o jednom
.
. odjednom stvari više nisu zabavne kao što su bile odjednom prospu se očekivanja poput sna koji se ne zapamti nakon buđenja postoje razlozi i postoji njihova svrha kako bi svaki slijedeći dan smisleno se dopunjavao kad rušenja krugom se ponavljaju tada obzor dohvaća se drugačije pogledom bez premišljanja o vodoravnim potrebama i traga se za novim vidikovcem koji pružit će pramen iluzije rastegnut daljini a do tada iscrpljivat će se vrijeme običnosti čija namjera ozemljava i poručuje da svatko zaslužuje cvat a ako mu promakne mora povjerovati kako pripast će mu sjemenom i nikada misija životnog ciklusa ne će biti promašena kao što nijedna tvar postojanjem ne smije biti zanijekana ili joj se pridati manji značaj svetosti u pripadanju konstrukciji odjednom stvari će nakon što se skine patina razuma ponovo dobiti svoj sjaj i grotlo koje je mirovalo silom svoje nutrine pokazat će smisao prohodanog sna . . Oznake: lipanj |
tilia
.
. u hladovini mirisa lipe skončava dan jedna veličanstvena scena bez pratitelja kojoj nisu potrebni lajkovi zatekneš li se tamo osluhni zemlju i vodu u njoj osjeti mlačno treperenje zraka u trenutku kad svejedno je tko si prolazeći bez riječi kraj onoga koji žurbom nikamo nije stigao možda je grješno vrijeme možda mjesto u njemu tebi ne pripada ali sve je napokon ovdje svečano posloženo svim čulima i kao da prevoditelji nisu potrebni: sa svih strana dopiru nečujni akordi razgovora čiji smisao nije dostupan ali uzmu se razumljivo prostotom s kojom smo obično posvađeni monolog sa sobom postaje izlišan i nema mu slobodnog sjedala dovoljno sasvim je svjedočiti . . Oznake: lipanj |
iz kruga pravcu
.
. ne zastaje se na raskrižju izgubljenog vremena negodovat će svi oni u žurbi a i čemu premišljanje? kad prva žaoka sumnje pamti se kao ujed žarača koji probije kožu do kosti i ostavi znamen na njoj uvijek na istom mjestu čini se kao da ne pomaže ponavljanje nije od pomoći ni drugačije kad krugom uvijek isto je središte i što onda? kako izbjeći praskozorje nakon teške noći? kako prespavati sve ono što nije i izgubiti oćut za mogućnosti? ide se dalje! u susret novom osjećaju za životom s korakom naprijed koji vjerno prati pogled obzoru i ne odustaje pobjeći iz kruga – pravcu . . Oznake: lipanj |
ljepota
.
. iako grudi su za promašaje skrojene stopala zamorena uzaludnim koracima u abdomenu još uvijek je topline a um žeđa modre iskre s oblacima i nikada nije dosta grmljavina dobrodošlicu imam spremnu olujama nakon svega sve je čaša vina vasiono, hvala ti na dodiru prstima! i na okusu što se na usnama gosti o, hvala ti na trpkosti i slatkoći! na čiodama pruženima kožom sve do kosti po kojima na ugodu bol se sestrinski podboči jer lijepo nije obična prosta geometrija nije od opeka sreće zdanje udah je od znoja što trudom krv opija i na želji u sjaju oka srcu imanje kad promatrač iznenađen njoj zastane i oćuti vijekovima neobjašnjeno stanje u kom identitet u vremenu prestane a svako veliko u sebi je od većeg manje iako smisao i svrha su neuberivi u ljepoti je okus ponizne drzovitosti u njoj ljudsko najbliže je onom što vječito živi koje ne rodi se, ne umire, a čest je velebne cijelosti . . Oznake: svibanj |
just an illusion
.
. hoću li pogriješiti ako kažem: svaki pojedinačni svijet imat će smisao ako zanemari pitanja uma i prione pitanjima srca Sunce ne će stati vode ne mogu prestati teći lijepe riječi su oružje onih koji umiju slušati uskočimo u Tramvaj zvan Čežnja jer obolijevamo, kako tvrdi T. Williams ne kada nam oduzmu sva materijalna dobra već kad nam se uskrate iluzije nismo svi isti ili jesmo po rođenju na traci fantazmogorija samo se čini kako odlučujemo dok aritmetički biramo najpovoljniji ishod samo se čini da vjerujemo a mišlju smo bezuvjetni heretici i nikad ne prestaje zujanje roja sumnja u glavi što ometa zabrinjava, lomi i ona neprocjenjiva i neponovljiva cjelovitost raspačava se budzašto za najbliži surogat života kome kao bogomolji svi hrle . . Oznake: svibanj |
na kraju
.
. i nikada ništa nije izgubljeno ako već od svega sve je prolazno zgrabi se svijet u kojem najtvrđi čelik potonut će u dinamiku ništavila i svečanost klasične drame u tri čina može otpočeti u paperjastoj izmaglici još uvijek bogati sjećanjem na simetriju kaosa tvari stvrdnjavamo se oko okomice neponovljivih sebe nije jednostavno i nema jamstva hoćemo li se pronaći bez zazora na kraju jedini ćemo znati ima li smisla svoj toj poduzetnosti koju ćemo finalno priložiti jer u vremenu previranja svega što moglo bi biti utržit ćemo se onoliko koliko se odricanjem uzdignemo iznad svih preuzetih gubitaka tražeći se i tragajući za središtem iz kog smo istekli i ništa nikada ne će biti izgubljeno ako od svega sve je darovano . . Oznake: svibanj |
samo jedan
.
. samo je jedan pokušaj života i samo jedan osjećajem okus do njega a sve što razum podmeće mjehurići su simulacija koji će se rasprskavati dodirom tuđim prstima ima tisuću riječi za Svjetlost od koje sve počinje tisuće očekivanja riječju s kojom se uzima a samo je jedan vrutak indiferentno položen svima nama do kojeg nepcima kušamo udahe i uvijek kasnimo osam minuta sa stvarnošću otkrivanja ugode nema ponavljanja doživotno se prilagođavamo hendikepu do poravnanja uvijek s nevjericom straha zanemarujući jedini instrument na čijim žicama se može probuditi strast za spravljanjem sklada melodije samo je jedan prstovet koji njemu odgovara u samo jednom pokušaju samo je jedan jedini svijet među tisućama onih koji nam ne pripadaju . . Oznake: svibanj |
tamo je ovdje!
.
. u grmljavinama sam i u pomrčinama spokojan ubi me Selena rebra srebrom probi nisam u milosti Endimion nema me osvijetljenog praskozorjem s kožom na kosti brusim misao koja mi kao Kairos promakne a ćutio bih ju tek u magnovenju kad nisam svoj tamo negdje daleko u procijepu samoće razuma gdje je sebičnost potrebe za srećom iskorijenjena tamo je ovdje s usidrenim pogledom obzoru koje gravitacijom lomi vidljivu geometriju i raspršuje oblike u beznačajne slagalice tamo je ovdje bez stuba i bez oslonca tamo se ovdje smiče sve puteve zaustavlja i obezglavljuje ruke tamo ovdje poništava srebrenu želju tamo Selena upravlja strjelicama a ovdje joj cilja više nema . . Oznake: svibanj |
tamo!
.
. u ovom blagoslovljenom vremenu s blagom diktaturom jednoumlja ali daleko od kaljuže rata ponovo dočekujem dvomilenijsko uskrsnuće paradirat će pticezečevi u alegorijskom prizivu savjesti ispred budućeg praznovjerja koje se ustrajno pokušava izbjeći kastrirat će se sveta plodnost života nekome tko služi poslušnosti sve bit će isto zarad presnažne slabosti kojoj se ne može odoljeti i bit ćemo hotimice u uvijek istim krugovima bez osobite važnosti tko bi se usudio prigovoriti u procesiji notornog razmišljanja i zahtijevati zrnce hrabrosti za trenutak koji se nikada ne će ponoviti a s kojim bi se moglo ustati iz mrtvih? jer zrak je bogat željom za živosti u svakom izboju na tvrdoj kori od želje svaka vlat trave se zeleni zrak miriše na njedra Cipranke! tamo bismo htjeli tako bismo se prepoznali kada bismo se odvažili smionosti . . Oznake: travanj |
ide
.
. ostavio sam iza sebe Marsove ide i dočekao ide Cipranke ponoru rebrima ne ću pasti u dobu kad probuđena svetost zelene razgovara se s mirisima od kojih gori koža zemlja i voda se spajaju ostakljen svod smekšava: čas je zamijesiti tijesto vremena do okusa koji usnama godi i uzeti rukama buduće kao da je prvi Sunčev korak na obrazu jučer je minulo danas a svako sutra stere se namjerom i mada zbroja nikada nema ima se dobitak svjedočenjem beskrajnoj igri čija ozbiljnost ugrožena je recikliranjem jer bačena kocka svoj zamah duguje plaču iz kojeg niknut će ruke s osjećajem za život koji se ne ponavlja nema preslagivanja za one spremne nepokoravanju nema sreće onima koji se u drugima ponavljaju sredine nema . . Oznake: travanj |