do ovoga sada
.
. ona mi je zaustavila riječi postavila barikadu nije od ovoga sada ne od praskozorja nema je u krošnjama dana dolazi noću dolazi iz voda kad svemu istisne se zemlja suprotna je i neuhvatljiva rekla je: ukrast će ti konje! i tamo je ostala skupila sve o konjima kao da je vidjela fotografiju koja se zapamti kao omen do ovoga sada ona prebire po strunama tkanja kada je raspoložena a kada nije razgleda čvorove i petlje i s njima slaže mrežu obratnica i meridijana prati pomicanja i zna što je bilo zna kamo će kad počne pričati prstima i povjeruje ustane najmanja i vrati se ničija kad sve se zbroji i oduzme ona ne zna pjevati ali pjeva glasom drugačije od ugode pjevanja i pogađa i razdvaja mada poželjela bi bez razdvajanja bez ciljanja otići u Indiju bilo kuda kamo more se gorčinom pruža i vratiti se u stanci ovoga sada do one svoje koja mogla bi manje oprezno uzimati dah i biti kao sve sretne druge što umiju pjevati ali ona ne zaboravlja ona zna što bit će dok još nije i povjeruje kamo će . . |