_m
06.05.2023., subota
još nije
.
. davno prije tri prije osam prije dvadeset i tri vjetrometina događanja iznjedrila je tanku luč čije treperenje zapamti svjetionik kao liniju hridi sjećam se bilo je drugačije do danas ima plam i jače bukti a ovaj bol i ova bol kad zajedno su podlogom razrašljani mogu se pričati križaljkama ukalupljenih misli a mogu se samo uzimati znak do znaka red do reda u shvatljivom nizu ali prije svega mora im se bez predrasuda žovijalno prići odbaciti svu balast olako preuzetih značenja i običaja zavući se pod stakleno zvono i ponovo ispredati pupčanu vrpcu svijet izvan tada je amorfan a prepoznaje se jedino po naglašenim fragmentima koji bude sjećanja na moguće budućnosti može li se krug zatvoriti može li ga se zašrafiti u tijesak postaviti ne! svaki naum već unaprijed u sebi prsnut će jer oćut poput stockholmskog sindroma sve oko sebe zauzme usidrivši se u svima zajedničkom dnu gdje smo samoćom misli zauvijek usamljeno sami i tamo nitko ne bi smio prigovarati ako se ne izbori sebi a smiješno zvučat će sva objašnjenja kamo bi se trebalo uputiti možda ne shvaćam možda ne razumijem no, stalo mi je bez ijednog razloga kojega mogao bih se sjetiti jer još ne postoji jer još nije s praskozorjem buđenjem će se otkriti . . Oznake: svibanj |
