.
.
ona mi je zaustavila riječi
postavila barikadu
nije od ovoga sada
ne od praskozorja
nema je u krošnjama dana
dolazi noću
dolazi iz voda
kad svemu istisne se zemlja
suprotna je
i neuhvatljiva
rekla je: ukrast će ti konje!
i tamo je ostala
skupila sve o konjima
kao da je vidjela fotografiju
koja se zapamti kao omen
do ovoga sada
ona prebire po strunama tkanja
kada je raspoložena
a kada nije
razgleda čvorove i petlje
i s njima slaže
mrežu obratnica i meridijana
prati pomicanja
i zna što je bilo
zna kamo će
kad počne pričati prstima
i povjeruje
ustane najmanja
i vrati se ničija
kad sve se zbroji i oduzme
ona ne zna pjevati
ali pjeva glasom drugačije
od ugode pjevanja
i pogađa
i razdvaja
mada poželjela bi
bez razdvajanja
bez ciljanja
otići u Indiju
bilo kuda
kamo more se gorčinom pruža
i vratiti se
u stanci ovoga sada
do one svoje
koja mogla bi manje oprezno uzimati dah
i biti kao sve sretne druge
što umiju pjevati
ali
ona ne zaboravlja
ona zna
što bit će
dok još nije
i povjeruje
kamo će
.
.
Post je objavljen 16.05.2023. u 11:12 sati.