_m

.
.
u grmljavinama sam
i u pomrčinama spokojan
ubi me Selena
rebra srebrom probi

nisam u milosti Endimion
nema me osvijetljenog praskozorjem
s kožom na kosti
brusim misao
koja mi kao Kairos promakne
a ćutio bih ju tek u magnovenju
kad nisam svoj
tamo negdje daleko u procijepu samoće razuma
gdje je sebičnost potrebe za srećom iskorijenjena

tamo je ovdje
s usidrenim pogledom obzoru
koje gravitacijom lomi vidljivu geometriju
i raspršuje oblike
u beznačajne slagalice
tamo je ovdje
bez stuba i bez oslonca
tamo se ovdje smiče
sve puteve zaustavlja
i obezglavljuje ruke

tamo ovdje poništava
srebrenu želju
tamo Selena upravlja strjelicama
a ovdje joj cilja više nema
.
.

Oznake: svibanj