_m
24.04.2023., ponedjeljak
kashmir
.
. kashmir u aorti ne zaustavljaš ne možeš se njega odreći toplo i mekano zlatno i crveno dodiru grliš poput zraka krilima i svako pero krotiš visu gdje riječ ne stane dozivaš krik boje po sponi sluha davnih vapaja što iz zrnaca prašine se jave dozvoljavaš pustiš neka trenutak dostigne značaj u ehu svih prekinutih letova i ne daš zemlji uzaludan korak iako u zdanjima smo hoda a u kostrijeti rođeni snovi su od visine kojoj bismo htjeli kad sva se odjeća odbaci sastružu sva umorstva svijesti i ostane samo kashmir u potoku slane krvi s njim smo sami sebe donijeli bdjenju do zaborava kad napokon krik preobratit će se nemoćnom vapaju bez snova . . |
