memento
.
. kreni dalje u obljetnici jednoga davnog početka života iz krvi moje krvi tako kaže neposluh sablasnog krvoliptanja pobjegni iz svojih naslonjača do tratine kamo svod se ne zaustavlja i teče poput rijeke iznad oceana sjeti se Temequanek i Pigmaliona bili su i bit će uobrazilja ako zaglavljen si tlu i ponuđeno uzimaš kako se po tebi rastavlja podijeli se u tisuću komadića i budi porozan hodom do slavlja neka te prožme sudar svjetova neka te ubode prestanak s kojim počet će dragocjena rasprava i onaj napokon trenutak kad smisao sa svrhom se poravnava . 3523 . |
_m
.
. ne brini ne boli samo se zabije unutra i vrhom razlomi nosi se kao što sjaj se u oku nosi netko se odmiče netko prisvoji pogled i s njim putuje mimo svih sjećanja u susret tragovima pregnantnog posvećenja nemoj stati primi se rebrima nepripitomive zvijeri do njihove animalne kostrijeti kandžama i očnjacima sve do okusa gorčine krvi zanemari prazne govore koji urlaju s pročelja iza njih stanari stisnuti u svojim izbama i zaklonjeni od pogibelji lavljih pohoda sav svijetu obujam izrezuju u šupljinu između svojih četiriju zidova i tako trajanju nekome otplaćuju najam ne odustaj u sjaju pogleda na tom putu! samo jednom jedini jedan dar je životu a što se nudi? što se treba? tek kap gorčine mora! koplju vis vrha! . . |