_m

.
.
svakoga jutra
otkineš jedan komadić
sna kojega dobio si
dolaskom čistog i velikog
ograda sve je viša
živica gušća u njoj buja
a zemlja vodama raste
i sve manje mjesta
pogledu preostaje

uzalud liježeš noći
tragajući za krijesnicama
svaka slijedeća
u rukama kose nosi
čije namjene stiskom
tamu zgušnjavaju i mijese
a sve te je manje
uskraćivanja rez
sve očitije dublji je
ili sve moguće je nedostupnije
a ti dok varničiš u sebi
sa sobom se sudaraš
ne prepoznavajući si puteljak
u stepi iluzija
zovneš, probaš
dalek tragovima potraga
čut' se još jednom do imena
i napokon
ehu povjeruješ
tamo negdje
poslije svih bivših sebe
tamo se glasom imaš
i ne prestaješ
nizati komadić po komadić sna
ne možeš ga se odreći
a onda jednom
kad sve ih skupiš
i pogled pronađeš
na drugoj strani
vidjet ćeš
zašto buđenjem
od sna se ne odustaje
.
9523
.

Oznake: svibanj