do dna
.
. ponekad riječi su nemoćne do priznanja misli stići u sebi se prazne mogućoj oštrini vrha i već su nepotrebne već su pogibelj što osjeti se žaokom do trbuha znaš misao stradala je daleko ispred svoga puta rasprsla se poput kapi krugom dohvaćanja dna i što joj oblik bje i u njemu prozirno čitka struktura sad na plohi je tek otisak kog odmjeri visina . . Oznake: svibanj |