o križu
.
. tom križu na raskrižju ne ćeš neka ćud udara i grozi taj križ goriš kao što trnje svjetla lomi se bezobzirno u oku tom križu se nosiš jučer, sutra svakim komadićem postojanju nema ti daha ni otkucaja do glasa nisi u riječi kako rastu hoćeš a ipak svejedno kušaš svaku čest prašini i slušaš sagu u brazdama krvi onaj si tko sebe svemu pruža u beskonačnoj vrtnji i ćutiš si svaki vrh tetive kad raspukne se na kruga oštrici tako goriš tako zrenju zoriš sve dok ne ćeš nekom lažnom bogu sve dok napajaš se modrinom u svodu . . |