_m

29.06.2025., nedjelja

o jednom

.
.

odjednom
stvari više nisu zabavne
kao što su bile
odjednom
prospu se očekivanja
poput sna
koji se ne zapamti nakon buđenja

postoje razlozi
i postoji njihova svrha
kako bi svaki slijedeći dan
smisleno se dopunjavao
kad rušenja krugom se ponavljaju
tada obzor dohvaća se drugačije pogledom
bez premišljanja o vodoravnim potrebama
i traga se za novim vidikovcem
koji pružit će pramen iluzije rastegnut daljini
a do tada iscrpljivat će se vrijeme običnosti
čija namjera ozemljava
i poručuje
da svatko zaslužuje cvat
a ako mu promakne
mora povjerovati kako pripast će mu sjemenom
i nikada misija životnog ciklusa
ne će biti promašena
kao što nijedna tvar postojanjem
ne smije biti zanijekana
ili joj se pridati manji značaj svetosti
u pripadanju konstrukciji

odjednom
stvari će
nakon što se skine patina razuma
ponovo dobiti svoj sjaj
i grotlo koje je mirovalo
silom svoje nutrine
pokazat će smisao prohodanog sna
.
.

Oznake: lipanj


- 22:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.06.2025., utorak

tilia

.
.

u hladovini mirisa lipe skončava dan
jedna veličanstvena scena
bez pratitelja
kojoj nisu potrebni lajkovi

zatekneš li se tamo
osluhni zemlju i vodu u njoj
osjeti mlačno treperenje zraka
u trenutku kad svejedno je
tko si
prolazeći bez riječi
kraj onoga koji žurbom
nikamo nije stigao

možda je grješno vrijeme
možda mjesto u njemu tebi ne pripada
ali
sve je napokon ovdje
svečano posloženo svim čulima
i kao da prevoditelji nisu potrebni:
sa svih strana dopiru nečujni akordi razgovora
čiji smisao nije dostupan
ali uzmu se razumljivo
prostotom s kojom smo obično posvađeni
monolog sa sobom postaje izlišan
i nema mu slobodnog sjedala
dovoljno sasvim je
svjedočiti
.
.

Oznake: lipanj


- 21:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.06.2025., srijeda

iz kruga pravcu

.
.

ne zastaje se
na raskrižju izgubljenog vremena
negodovat će svi oni u žurbi
a i čemu premišljanje?
kad prva žaoka sumnje
pamti se kao ujed žarača
koji probije kožu do kosti
i ostavi znamen na njoj
uvijek na istom mjestu

čini se kao da ne pomaže ponavljanje
nije od pomoći ni drugačije
kad krugom uvijek
isto je središte
i što onda?
kako izbjeći praskozorje
nakon teške noći?
kako prespavati
sve ono što nije
i izgubiti oćut za mogućnosti?

ide se dalje!
u susret novom osjećaju za životom
s korakom naprijed
koji vjerno prati pogled obzoru
i ne odustaje
pobjeći iz kruga – pravcu
.
.

Oznake: lipanj


- 20:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.05.2025., nedjelja

ljepota

.
.

iako grudi su za promašaje skrojene
stopala zamorena uzaludnim koracima
u abdomenu još uvijek je topline
a um žeđa modre iskre s oblacima

i nikada nije dosta grmljavina
dobrodošlicu imam spremnu olujama
nakon svega sve je čaša vina
vasiono, hvala ti na dodiru prstima!

i na okusu što se na usnama gosti
o, hvala ti na trpkosti i slatkoći!
na čiodama pruženima kožom sve do kosti
po kojima na ugodu bol se sestrinski podboči

jer lijepo nije obična prosta geometrija
nije od opeka sreće zdanje
udah je od znoja što trudom krv opija
i na želji u sjaju oka srcu imanje

kad promatrač iznenađen njoj zastane
i oćuti vijekovima neobjašnjeno stanje
u kom identitet u vremenu prestane
a svako veliko u sebi je od većeg manje

iako smisao i svrha su neuberivi
u ljepoti je okus ponizne drzovitosti
u njoj ljudsko najbliže je onom što vječito živi
koje ne rodi se, ne umire, a čest je velebne cijelosti
.
.

Oznake: svibanj


- 13:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.05.2025., srijeda

just an illusion

.
.

hoću li pogriješiti ako kažem:
svaki pojedinačni svijet
imat će smisao
ako zanemari pitanja uma
i prione pitanjima srca

Sunce ne će stati
vode ne mogu prestati teći
lijepe riječi su oružje onih
koji umiju slušati

uskočimo u Tramvaj
zvan Čežnja
jer obolijevamo, kako tvrdi T. Williams
ne kada nam oduzmu sva materijalna dobra
već kad nam se uskrate iluzije

nismo svi isti
ili jesmo po rođenju na traci fantazmogorija
samo se čini
kako odlučujemo
dok aritmetički biramo najpovoljniji ishod
samo se čini
da vjerujemo
a mišlju smo bezuvjetni heretici
i nikad ne prestaje zujanje roja sumnja u glavi
što ometa
zabrinjava, lomi
i ona neprocjenjiva i neponovljiva cjelovitost
raspačava se budzašto
za najbliži surogat života
kome kao bogomolji svi hrle
.
.

Oznake: svibanj


- 21:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.05.2025., nedjelja

na kraju

.
.

i nikada ništa nije izgubljeno
ako već od svega sve je prolazno

zgrabi se svijet
u kojem najtvrđi čelik
potonut će u dinamiku ništavila
i svečanost klasične drame
u tri čina
može otpočeti

u paperjastoj izmaglici
još uvijek bogati sjećanjem
na simetriju kaosa tvari
stvrdnjavamo se oko okomice
neponovljivih sebe

nije jednostavno
i nema jamstva
hoćemo li se pronaći bez zazora

na kraju
jedini ćemo znati
ima li smisla
svoj toj poduzetnosti
koju ćemo finalno priložiti
jer u vremenu previranja
svega što moglo bi biti
utržit ćemo se onoliko
koliko se odricanjem uzdignemo
iznad svih preuzetih gubitaka
tražeći se i tragajući
za središtem iz kog smo istekli

i ništa nikada ne će biti izgubljeno
ako od svega sve je darovano

.
.

Oznake: svibanj


- 19:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.05.2025., utorak

samo jedan

.
.

samo je jedan pokušaj života
i samo jedan osjećajem okus do njega
a sve što razum podmeće
mjehurići su simulacija
koji će se rasprskavati
dodirom tuđim prstima

ima tisuću riječi za Svjetlost
od koje sve počinje
tisuće očekivanja riječju
s kojom se uzima
a samo je jedan vrutak
indiferentno položen svima nama
do kojeg nepcima kušamo udahe
i uvijek kasnimo osam minuta
sa stvarnošću otkrivanja ugode

nema ponavljanja
doživotno se prilagođavamo
hendikepu do poravnanja
uvijek s nevjericom straha
zanemarujući jedini instrument
na čijim žicama se može probuditi strast
za spravljanjem sklada melodije
samo je jedan prstovet
koji njemu odgovara
u samo jednom pokušaju

samo je jedan jedini svijet
među tisućama onih koji nam ne pripadaju
.
.

Oznake: svibanj


- 10:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.05.2025., nedjelja

tamo je ovdje!

.
.

u grmljavinama sam
i u pomrčinama spokojan
ubi me Selena
rebra srebrom probi

nisam u milosti Endimion
nema me osvijetljenog praskozorjem
s kožom na kosti
brusim misao
koja mi kao Kairos promakne
a ćutio bih ju tek u magnovenju
kad nisam svoj
tamo negdje daleko u procijepu samoće razuma
gdje je sebičnost potrebe za srećom iskorijenjena

tamo je ovdje
s usidrenim pogledom obzoru
koje gravitacijom lomi vidljivu geometriju
i raspršuje oblike
u beznačajne slagalice
tamo je ovdje
bez stuba i bez oslonca
tamo se ovdje smiče
sve puteve zaustavlja
i obezglavljuje ruke

tamo ovdje poništava
srebrenu želju
tamo Selena upravlja strjelicama
a ovdje joj cilja više nema
.
.

Oznake: svibanj


- 20:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.04.2025., subota

tamo!

.
.

u ovom blagoslovljenom vremenu
s blagom diktaturom jednoumlja
ali daleko od kaljuže rata
ponovo dočekujem
dvomilenijsko uskrsnuće

paradirat će pticezečevi
u alegorijskom prizivu savjesti
ispred budućeg praznovjerja
koje se ustrajno pokušava izbjeći
kastrirat će se sveta plodnost života
nekome tko služi poslušnosti
sve bit će isto
zarad presnažne slabosti
kojoj se ne može odoljeti
i bit ćemo hotimice
u uvijek istim krugovima bez osobite važnosti

tko bi se usudio prigovoriti
u procesiji notornog razmišljanja
i zahtijevati zrnce hrabrosti
za trenutak koji se nikada ne će ponoviti
a s kojim bi se moglo
ustati iz mrtvih?

jer
zrak je bogat željom za živosti
u svakom izboju na tvrdoj kori
od želje svaka vlat trave se zeleni
zrak miriše na njedra Cipranke!

tamo bismo htjeli
tako bismo se prepoznali
kada bismo se odvažili smionosti
.
.

Oznake: travanj


- 07:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.04.2025., ponedjeljak

ide

.
.

ostavio sam iza sebe Marsove ide
i dočekao ide Cipranke
ponoru rebrima ne ću pasti
u dobu kad probuđena svetost zelene
razgovara se s mirisima od kojih gori koža

zemlja i voda se spajaju
ostakljen svod smekšava:
čas je zamijesiti tijesto vremena
do okusa koji usnama godi
i uzeti rukama buduće
kao da je prvi Sunčev korak na obrazu

jučer je minulo danas
a svako sutra stere se namjerom
i mada zbroja nikada nema
ima se dobitak svjedočenjem beskrajnoj igri
čija ozbiljnost ugrožena je recikliranjem
jer bačena kocka
svoj zamah duguje plaču
iz kojeg niknut će ruke
s osjećajem za život koji se ne ponavlja

nema preslagivanja
za one spremne nepokoravanju
nema sreće onima
koji se u drugima ponavljaju

sredine nema
.
.

Oznake: travanj


- 20:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.