_m

.
.
iako grudi su za promašaje skrojene
stopala zamorena uzaludnim koracima
u abdomenu još uvijek je topline
a um žeđa modre iskre s oblacima

i nikada nije dosta grmljavina
dobrodošlicu imam spremnu olujama
nakon svega sve je čaša vina
vasiono, hvala ti na dodiru prstima!

i na okusu što se na usnama gosti
o, hvala ti na trpkosti i slatkoći!
na čiodama pruženima kožom sve do kosti
po kojima na ugodu bol se sestrinski podboči

jer lijepo nije obična prosta geometrija
nije od opeka sreće zdanje
udah je od znoja što trudom krv opija
i na želji u sjaju oka srcu imanje

kad promatrač iznenađen njoj zastane
i oćuti vijekovima neobjašnjeno stanje
u kom identitet u vremenu prestane
a svako veliko u sebi je od većeg manje

iako smisao i svrha su neuberivi
u ljepoti je okus ponizne drzovitosti
u njoj ljudsko najbliže je onom što vječito živi
koje ne rodi se, ne umire, a čest je velebne cijelosti
.
.

Oznake: svibanj