijek nalazi u paralelnoj dimenziji, gdje nemoguće postaje moguće, Lewis Carroll kada je pisao svoje proslavljeno remek-djelo, Alisa u zemlji čudesa, nedvojbeno je inspiraciju pronašao u Hrvatskoj, s time da mi još uvijek tražimo svoga bijelog zeca.
Post je objavljen 08.10.2009. u 20:35 sati.