bezuvjetno
.
. kava je gorča dnu cigarete žlijebom se račva do mirisa jorgovana i teče okusom u kojem se okusi slažu spustiš se s njim do stijene na njezinom dlanu vidiš li Zvijezde? Kentaura? čuješ li što kažu? prešutim sve dostupne odgovore zatvorim oči slici gdje okrunjen Putnik čeka se eklipsi i tamo iz utrobe slanoj vodi predat će ga pjeni već znam: početkom iz pjene prije svega bit će ljepota bezobzirna svakom tijelu i bit će struna svim penjačima usponom k visu mogu uspijevati i nikada ne stići a mogu padati dnu neprestano ga podižući sve dok se falange misli ne slome nadomak snu preobrazivši se u stube odakle nema povratka odgledanom vremenu već sad znam: poslije svega ostat će ljepota nepokidiva struna razapeta južnom obratnicom po svim četirima stranama svijeta odakle niže nema vučjih staza nigdje ih tamo nema iscrpljene su hodom gore potrošene su poput odrastanja dječjeg osmijeha prestankom djevičanstva ovdje kraljevat će stjenovita nužnost koja svojim bridovima sve ispred sebe siječe u sve poslije i nema joj početka kraja . . |