_m
.
. ne brini ne boli samo se zabije unutra i vrhom razlomi nosi se kao što sjaj se u oku nosi netko se odmiče netko prisvoji pogled i s njim putuje mimo svih sjećanja u susret tragovima pregnantnog posvećenja nemoj stati primi se rebrima nepripitomive zvijeri do njihove animalne kostrijeti kandžama i očnjacima sve do okusa gorčine krvi zanemari prazne govore koji urlaju s pročelja iza njih stanari stisnuti u svojim izbama i zaklonjeni od pogibelji lavljih pohoda sav svijetu obujam izrezuju u šupljinu između svojih četiriju zidova i tako trajanju nekome otplaćuju najam ne odustaj u sjaju pogleda na tom putu! samo jednom jedini jedan dar je životu a što se nudi? što se treba? tek kap gorčine mora! koplju vis vrha! . . |