.
.
ona priča o orlovima
Veneciji i Parizu
ja vidim Apokalipsu
Krilatog lava
i Fleur-de-lis
iznad razapetog jedra
ništa se ne zna
bez svjesnosti smisla
u zakutku rebara
koja jedina mogla bi
sjajem svoje namjere
predati se glazbi
i s notom do note
osluškivati se u pjevu kitova
naslućivati se vučjim zavijanjima
možda sve je na drugoj strani
kamo svijet
bit će nemjerljivo mjesto
za one
koji pomazani
bez novčića u gubici
uputit će se goli i čisti
snu o životu
kakav mogao bi biti
hoćeš li ostati
samo riječ u krilima
koje htio bi imati
ili ćeš svakim perom
pružiti se do zamaha
s kojim počeo bi let?
želiš li znati
prikovan tlu među svima
moraš svoju liticu pronaći
uzeti ponor ispod sebe
i s njim poletjeti
.
.
Post je objavljen 28.04.2023. u 10:28 sati.