arabeska
.
. zabranjene misli dovodim do nedopuštenih riječi mijeseći im boje heće li crveno izgubiti strasnost reza plavo sjaj u melanžu hoće li zlato biti osjenjeno glađu pred vremenom? ona ponudit će odgovore zagledana u jednu točku odakle počinje koju brižno čuva i skriva poput rukopisa iz Eleuzine život se smjestio ondje onkraj svih bučnih života i veleban i nejak u lahoru i u nevremenu smjestio se čestičan neotkidiv istoku i nepotopiv zapadu do svega što dahom struže svrsi kako ga osjećaš kako mu se predaš i vratiš se neporaženo i nepobjedivo? i opet i ponovo čitaš nedopuštene riječi zabranjenih misli birajući nijanse u kovitlacima boja nudeći a ne otkrivši udarajući a ne ozlijedivši sjuriš se kako bit će na stazi onoga već kako je bilo vidiš izraz lica u trenu negodovanje i osmijeh mu i dodir paperjast do arabeske na kamenu pružiš ruku do vatre tamo goriš i cijediš joj iz prstiju vodu za jutarnju kavu a kad slike poteku i izliju se žudnjom u šalicu već si im tamo i ovdje sva od oštrica kopalja i hitaš ih k sebi, k svemu neosvojivo i neporazivo k onoj najosjetljivoj točki u obruču svih važnih stvari k onoj jedinoj sebi . . |