.
.
ne brini
ne boli
samo se zabije unutra
i vrhom razlomi
nosi se
kao što sjaj se u oku nosi
netko se odmiče
netko prisvoji pogled
i s njim putuje
mimo svih sjećanja
u susret tragovima
pregnantnog posvećenja
nemoj stati
primi se rebrima
nepripitomive zvijeri
do njihove animalne kostrijeti
kandžama i očnjacima
sve do okusa gorčine krvi
zanemari
prazne govore
koji urlaju s pročelja
iza njih stanari
stisnuti u svojim izbama
i zaklonjeni od pogibelji
lavljih pohoda
sav svijetu obujam
izrezuju u šupljinu
između svojih četiriju zidova
i tako trajanju nekome
otplaćuju najam
ne odustaj
u sjaju pogleda
na tom putu!
samo jednom
jedini jedan
dar je životu
a što se nudi?
što se treba?
tek kap gorčine mora!
koplju vis vrha!
.
.
Post je objavljen 20.04.2023. u 11:01 sati.