_m
30.04.2023., nedjelja
imperativ III.
.
. odstrani zemljani okvir Suncu što ga uramljuje pročelje misli nije svaki čin propadanje prije njega sjaj mu se ponudi nasuprot Armagedonu gdje (tako kažu) stratište je svemu odbaci tu kletvu i prvi grijeh koji zalijepiše ti imenu te okove raskini nisi sužanj ne pretisak nečijem očaju samo budi sebi kako svjetlo lomi se u oku kako krv lipti i vri jarosnome nervu provuci se kroz rešetke svom praskozorju tamo te očekuje ne otkupljenje ne spas tamo si rođen krenuo do cijelog sebe za borbu . . |
29.04.2023., subota
imperativ II.
.
. travanjske pjene izlit će se Zemlji već sad zatišje Cipranka nudi svakoj mladici kad Kora se iz tame budi ne mogu zaustaviti se krugovi! modrozeleno od srebra zlato i jarost crvene odnijet će sve staro izbrisati jalove ponovo golemo tražit će svoje izboje ne opiri se slijedu ne pokloni misao uzaludnom pijesku tamo kamo si pošao izaberi plodnu Zemlju iz koje bi niknuo! . . |
28.04.2023., petak
imperativ I.
.
. ona priča o orlovima Veneciji i Parizu ja vidim Apokalipsu Krilatog lava i Fleur-de-lis iznad razapetog jedra ništa se ne zna bez svjesnosti smisla u zakutku rebara koja jedina mogla bi sjajem svoje namjere predati se glazbi i s notom do note osluškivati se u pjevu kitova naslućivati se vučjim zavijanjima možda sve je na drugoj strani kamo svijet bit će nemjerljivo mjesto za one koji pomazani bez novčića u gubici uputit će se goli i čisti snu o životu kakav mogao bi biti hoćeš li ostati samo riječ u krilima koje htio bi imati ili ćeš svakim perom pružiti se do zamaha s kojim počeo bi let? želiš li znati prikovan tlu među svima moraš svoju liticu pronaći uzeti ponor ispod sebe i s njim poletjeti . . |
27.04.2023., četvrtak
igra
.
. topla kao spavačica u svili nakon buđenja i ranjena lavica stjerana u stupicu koja rastrgat će u trenu svaku moguću blizinu tako počeo bi dan s mišlju ne opredjeljujući se opčinjen jarošću kad iz sebe isprazni potrebu već znaš u pogledu miris je krvi i instinkt očnjaka tu slanoću hoće do sebe ciljajući grlenu arteriju u kojoj eho rane poziva slabošću ozdravi! iscijeli bol! užitak slabosti nema svrhu niti na jednoj strani sve dok se snage ne izravnaju tada vrijeme bit će sudac namjere dostojne sudjelovanju smrtnoj igri i nepogrješivo donijet će pravorijek . . |
26.04.2023., srijeda
tamna strana
.
. tamnoj strani Mjesečine želiš li dospjeti moraš tamo biti prožet s njom drugačije nije izvodljivo odbaciti kožu odreći se vida i bespomoćan u posteljici ispijati mekoću tame do dodira samo to ali ne zanemariti si misao ne posustajati naporom dostizati si suštinu sna u kojem sve počinje a koji neizbrisivim zapisom neprestano se obnavlja pitati? što početak nudi okončanju ako nema smjera i ako već unaprijed saznanje prestanka nagrđuje sjaj u očima? što propadanje nudilo bi drugo ako u njemu sadržina je ljepota koja poput cvijeta tek pokazuje čistoćom svrhe da se prosto samo postoji i ima? ne trebaju odgovori trebaju nam prava pitanja i nikada ne će nestajati sjaja putu kamo vodi Mjesečine tamna strana . . |
25.04.2023., utorak
kovčeg
.
. uletjeo sam u spiralu razmišljanja Marine Cvjetajeve kad jedna misao u krupnom planu osjenjuje sve druge satima danu zlatno i crveno, vis, rebra u košmaru su polusna između potrebe i disanja ne prepoznaju se isprepleteni a svatko od njih traži odrješenje ali ne prije zadovoljstva možda zasićenje do iscrpljenja čvora? zastao sam i to predugo traje bez pravog pitanja kao pouzdano nije vrijeme i nije potreban arbitar zamka je, petlja u krugu gravitacije jačeg imanja što stopala čvršće zemlji predaje a misli obručima vezuje u snoplje ostavljajući tek jednu najvažniju u hodniku iza vrata kojima ključ nedostaje odatle Marina u glavi golem kovčeg i omča odatle u travnju kolovoška Jelabuga . . |
24.04.2023., ponedjeljak
kashmir
.
. kashmir u aorti ne zaustavljaš ne možeš se njega odreći toplo i mekano zlatno i crveno dodiru grliš poput zraka krilima i svako pero krotiš visu gdje riječ ne stane dozivaš krik boje po sponi sluha davnih vapaja što iz zrnaca prašine se jave dozvoljavaš pustiš neka trenutak dostigne značaj u ehu svih prekinutih letova i ne daš zemlji uzaludan korak iako u zdanjima smo hoda a u kostrijeti rođeni snovi su od visine kojoj bismo htjeli kad sva se odjeća odbaci sastružu sva umorstva svijesti i ostane samo kashmir u potoku slane krvi s njim smo sami sebe donijeli bdjenju do zaborava kad napokon krik preobratit će se nemoćnom vapaju bez snova . . |
22.04.2023., subota
izbor
.
. u vremenu disanje je tijesno mjesto i udasi žele se poslije njegovih međa nije zapisano kojem vuku naklonjen si i hranit ćeš ga očekivanjem ili možda jeste? pa onda uzalud je odabrati slobodu volje tek sati te mrve a dani i noći gnječe i sve tješnje je mislima pružiti ruke moguće - odustane se hodati rubom provalije i već posvuda je ravan ravnodušne želje navikom kako to većina svih odabere a obzor sve je dalji do kamo moglo bi se pronaći sebe možda shvati se: što tiše se slušaju akordi unutar rebara to glasnije otkucajima vrijeme svakome posjed do života stješnjava! . . |
21.04.2023., petak
oblik
.
. ona ima oblik moga srca koje ne poznaje boga posvećena Zvijezdama odvagne: hologram!, matrica! i već to je prozirna sfera s mrežom meridijana i obratnica koja lebdi iznad pjene Mora razumjeti? - kula pada kad zapleše rukama kao u trefu ratnica gorda i neosvojiva usred uličnih rasprodaja patvorina osmijeha pomislim: s vjetrom je zapetljana u granama hrasta koji korijenom sa zemljom se razgovara a ona vjetru je družica nezaustavljiva sve do Sunca ustukne misao nepotrebna je jer drugačije ona riječi uzima i spustim koplje prehitre su u bojama kretnje značenja nije li praskozorje ubojito noći poput krvi kad zarine se tijelu modrinom dana i onaj koji bio je ponovo oživi smrtnim slavljem? tako život uči! tako sve u svijetu živo životom sebi svjetlo žudi i žudnji se priklanja svojih boja sjajem a od slobode vranaca strast je jarosno crvena kad okruni ju Sunce na vitraju vremena i nisi promatrač među prolaznicima ako svoju boju iz rebara do pora kože utiskuješ i tako dišeš Suncu poput nara . . |
20.04.2023., četvrtak
_m
.
. ne brini ne boli samo se zabije unutra i vrhom razlomi nosi se kao što sjaj se u oku nosi netko se odmiče netko prisvoji pogled i s njim putuje mimo svih sjećanja u susret tragovima pregnantnog posvećenja nemoj stati primi se rebrima nepripitomive zvijeri do njihove animalne kostrijeti kandžama i očnjacima sve do okusa gorčine krvi zanemari prazne govore koji urlaju s pročelja iza njih stanari stisnuti u svojim izbama i zaklonjeni od pogibelji lavljih pohoda sav svijetu obujam izrezuju u šupljinu između svojih četiriju zidova i tako trajanju nekome otplaćuju najam ne odustaj u sjaju pogleda na tom putu! samo jednom jedini jedan dar je životu a što se nudi? što se treba? tek kap gorčine mora! koplju vis vrha! . . |
19.04.2023., srijeda
sastojak
.
. vrijeme se odmotava uobičajeno ravnodušno i ne haje za žurbe do socijalne sigurnosti u kojima bescjenju rasipaju se skupocjeni darovi zar potrošit ćemo se po kolosijecima bez svijesti i nestati kao da u nama položena nije? već bezglasni su svi spomenici zanijekanih želja već obezglavljeni su budući životi metastazom preživljavanja pričaj mi kako je dobro trajati i svakim danom na sve veću hrpu stavljati zrnce po zrnce nezadovoljstva do trenutka kad morat će se zamijesiti umorom i bez soli ispečenu pogaču ne ćeš kušati nitko ju nejestivu ne bi htio to već znaš i s tim saznanjem poslije sebe ju ostavljaš znajući da pravoga recepta nema i ne će biti do samo jednoga kojemu željeti nisi mogao odrekavši se najvažnijeg sastojka . . |
18.04.2023., utorak
bezuvjetno
.
. kava je gorča dnu cigarete žlijebom se račva do mirisa jorgovana i teče okusom u kojem se okusi slažu spustiš se s njim do stijene na njezinom dlanu vidiš li Zvijezde? Kentaura? čuješ li što kažu? prešutim sve dostupne odgovore zatvorim oči slici gdje okrunjen Putnik čeka se eklipsi i tamo iz utrobe slanoj vodi predat će ga pjeni već znam: početkom iz pjene prije svega bit će ljepota bezobzirna svakom tijelu i bit će struna svim penjačima usponom k visu mogu uspijevati i nikada ne stići a mogu padati dnu neprestano ga podižući sve dok se falange misli ne slome nadomak snu preobrazivši se u stube odakle nema povratka odgledanom vremenu već sad znam: poslije svega ostat će ljepota nepokidiva struna razapeta južnom obratnicom po svim četirima stranama svijeta odakle niže nema vučjih staza nigdje ih tamo nema iscrpljene su hodom gore potrošene su poput odrastanja dječjeg osmijeha prestankom djevičanstva ovdje kraljevat će stjenovita nužnost koja svojim bridovima sve ispred sebe siječe u sve poslije i nema joj početka kraja . . |
17.04.2023., ponedjeljak
osjećaj do života
.
. onaj osjećaj do života prije razuma što preko svega preda se jednome kao tajna uvijek vjerna njemu i kao obveza jedna jedina učvršćena zaglavnim kamenom svakoj misli koja dug svoj naplaćuje u djetinjem pogledu taj osjećaj do života u tjesnacu vremenu razrašljan, razgranat krugovima poput kruga svom središtu svijetao i taman cio i cjelinom oskudan plamti sad šapće prašini na vjetru bukti sad vodama bez visa gori, gori neotpečaćenim namjerama i luč svoju predaje pučini kojoj nema kraja . . |
16.04.2023., nedjelja
ad infinitum
.
. ponovo nacrtaj dan oružan kopljem ne drugačije svaku liniju do kože donesi dahom kao što Sunce svakoga cilja iz tame svjetlom i označi ga podvoji ga sjenom uvijek oboji dan prozirno modrozelenim zlatom istakni ga bijesno nijansom koje još nema na popisu dopuštenih raspoloženja i pozovi noć snu kad tupih su vrhova razmišljanja netko pobrinut će se ulaštiti bridove dalekih zviježđa pobrati vrijeme s njima u čitljiv interval smisla i predati stisak od kog zadrhtat će buđenju želja znat ćeš i kad pogleda nema - netko mislima blizak u iskri je oka . . Oznake: travanj |
13.04.2023., četvrtak
ex ponto
.
. koža tvrde zemlje na rukama stiskom priča o vodama što u njoj teku gle, rukujemo se brojeći brazde na ozvjezdanim mapama dlana dok iznad su korijenje dišućih slivova i pet vrhova što bit će značajno slanoći daha a vjerolomno gospodarit će plimama i osekama magme u kostima? tko će reći? tko usudit će se dodirom krenuti k bitkama ili se posvuda miroljubiva put susreće sklona kompromisima sporazumima, odustajanjima? tko će pronaći brata i sestru po oružju i ne iznevjeriti skupocjen dar otkucaja koji ih kuje ili je zabranjeno slobodi si uzdići stijeg na ravni običnosti? ne baci u zaborav visove i doline, izbrazdanu površinu što plijeni pogled suprotnostima u središtu je zemlje oganj vatre koji sjećanjem pokrenut će misao da nismo uzalud iz nje prognani . . Oznake: travanj |
12.04.2023., srijeda
glazba
.
. od istoka postrance položen dan s vjetrom se razgovara teče glazba svakoj pori kože a ne čujem dodir samo slutim note zbora bez glasa i tamo gdje je naočigled praznina golemo carstvo traje po svemu onome čega nemam čemu slutnja?, valovi dodira kojih nema?, zašto nema objašnjenja?, odgovora? sva vrata su zatvorena a iza svih njih zahrđala su rebra nasumično porazbacana i jedna tanka spona prepoznavanja koja svoj grlen akord ima a svaki korak što se udaljava po njoj udara svakodnevno od istoka k zapadu teče glazba kožom nedopustiva teče glazba svjetlu kojeg nema . . Oznake: travanj |
11.04.2023., utorak
prominencija
.
. misli od kojih počinjem ne prepoznajem, ne čujem zajednički sluh izostaje između dva stranca netko se dovikuje glasom koji se ne čuje tek je protuberanca istisnuta iz oboda korone i kasnit će osam minuta koliko je potrebno stvarnom vremenu do poravnanja s obzorom tako se čini možda očekuje nekome tko odmetnut pokušava utišati buku tišine kad bez svjetla boje su izvlaštene kad oblici su bez bridova poput hoda bez odjeka pustopoljinom gdje nekada bile su arterije sad prazan komad svoda uselio se utrobi i praznuje sad uzalud su strahovi gubitka do onoga što se nikad imati ne će uzalud su kretnje htijenja torzu bez udova istrgnuto je propušteno je proljeće . . Oznake: travanj |
10.04.2023., ponedjeljak
neko bolje vrijeme
.
. zamućeni su vitraji zora u očima pješčani nanosi pod nogama uskršnja zgažena trava osmjehnem se bijelim cvatovima a oni ne uzvrate nitko se nema sve se zakašnjelo do sebe sablažnjava ispražnjenim raskrižjima tek negdje poslije vida događa se put zakrčen svima a nemam obzira za gužvu čemu strka kad posljednji čavao nitko nije pronašao a u svima tradicionalno čvršće se primi za komadić blagoslova sve dok u grudima su prazne kartonske kutije ukrašene vrpcama koje nitko nikada ne otvara samo se čuvaju dodirom po bridovima tamo su do nekog boljeg vremena kad zlatno i modro preobratit će se moći izlijevanjem bakra u prostor između rebara . . Oznake: travanj |
06.04.2023., četvrtak
mogućem sebi
.
. kad sa sjevera vjetar gospodari ne bude bakrene zore Cipranka se ne pojavi i uzalud svaka misao utekla bi ugodi od gore gvožđe pritisne pod kožu hladan dodir proljeće nije nema ga tamo od cvata odustali su jorgovani moguće moglo bi ali ne će budućem pogled se uskrati i tko si ako ispred u susretu nisi ako staza je sužena koraku samo tamo gdje su tragovi? moguće moglo bi ali ne htjedne bez vjere moglo bi ali ne će kad zaniječe se i proljeće nije vrijeme nije probuditi se s budućim u sebi . . Oznake: travanj |
02.04.2023., nedjelja
uvjetovano
.
. ne zaboravi ovo su dani Cipranke kad voda pjeni se zemljom i kad plodna slanoća tvari vri čežnjom upravo to očekuje gladna publika na svojoj trpezi ima li jednoliko prepoznavanje dovoljno prisebnosti? hoće li se busenje trave bezuvjetno uspravljati? ponavlja se sveudilj rašomon četiriju strana svijeta koje nikada ne će se sresti i kvadrati polagat će se krugu sve dok vrijeme se ne svine u njima do bespomoćnog shvaćanja u sebi smo sami i nitko to ne može promijeniti nitko se tome ne može oduprijeti iako glad zelenog mami iako scenarij smisla počinje iznuđenim potezima . . Oznake: travanj |
01.04.2023., subota
jukstapozicija
.
. jukstapozicija iz odljeva bakrenog travnja prvi dan prelijeva se s kišom preko ruba Koru doziva opet dugonoge bijele ptice skupljaju granje svojim slijepim gnijezdima opet zeleno posvuda sljepoćom se obnavlja svaka sekunda uspinje se stubama nekamo gdje još nema sadržaja to se ne zaustavlja platno što beživotno je bez boje sada nečijim životima bilo je obojeno i čeka promatrača možda hvatača koji će savršenom krugu obuzdati obod iluzije i materiju od koje je sačinjeno mada već prezrenu mijesit će ponovo i opet nadajući se drugačijem obliku još nije vrijeme razmišljati o sloju patine još uvijek usjajene plohe oskudijevaju oštrinom bridova . . Oznake: travanj |
