.
.
kashmir u aorti
ne zaustavljaš
ne možeš se njega odreći
toplo i mekano
zlatno i crveno dodiru
grliš poput zraka krilima
i svako pero krotiš visu
gdje riječ ne stane
dozivaš krik boje
po sponi sluha davnih vapaja
što iz zrnaca prašine se jave
dozvoljavaš
pustiš neka trenutak dostigne
značaj
u ehu svih prekinutih letova
i ne daš zemlji
uzaludan korak
iako u zdanjima smo hoda
a u kostrijeti rođeni
snovi su od visine
kojoj bismo htjeli
kad sva se odjeća odbaci
sastružu sva umorstva svijesti
i ostane samo kashmir
u potoku slane krvi
s njim smo sami sebe donijeli
bdjenju do zaborava
kad napokon
krik preobratit će se
nemoćnom vapaju bez snova
.
.
Post je objavljen 24.04.2023. u 20:24 sati.