_m

.
.
ne zastaje se
na raskrižju izgubljenog vremena
negodovat će svi oni u žurbi
a i čemu premišljanje?
kad prva žaoka sumnje
pamti se kao ujed žarača
koji probije kožu do kosti
i ostavi znamen na njoj
uvijek na istom mjestu

čini se kao da ne pomaže ponavljanje
nije od pomoći ni drugačije
kad krugom uvijek
isto je središte
i što onda?
kako izbjeći praskozorje
nakon teške noći?
kako prespavati
sve ono što nije
i izgubiti oćut za mogućnosti?

ide se dalje!
u susret novom osjećaju za životom
s korakom naprijed
koji vjerno prati pogled obzoru
i ne odustaje
pobjeći iz kruga – pravcu
.
.

Oznake: lipanj