_m

.
.
iako grudi su za promašaje skrojene
stopala zamorena uzaludnim koracima
u abdomenu još uvijek je topline
a um žeđa modre iskre s oblacima

i nikada nije dosta grmljavina
dobrodošlicu imam spremnu olujama
nakon svega sve je čaša vina
vasiono, hvala ti na dodiru prstima!

i na okusu što se na usnama gosti
o, hvala ti na trpkosti i slatkoći!
na čiodama pruženima kožom sve do kosti
po kojima na ugodu bol se sestrinski podboči

jer lijepo nije obična prosta geometrija
nije od opeka sreće zdanje
udah je od znoja što trudom krv opija
i na želji u sjaju oka srcu imanje

kad promatrač iznenađen njoj zastane
i oćuti vijekovima neobjašnjeno stanje
u kom identitet u vremenu prestane
a svako veliko u sebi je od većeg manje

iako smisao i svrha su neuberivi
u ljepoti je okus ponizne drzovitosti
u njoj ljudsko najbliže je onom što vječito živi
koje ne rodi se, ne umire, a čest je velebne cijelosti
.
.

Oznake: svibanj

.
.
hoću li pogriješiti ako kažem:
svaki pojedinačni svijet
imat će smisao
ako zanemari pitanja uma
i prione pitanjima srca

Sunce ne će stati
vode ne mogu prestati teći
lijepe riječi su oružje onih
koji umiju slušati

uskočimo u Tramvaj
zvan Čežnja
jer obolijevamo, kako tvrdi T. Williams
ne kada nam oduzmu sva materijalna dobra
već kad nam se uskrate iluzije

nismo svi isti
ili jesmo po rođenju na traci fantazmogorija
samo se čini
kako odlučujemo
dok aritmetički biramo najpovoljniji ishod
samo se čini
da vjerujemo
a mišlju smo bezuvjetni heretici
i nikad ne prestaje zujanje roja sumnja u glavi
što ometa
zabrinjava, lomi
i ona neprocjenjiva i neponovljiva cjelovitost
raspačava se budzašto
za najbliži surogat života
kome kao bogomolji svi hrle
.
.

Oznake: svibanj

.
.
i nikada ništa nije izgubljeno
ako već od svega sve je prolazno

zgrabi se svijet
u kojem najtvrđi čelik
potonut će u dinamiku ništavila
i svečanost klasične drame
u tri čina
može otpočeti

u paperjastoj izmaglici
još uvijek bogati sjećanjem
na simetriju kaosa tvari
stvrdnjavamo se oko okomice
neponovljivih sebe

nije jednostavno
i nema jamstva
hoćemo li se pronaći bez zazora

na kraju
jedini ćemo znati
ima li smisla
svoj toj poduzetnosti
koju ćemo finalno priložiti
jer u vremenu previranja
svega što moglo bi biti
utržit ćemo se onoliko
koliko se odricanjem uzdignemo
iznad svih preuzetih gubitaka
tražeći se i tragajući
za središtem iz kog smo istekli

i ništa nikada ne će biti izgubljeno
ako od svega sve je darovano

.
.

Oznake: svibanj

.
.
samo je jedan pokušaj života
i samo jedan osjećajem okus do njega
a sve što razum podmeće
mjehurići su simulacija
koji će se rasprskavati
dodirom tuđim prstima

ima tisuću riječi za Svjetlost
od koje sve počinje
tisuće očekivanja riječju
s kojom se uzima
a samo je jedan vrutak
indiferentno položen svima nama
do kojeg nepcima kušamo udahe
i uvijek kasnimo osam minuta
sa stvarnošću otkrivanja ugode

nema ponavljanja
doživotno se prilagođavamo
hendikepu do poravnanja
uvijek s nevjericom straha
zanemarujući jedini instrument
na čijim žicama se može probuditi strast
za spravljanjem sklada melodije
samo je jedan prstovet
koji njemu odgovara
u samo jednom pokušaju

samo je jedan jedini svijet
među tisućama onih koji nam ne pripadaju
.
.

Oznake: svibanj

.
.
u grmljavinama sam
i u pomrčinama spokojan
ubi me Selena
rebra srebrom probi

nisam u milosti Endimion
nema me osvijetljenog praskozorjem
s kožom na kosti
brusim misao
koja mi kao Kairos promakne
a ćutio bih ju tek u magnovenju
kad nisam svoj
tamo negdje daleko u procijepu samoće razuma
gdje je sebičnost potrebe za srećom iskorijenjena

tamo je ovdje
s usidrenim pogledom obzoru
koje gravitacijom lomi vidljivu geometriju
i raspršuje oblike
u beznačajne slagalice
tamo je ovdje
bez stuba i bez oslonca
tamo se ovdje smiče
sve puteve zaustavlja
i obezglavljuje ruke

tamo ovdje poništava
srebrenu želju
tamo Selena upravlja strjelicama
a ovdje joj cilja više nema
.
.

Oznake: svibanj