_m
25.05.2025., nedjelja
ljepota
.
. iako grudi su za promašaje skrojene stopala zamorena uzaludnim koracima u abdomenu još uvijek je topline a um žeđa modre iskre s oblacima i nikada nije dosta grmljavina dobrodošlicu imam spremnu olujama nakon svega sve je čaša vina vasiono, hvala ti na dodiru prstima! i na okusu što se na usnama gosti o, hvala ti na trpkosti i slatkoći! na čiodama pruženima kožom sve do kosti po kojima na ugodu bol se sestrinski podboči jer lijepo nije obična prosta geometrija nije od opeka sreće zdanje udah je od znoja što trudom krv opija i na želji u sjaju oka srcu imanje kad promatrač iznenađen njoj zastane i oćuti vijekovima neobjašnjeno stanje u kom identitet u vremenu prestane a svako veliko u sebi je od većeg manje iako smisao i svrha su neuberivi u ljepoti je okus ponizne drzovitosti u njoj ljudsko najbliže je onom što vječito živi koje ne rodi se, ne umire, a čest je velebne cijelosti . . Oznake: svibanj |
21.05.2025., srijeda
just an illusion
.
. hoću li pogriješiti ako kažem: svaki pojedinačni svijet imat će smisao ako zanemari pitanja uma i prione pitanjima srca Sunce ne će stati vode ne mogu prestati teći lijepe riječi su oružje onih koji umiju slušati uskočimo u Tramvaj zvan Čežnja jer obolijevamo, kako tvrdi T. Williams ne kada nam oduzmu sva materijalna dobra već kad nam se uskrate iluzije nismo svi isti ili jesmo po rođenju na traci fantazmogorija samo se čini kako odlučujemo dok aritmetički biramo najpovoljniji ishod samo se čini da vjerujemo a mišlju smo bezuvjetni heretici i nikad ne prestaje zujanje roja sumnja u glavi što ometa zabrinjava, lomi i ona neprocjenjiva i neponovljiva cjelovitost raspačava se budzašto za najbliži surogat života kome kao bogomolji svi hrle . . Oznake: svibanj |
18.05.2025., nedjelja
na kraju
.
. i nikada ništa nije izgubljeno ako već od svega sve je prolazno zgrabi se svijet u kojem najtvrđi čelik potonut će u dinamiku ništavila i svečanost klasične drame u tri čina može otpočeti u paperjastoj izmaglici još uvijek bogati sjećanjem na simetriju kaosa tvari stvrdnjavamo se oko okomice neponovljivih sebe nije jednostavno i nema jamstva hoćemo li se pronaći bez zazora na kraju jedini ćemo znati ima li smisla svoj toj poduzetnosti koju ćemo finalno priložiti jer u vremenu previranja svega što moglo bi biti utržit ćemo se onoliko koliko se odricanjem uzdignemo iznad svih preuzetih gubitaka tražeći se i tragajući za središtem iz kog smo istekli i ništa nikada ne će biti izgubljeno ako od svega sve je darovano . . Oznake: svibanj |
13.05.2025., utorak
samo jedan
.
. samo je jedan pokušaj života i samo jedan osjećajem okus do njega a sve što razum podmeće mjehurići su simulacija koji će se rasprskavati dodirom tuđim prstima ima tisuću riječi za Svjetlost od koje sve počinje tisuće očekivanja riječju s kojom se uzima a samo je jedan vrutak indiferentno položen svima nama do kojeg nepcima kušamo udahe i uvijek kasnimo osam minuta sa stvarnošću otkrivanja ugode nema ponavljanja doživotno se prilagođavamo hendikepu do poravnanja uvijek s nevjericom straha zanemarujući jedini instrument na čijim žicama se može probuditi strast za spravljanjem sklada melodije samo je jedan prstovet koji njemu odgovara u samo jednom pokušaju samo je jedan jedini svijet među tisućama onih koji nam ne pripadaju . . Oznake: svibanj |
11.05.2025., nedjelja
tamo je ovdje!
.
. u grmljavinama sam i u pomrčinama spokojan ubi me Selena rebra srebrom probi nisam u milosti Endimion nema me osvijetljenog praskozorjem s kožom na kosti brusim misao koja mi kao Kairos promakne a ćutio bih ju tek u magnovenju kad nisam svoj tamo negdje daleko u procijepu samoće razuma gdje je sebičnost potrebe za srećom iskorijenjena tamo je ovdje s usidrenim pogledom obzoru koje gravitacijom lomi vidljivu geometriju i raspršuje oblike u beznačajne slagalice tamo je ovdje bez stuba i bez oslonca tamo se ovdje smiče sve puteve zaustavlja i obezglavljuje ruke tamo ovdje poništava srebrenu želju tamo Selena upravlja strjelicama a ovdje joj cilja više nema . . Oznake: svibanj |
03.10.2023., utorak
izgubljeno
.
.27.5. ne osvrneš se praznom danu nisi pri sebi u njemu nema te na popisu nepoznat ostat ćeš bez obraćanja u petlji suvišan misaonom procesu a osjetiš propušteno poput čiode na podsjetniku koja instinktno bljesne perifernom pogledu ne odaš se zbunjenosti ne dopustiš razmišljanje već prošao je trenutak kad sav nisi bio u njemu već sve se odmotano bezglasno protivi značaju i krije u žurbi svoju pravu namjeru znaš da ne znaš niti ćeš pozdraviti svrhu očitog nerazumijevanja improviziraš distancu kad netko si drugi i nisi blizak mu samo neka prođe ne skidaš svoju masku ne trepneš, ne osvrneš se izgubljenom danu otići će, proći a ti nisi u njemu . . |
24.05.2023., srijeda
o visu
.
. do gorkog se okusa progutaš slijevaš jedno drugom kad ospu se zvijezde platnu noći a čempresi poput koplja sjenama se oštre umorit će nas snovi kad vode ustanu u zboru i u kovit love promočene misli umorit će nas sada koje nije s tisućama horda bjesnoća što u nj prijete do svijesti nema razgovora nisu priče iskupljenja za ono što bit će a um je bez vrata i prozora svojevoljno uze stoga, u gorkom se gutaš do slatkoće zore i ne brineš što padaš to pad dnu je duži ako većeg visa si hvatač . . Oznake: svibanj |
23.05.2023., utorak
o križu
.
. tom križu na raskrižju ne ćeš neka ćud udara i grozi taj križ goriš kao što trnje svjetla lomi se bezobzirno u oku tom križu se nosiš jučer, sutra svakim komadićem postojanju nema ti daha ni otkucaja do glasa nisi u riječi kako rastu hoćeš a ipak svejedno kušaš svaku čest prašini i slušaš sagu u brazdama krvi onaj si tko sebe svemu pruža u beskonačnoj vrtnji i ćutiš si svaki vrh tetive kad raspukne se na kruga oštrici tako goriš tako zrenju zoriš sve dok ne ćeš nekom lažnom bogu sve dok napajaš se modrinom u svodu . . |
20.05.2023., subota
nesmijeh
.
. ovoga časa ispečen kruh vruć prošao je ispod prozora u susretu su razgovori uobičajeno nedostupni obrazi se diskretno pomiču zatečeni u opsadi nerazumijevanja a oči se stišću odmakle bi se pogledu nekamo što je nesuzdržano zaobišle bi prepreke šupljina u riječima od kojih na kraju dana bude muka protestiraju vremenu vlasniku potajno u grotlu prešutnih dogovora a ne znaju što poduzeti kako bilo bi drugačije postao si Harlekin, Kaspar i prodaješ nesmijeh svakome a želio si biti pelivan opčinjen visom do kraja užeta želio si biti u koraku korak linija što bi se dopunjavala bojom umjesto toga uzvraćaš nesmijeh nesmjesima s kojima se okružavaš nudiš estetiku grimasa i nije ti dobro . . Oznake: svibanj |
18.05.2023., četvrtak
arabeska
.
. zabranjene misli dovodim do nedopuštenih riječi mijeseći im boje heće li crveno izgubiti strasnost reza plavo sjaj u melanžu hoće li zlato biti osjenjeno glađu pred vremenom? ona ponudit će odgovore zagledana u jednu točku odakle počinje koju brižno čuva i skriva poput rukopisa iz Eleuzine život se smjestio ondje onkraj svih bučnih života i veleban i nejak u lahoru i u nevremenu smjestio se čestičan neotkidiv istoku i nepotopiv zapadu do svega što dahom struže svrsi kako ga osjećaš kako mu se predaš i vratiš se neporaženo i nepobjedivo? i opet i ponovo čitaš nedopuštene riječi zabranjenih misli birajući nijanse u kovitlacima boja nudeći a ne otkrivši udarajući a ne ozlijedivši sjuriš se kako bit će na stazi onoga već kako je bilo vidiš izraz lica u trenu negodovanje i osmijeh mu i dodir paperjast do arabeske na kamenu pružiš ruku do vatre tamo goriš i cijediš joj iz prstiju vodu za jutarnju kavu a kad slike poteku i izliju se žudnjom u šalicu već si im tamo i ovdje sva od oštrica kopalja i hitaš ih k sebi, k svemu neosvojivo i neporazivo k onoj najosjetljivoj točki u obruču svih važnih stvari k onoj jedinoj sebi . . |
16.05.2023., utorak
do ovoga sada
.
. ona mi je zaustavila riječi postavila barikadu nije od ovoga sada ne od praskozorja nema je u krošnjama dana dolazi noću dolazi iz voda kad svemu istisne se zemlja suprotna je i neuhvatljiva rekla je: ukrast će ti konje! i tamo je ostala skupila sve o konjima kao da je vidjela fotografiju koja se zapamti kao omen do ovoga sada ona prebire po strunama tkanja kada je raspoložena a kada nije razgleda čvorove i petlje i s njima slaže mrežu obratnica i meridijana prati pomicanja i zna što je bilo zna kamo će kad počne pričati prstima i povjeruje ustane najmanja i vrati se ničija kad sve se zbroji i oduzme ona ne zna pjevati ali pjeva glasom drugačije od ugode pjevanja i pogađa i razdvaja mada poželjela bi bez razdvajanja bez ciljanja otići u Indiju bilo kuda kamo more se gorčinom pruža i vratiti se u stanci ovoga sada do one svoje koja mogla bi manje oprezno uzimati dah i biti kao sve sretne druge što umiju pjevati ali ona ne zaboravlja ona zna što bit će dok još nije i povjeruje kamo će . . |
13.05.2023., subota
lemurija (do sna)
.
. svakoga jutra otkineš jedan komadić sna kojega dobio si dolaskom čistog i velikog ograda sve je viša živica gušća u njoj buja a zemlja vodama raste i sve manje mjesta pogledu preostaje uzalud liježeš noći tragajući za krijesnicama svaka slijedeća u rukama kose nosi čije namjene stiskom tamu zgušnjavaju i mijese a sve te je manje uskraćivanja rez sve očitije dublji je ili sve moguće je nedostupnije a ti dok varničiš u sebi sa sobom se sudaraš ne prepoznavajući si puteljak u stepi iluzija zovneš, probaš dalek tragovima potraga čut' se još jednom do imena i napokon ehu povjeruješ tamo negdje poslije svih bivših sebe tamo se glasom imaš i ne prestaješ nizati komadić po komadić sna ne možeš ga se odreći a onda jednom kad sve ih skupiš i pogled pronađeš na drugoj strani vidjet ćeš zašto buđenjem od sna se ne odustaje . 9523 . Oznake: svibanj |
11.05.2023., četvrtak
lemurija (divljina)
.
. obespravljen pred zemljom raspršen vodom do ugasle Zvijezde misli uzalud slijedim tko mari otkucajima kroz sebe se ispružiti? odgledaš sva propadanja bez rezignacije osvrneš li se tragovi već iščezavaju a hod s njima izbljeđuje slijedeći korak luči što su nekada oivičavale stazu utrnu se i ne znaš ispod naoblačenog svoda kako se prizemljiti pa lebdiš između negdje i nekamo uzimajući zračne struje i dvoreći se visinom što se nepristupačno tako bliska u svemu posvuda još uvijek divljinom do ljepote otkriva . 10523 . Oznake: svibanj |
09.05.2023., utorak
lemurija (naličje)
.
. u grudima zgrabim vakuum ne mogu se izbjeći kontakt očima s crnom mačkom na cesti i preseljenje do tamnog dna dana tamo gdje pružena ruka zamahom past će ne dohvativši ništa sitna iritacija - požurim odlučnije Zvijezdi iznad oblaka a dočeka me srp Mjesečine deja vu - vidim i još jedna besprijekorna iluzija izbistri pogled što su beton i asfalt što jeftina misao do užitka ako hod ispred užljebljuje se? k čemu cesta ako živo u riječi se gazi? grudi do očiju prinesem kroz prazninu irisa poput igle za akupunkturu i vid se spljošten stopalima sunovrati nema dodira tla kad vode se uspinju do gustoće s kojom ne može se disati u papirnatoj brodici a tobože bila je remorker u sigurnosti luke odustaneš napokon iscrpljen zasićenjem prepustiš se naličju zrcala što lomom oblik dohvaća . 13523 . Oznake: svibanj |
08.05.2023., ponedjeljak
do dna
.
. ponekad riječi su nemoćne do priznanja misli stići u sebi se prazne mogućoj oštrini vrha i već su nepotrebne već su pogibelj što osjeti se žaokom do trbuha znaš misao stradala je daleko ispred svoga puta rasprsla se poput kapi krugom dohvaćanja dna i što joj oblik bje i u njemu prozirno čitka struktura sad na plohi je tek otisak kog odmjeri visina . . Oznake: svibanj |
07.05.2023., nedjelja
o hridi
.
. zrela jagoda usred rebara već do usana je i okus zapamćen njen cijedi se i grana kao što posvuda izranja praskozorje a ne možeš kušanju taj prodor prepuštaš hordama divljoj krvi ne daš se sjećanju novi je dan svijetla staza pred njim razgolićena hoće bosu nogu i čist dlan a ne smiješ podleći ritualu koji usnio bi isti san odbaciš znamenja nepotrebne riječi trenutaka kad nisi do sebe svoj pripitomljen ugrizeš se do pamćenja soka što teče i zapljuskuje hrid na kojoj se imaš nakon svih oluja . . 6523 Oznake: svibanj |
06.05.2023., subota
još nije
.
. davno prije tri prije osam prije dvadeset i tri vjetrometina događanja iznjedrila je tanku luč čije treperenje zapamti svjetionik kao liniju hridi sjećam se bilo je drugačije do danas ima plam i jače bukti a ovaj bol i ova bol kad zajedno su podlogom razrašljani mogu se pričati križaljkama ukalupljenih misli a mogu se samo uzimati znak do znaka red do reda u shvatljivom nizu ali prije svega mora im se bez predrasuda žovijalno prići odbaciti svu balast olako preuzetih značenja i običaja zavući se pod stakleno zvono i ponovo ispredati pupčanu vrpcu svijet izvan tada je amorfan a prepoznaje se jedino po naglašenim fragmentima koji bude sjećanja na moguće budućnosti može li se krug zatvoriti može li ga se zašrafiti u tijesak postaviti ne! svaki naum već unaprijed u sebi prsnut će jer oćut poput stockholmskog sindroma sve oko sebe zauzme usidrivši se u svima zajedničkom dnu gdje smo samoćom misli zauvijek usamljeno sami i tamo nitko ne bi smio prigovarati ako se ne izbori sebi a smiješno zvučat će sva objašnjenja kamo bi se trebalo uputiti možda ne shvaćam možda ne razumijem no, stalo mi je bez ijednog razloga kojega mogao bih se sjetiti jer još ne postoji jer još nije s praskozorjem buđenjem će se otkriti . . Oznake: svibanj |
05.05.2023., petak
memento
.
. kreni dalje u obljetnici jednoga davnog početka života iz krvi moje krvi tako kaže neposluh sablasnog krvoliptanja pobjegni iz svojih naslonjača do tratine kamo svod se ne zaustavlja i teče poput rijeke iznad oceana sjeti se Temequanek i Pigmaliona bili su i bit će uobrazilja ako zaglavljen si tlu i ponuđeno uzimaš kako se po tebi rastavlja podijeli se u tisuću komadića i budi porozan hodom do slavlja neka te prožme sudar svjetova neka te ubode prestanak s kojim počet će dragocjena rasprava i onaj napokon trenutak kad smisao sa svrhom se poravnava . 3523 . |
04.05.2023., četvrtak
odmak
.
. ne stvaran usnama kad riječi mogle bi biti opeke smisla bez utvrde u kojoj čuvao bih koplja kad sunovrate se vode sad pustopoljina je izba ležaj i ognjište daleko od svih putova i dobro je navikneš se odmaći od retorike dočekaš dobro jutro zlatno, modro i zeleno pokloniš se ispred svete ornamentike vremenu koje te stvori i ne odustaješ pokušavati postati stvaran bez zdanja i mostova u pogledima bez okusa . 4523 . Oznake: svibanj |
03.05.2023., srijeda
credo
.
. samoćom izabrasmo se i s njom daimona koji s krvlju se zaniječe nije to ništa značajno i ne dirne propadanju tijelo ne oduzme sklad od kog počelo bi uskrsnuće ako se povjeruje u nešto veće od razuma ali zbunjuje ako ne znaš jednostavno pun sebe tko si mimo svega u što se vjeruje irelevantno bilo bi prešutjeti trenutke sumnje jer još uvijek tu su dodirom misli a nitko ne želi objasniti zašto i za koga stružeš po svrsi s kojom se smisao polaže sve do tamo kamo susret bi se htio poslije kože što vrlini do tame treba kako bi sjajem porazila beznačajno? . 22423 . Oznake: svibanj |
02.05.2023., utorak
kao pijesak
.
. ako oštru misao pružiš nekome, negdje, nekamo bilo kamo a ne slijediš ju hvatištem tad bit će koplje bez svrhe vrha uzaludan trud kovača i kao što zaborave se propušteni trenutci bez traga i odlože u nepotrebno tako istisnina njihova postat će bespomoćno napuštena i tamo gnjit će šupljina kao pijesak pustinjom ako misao je oštra bez stiska abdomena i bude tek tako izvučena inercijom vrtloženja vremena propast će nestat će kao da se nije bilo . 23423 . Oznake: svibanj |
01.05.2023., ponedjeljak
prijevod
.
. kostima Zemlja Zelenom žudi kožom Zelenom se pruža slušam srce damare k njima kako Sunce mu sudi slušam kako kiša rominja i ne marim što vrijeme ne dopusti ne dam mu izbora i prije nego prijetnju izusti već uzeto ušutjet' mora jednom kad ishod se ne zna a poteče se u kapima pljuska osvoji se krugu obod iscrpljen iz središta i nije potreban prijevod . 2523 . Oznake: svibanj |
